Nedelja je dan da se prisjećaš subote.
Nigdje nisam uspjela pronaći tu vrstu istovremenog nedostajanja, dok imaš sve pored sebe, uz slušanje zvukova prolazećih tramvaja, kao u t(v)om zagrljaju.
Žao mi je što nisam gledala duže sivo-indigo predvečerje koje guta sve visoke krovove iz mog vidokruga. Ja sam se morala vratiti svom vječnom (ne)miru.
Jer već mi nedostaju.Već mi nedostaju.
Moja.
20 studeni 2016komentiraj (17) * ispiši * #