Nedjelje znaju biti baš ono pravi primjer kako zapasti u depresiju. Nikakvih obveza, (niti majstori ne rade nedjeljom) namjestilo se da je cijeli dan obasjan suncem, i onako teško se oduprijeti tom kontrastu toplo izvani - hladno iznutra.
Pohane šnicle su mi sjajno uspjele, desert je bila - višnjevača.

Zapravo ta višnjevača mi je spasila dan. Kako kući nemam nikakve niti žestice niti drugog alkohola (sve one boce vina, za dan "D", su nekako već odavno potrošene, valjda mi je i prije znao biti taj dan "D", ili sam i to krivo procjenila, kao i mnogo toga) otišla sam kod mojih i sipala si u onu plastičnu bocu od o,5 l pravu domaću višnjevaču. Sreća te sam kod mojih često pa nitko ništa nije niti primjetio. Ostatak dana mi je prošao mnogo ljepše, čak sam se i smijala, a mogla bih se zapravo zareći da sam bila topla iznutra skoro pa koliko je vani bilo toplo. Balans pomoću umjetnih pomagala, ali tješim se da je iz kućne radinosti. Da spomenem da je i to napravila moja majka, eto žena ne pije niti kap alkohola, ali zna kako napraviti nama koji s vremena na vrijeme liječimo bolesne i teške dane.
Zapravo bih željela pobjeći iz svega ovoga, ali nekad je suludo koliko nas zapravo mjesta na kom se polako i uspješno gušimo, čvrsto drže, pa bi mi se uskoro možda moglo i svidjeti biti ovdje.