"..A. se javlja iz Praga kad god uhvati wi-fi, što je ujutru i uveče i sasvim je dovoljno. Pomalo me napustila ona čudna potištenost. Kaže da po cijeli dan razgledaju grad i da bih ja vjerojatno protestovala zbog tolikog šetanja. Prvo sam se bunila da to nije točno, a onda me je podsjetio na našu šetnju Dudovom šumom, no onda sam imala nove nerazgažene starke.
Doduše, istina je da bih ja u dvoje, uvijek izabrala kasne doručke u krevetu, kavu na balkonu i udisanje zraka sa nekog od katova u Pragu ili bilo kojem gradu u Europi ili na nekom od 6 kontinenata.
Vltava bi morala da me sačeka da dođem jednom sama."

Još par smjena i gotovo, počinje godišnji odmor. Ništa bitno se neće razlikovati od nekih predhodnih godina, prvo desetak dana kući, zaključana vrata, spuštene rolete i okačen znak "do not disturb". Potreban mi je san i odmor i da budem daleko od ljudi. Posao je sve teži i naporniji, noćne smjene su postale teške kao i dnevne, previše bolesti, siromaštva, nepravde, azilanata, saobraćajnih, previše ljudi koji izvlače iz tebe sve što mogu. I ti bi još da "daješ", ali zapravo više nemaš što.

Zato me uvijek iznenadi površnost, bilo gdje da je sretnem, u reali ili na internetu. Ali jednostavno više me to uopće ne interesira na način da bih nešto mijenjala. Prihvatam da smo različiti, tko zna, možda sam ja drugima površnija nego oni meni.
U međuvremenu odradili smo i postavljenje radijatora za grijanje na plin, ljudi su zaista bili brzi, svega dva dana. Izgleda da se sa majstorima bolje razumijem, slično iskustvo kao i lani kada sam se ovdje uselila. Zapravo je vrlo bitno biti ono što jesi. Glumatanje se uvijek prepozna.

A. danas treba da stigne u Prag. Sinoć me je obuzela neka čudna potištenost. Koja zapravo nema uzroka sa njegovim putem. Ja sam skroz "neljubomorna" osoba, a svakako se ne bi vidjeli do početka kolovoza, pa mi je baš svejedno da li je u Beogradu ili Pragu. No, međutim, ljudski um je mnogo kompliciraniji nego činjenice koje serviramo sebi.

Uskoro, sve će to more izlječiti.

Budna sam već dva sata. Doručak u vidu mrzovoljnog mešanja rastopljenih pahuljica u mleku od juče. Razgovor sa klinkom koja mi već pomalo fali. Ritual kafa - cigara, dim koji mi pomaže da sperem ukus žita koji sam upravo progutala. Film od sinoć, šoljice od kafe koje me je mrzelo oprati, u trenutku žudnja za mašinom za pranje posuđa, konstatacija da sam to napustila jer nije sreća u tome. Ipak bi mi prokleto dobro došla sada. Okrećem se prema tebi. Još uvek spavaš. Moja druga konstatacija da to sve češće radiš. Spavamo i budni smo u različitim vremenskim zonama. Ni mene ne sprečava ništa da isto to radim. Međutim to me ne sprečava da u nekom banalnom trenutku, ničim izazvanom, od svih muškaraca na svetu, poželim baš tebe. Trčim poput deteta do police sa parfemima i shower gelovima. Samo dete bi otrčalo do police sa čokoladama.
Prevrćem dva, tri. Nestrpljivo. Žurno. Srce mi lupa i ne marim za poglede. Otvaram taj koji koristiš. Prislanjam nos na poklopac. Stisnem blago bocu. Udišem duboko. Jednom, dva, tri puta. Moram te udahnuti.
I okrećem se prema tebi, nesposobna da ti priđem. Nesposobna da se otvorim i da te zamolim da me maziš kao pre. Želim uvek za nijansu više. Više i od mogućeg.
To je samo pola one ljubavi koju trebam. Zastrašujući podatak za običnog muškarca.
Budiš se u međuvremenu. Govoriš mi ljubavi, poljubac na usne iza kojih skrivam poremećaj od malo pre, iskazan u vidu traženja dokaza za samu sebe.
Sad kad si budan, sve je dobro.

Glagoli u ovoj priči se zapravo nikad nisu desili.

A. se jutros probudila s nekom mukom. U glavi. U stomaku. D. Darko ili Davor? Užas, jer ne može da se sjeti u prvim momentima. Razmišlja da joj tako tako i treba, kad u njenoj glavi imaju samo inicijale. Rijetko imena. Kada pokušava da im da neka imaginarna imena, nijedno im ne stoji dobro kao njihovo. Zato samo inicijali.

Popila je samo dvije votke. I to razblažene. Saznala da se pravi od krumpira i žitarica. Vode i etanola. I da dvije nikad nisu dosta.

Vozila se motorom. Nakon nagovaranja od cijelih 10 minuta. Potisnula strah. Kockala se sa sjećanjima i prihvatila rizik da zagrli neko drugo tijelo koje nije tvoje. Poljubac koji je stavila u kategoriju bezazlenih. Ali svideo joj se miris kožne jakne. Znaš ti nju. Može da se uživi u taj jedan trenutak. Promatra je sa nekom znatiželjom. Namjerno drži oči sekundu duže zatvorene. I uhvati taj neki pogled. Kategorija je nešto više od bezazlene. Ali nije raspoložena. U blizini zvuk vode. Jezero. Zašto te uvijek na nekom mjestu blizu vode, mora prevariti? I da li te je uopćte prevarila?

D., nudi cigaretu. A. prihvata. I ne sklanja ruku sa dlana. Topao je. Šaka veća od njene. I onda se sjeti tvojih prstiju. Čarobnih. I tu počne da plače. Kad poznaješ nekog tako kratko, a rasplačeš se pred njim, postoje sva opravdanja da te taj neko više nikad ne nazove. D. stiska dlan A. A. počinje da se smije. Votka u malim količinama doprinosi da situacija izgleda manje dramatična. Etanol je ispario. Sve izgleda mnogo realnije. Vraćaju se nazad. A. ne spava još dugo. Proglašava sama sebe pijanom i nemogućom osobom. Mogla je već odavno peglati košulje i juriti u 7h na pijacu. Voljeti nekog. Tu se već počela glasno smijati zamišljajući takvu sliku. Sve je bio košmar i ružan san. Zato ta muka u glavi i stomaku. I zato i sama noćas ima samo inicijal. A.

Veži mi zglobove noćas

tankim srebrnim vrpcama

za zid mojih želja.

Pomolila sam se u sebi

da me noćas manje boli.

Nedostajanje nemir.

Noćas kao slatki, pradavni grijeh,

dopuštam da me promatraš dok spavam.

Možeš me zaobići.

Ili imati.

Kao desert.

Istopiću ti se na crvenoj usni.

Ne zatvaraj uzalud oči, da me ponovo sutra imaš.

Prizoveš.

Veži noćas moje snove srebrnim vrpcama žudnje.

Dženifer Q. je tog ranojutarnjeg ljetnog svitanja, "sitno" gledala svojim inače mnogo krupnim zelenim očima. Kosa joj je bila poluvlažna. Vruća i vlažna ljepljiva noć. Noć je bila jedna od onih sparnih, sporoprolazećih, gdje minute traju i po pet. iako joj je bilo užasno toplo, i koža joj je bila prekrivena onim sitnim kapljicama znoja čija je funkcija bila da ohlade ugrijano tijelo, Dženiger Q. se nije mislila žaliti.
Nije čak ni odmaknula noćas tu dragu jaku ruku a sasvim sigurno bi to učinila da ta ruka nije bila bas njegova.
Za trenutak se nasmiješila, prisjećajući se nekog detalja i njene oči koje su tog jutra gledale "sitno", za nijansu su se raširile u one zelene krupne oči, kakve su inače bile. Dženifer Q. se smješila tako neku vječnost od par minuta a onda joj je neki nepoznati glas ušao u ušne kanale, koji su ovog jutra bili poprilično umorni kao i cijelo njeno tijelo.
Ljudi. Ljudi. Ljudi. I obveze.
Dženifer Q. bi tako rado današnji dan nastavila sama sa sobom, sa premotavanjem cijele role filma, počevši od onog ponedjeljka rano ujutru, koji bi u biti, (budimo iskreni), rado i preskočila jer se plan koji je građen danima prije, taman počinjao lagano raspadati, a njena prirodna tvrdoglavost je u tom propadanju, cijeli plan propadanja još i nonšalantno požurivala. I onda se onako dogodi neki trenutak, karma ili tko bi ga znao, koji sve vrati na svoje mjesto.
Dženiferin tok misli, naglo je skrenuo na deja vu jednog sličnog momenta, koji nije uspjela ni da uhvati u "premotavanje", već se neka druga scena motala po njenim mislima.
Dženifer se namrštila čim se sjetila kako joj je kuhinja ostala u popriličnom neredu, sreća te je ostatke sinocne večere na brzinu jutros gurnula u frižider, a tanjure, čaše i ostalo poslagala je u sudoperu i nalila na sve to hladnu vodu. U spavaćoj sobi, već su bili poskidane jastučnice i plahte, Dženifer nije voljela ništa što nije na mjestu, jedino je na prozoru ostao ručnik, jedan tamno plavi i jedan svijetlo plavi i opet se nasmješila. Muškarci ne mogu da zapamte koji je čiji ručnik i Dženifer Q. je počela da se miri sa tom činjenicom.
Ne može se jednostavno sve imati pod kontrolom.
Dženifer Q. slijegne ramenima,"raširi" oči do nekog svog maximuma i nasmješi se pacijentu koji je uredno čekao da ga ona pogleda.
Premotavat će film kasnije, i tako se ne bi usudila ispričati sve one detalje zbog kojih su joj oči ovog jutra tako pospane a tijelo na izmaku snaga.
Netko je negdje u blizini slušao njenu omiljenu pjesmu I´m on Fire i za Dženifer Q. to je bio dobar znak.

Dok se ne vratimo u civilizaciju, slušat ćemo Queen cijelu noć. Namestiti pjesmu na repeat.
Spavati goli.

Dok ne ode ljeto.

Čula sam negdje da bi ljeto moglo početi u ponedjeljak rano ujutru. Kad završim noćnu smjenu, možda negdje oko sedam i trideset, ili još koji sat ili dva kasnije. Čujem da bi ljeto zapravo moglo početi vrlo skoro, sa jutarnjom temperaturom negdje oko 21 stupanj, sa šalicom hladne ness cafe, preskočenim doručkom i zaboravljenom a upaljenom cigaretom u pepeljari koja će polako da dogori i sama.
Čujem da bi ljeto uskoro moglo početi, i da bi svitanja zapravo bila vrijeme kad se ide na spavanje, nakon odgledanih filmova i pojedenih raznih salata koje neću spremati ja. Nakon ispijenih omamljujućih pića, sa onim smiješnim kišobrančićima.
Moglo bi to biti ljeto s novim porukicama koje me nekad čekaju ujutru. Da obrišu sve one zimske i hladne dane.
Možda bih opet mogla imati one okrugle obraze i crvene usne.

I pustiti Bademe i sol.

Pustila sam tvoju play listu summer 2016., i upalila mirisljavu svijecu, cimet - jabuka. Mislim da ce je biti jos za sat ili dva. Taman. U frizu jos imam sladoled od juce, 2 nijanse cokolade, 2 nijanse vanilije, koji je hladan pod zubima, ali nikad nisam voljela otopljeni sladoled. Nakon sladoleda voda je bljutava i mlaka.
Sudeci po play listi, ti mene poznajes, ili nam se samo ukusi poklapaju, mada se na prvi pogled to ne bi moglo reci.
Mislim da mi se Summer Wine u ovoj verziji dopada cak i vise, nego u onoj sa sexipilnom Natalie.

Vani mirisu ruze i pokosena trava. Ma koliko se trudila, nikako da uhvatim vrelinu nekih zaboravljenih ljetnih popodneva. Ona su zarobljena u mojoj hvataljki snova i sjecanja. Zamka za nas ljude.

Nova sjecanja, nova ljeta, nova zamka za moju hvataljku snova.