16 srpanj 2016

Veži mi zglobove noćas

tankim srebrnim vrpcama

za zid mojih želja.

Pomolila sam se u sebi

da me noćas manje boli.

Nedostajanje nemir.

Noćas kao slatki, pradavni grijeh,

dopuštam da me promatraš dok spavam.

Možeš me zaobići.

Ili imati.

Kao desert.

Istopiću ti se na crvenoj usni.

Ne zatvaraj uzalud oči, da me ponovo sutra imaš.

Prizoveš.

Veži noćas moje snove srebrnim vrpcama žudnje.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.