Htjela sam pisati još jutros, Dunav je bio nekako žut i mutan. Kasnije sam pokušala slikati panoramu grada u onom magličastom trenutku sumraka dok se plavo hvata nad krovovima i sve živo prebojava u sebe. Ali bila sam gola.
Iako u velikom gradu to nikoga ne zanima. Ljubičasta zavjesa je kasnije sakrila prozor. Gel za tuširanje je mirisao prekrasno na tvojoj koži. Vršcima prstiju utvrđivali smo mekoću iste. Meni se u glavi vrtio pasus iz knjige koji sam to jutro čitala. Djevojci (iz knjige) okretale su se grede i tavanica dok je njegovo tijelo bilo nad njom.
Kasnije mi se vrtio (po glavi) zvuk tramvaja i umirujuća vreva saobraćaja.
Ljubav je zaista divna.
I "šiš" ćevap također i espresso i onaj prekrasan kolač sa sladoledom.
Sve je divno, ali ništa kao ljubav.