Veži mi zglobove noćas
tankim srebrnim vrpcama
za zid mojih želja.
Pomolila sam se u sebi
da me noćas manje boli.
Nedostajanje nemir.
Noćas kao slatki, pradavni grijeh,
dopuštam da me promatraš dok spavam.
Možeš me zaobići.
Ili imati.
Kao desert.
Istopiću ti se na crvenoj usni.
Ne zatvaraj uzalud oči, da me ponovo sutra imaš.
Prizoveš.
Veži noćas moje snove srebrnim vrpcama žudnje.
16
srpanj
2016
komentiraj (17) * ispiši * #