Onaj osjećaj da zima nikad neće proći. Snijeg koji je počeo da kopni, pa je zaustavljen i sada obrubljen blatom i ledom. Grmovi divljeg šipka zarobljeni negdje između svega toga. "Zima sa Kristinom", još je samo jedna od priča. Znaš kakve su ove naše sjeverne zime. Pepeo i gar visoko iznad krovova. Do čistog plavog treba ti milijun godina. Pokušavam s ovo malo gena što nisu odavde da se uhvatim za taj jedan korak iznad tog sivog što se ujutru uvlači u pluća i nos i oči i zbog koga dišem kratko na dah u svoj mirišljavi srebrni šal. Čitala sam negdje da su oko ove naše pješčane zemlje, sađene šume da nas ne bi otpuhao vjetar zimi.

Sve bi bilo mnogo lakše da bar volim prokleti divlji šipak.