Imam osjećaj da nikad više neću vidjeti snijeg. Ravnice nikad više neće biti sniježno bijele i čarobne u zimskoj noći. Okus kuhanog vina, nikad više neće grijati nepce niti će smrznuti prsti držati one smiješne male lončiće čije je rubove iskrzalo vrijeme.
Jutros je alarm dugo i neprekidno zvonio. Prvo što mi je palo na pamet je da nikad neću vidjeti snijeg.
Ako se ikad pitaš, kako mi nedostaješ, odgovor je poput snijega. Hladan i bijeli.. na mom licu prema nebu.
Jer uvijek nam je, onako kako vjerujemo.