Razglednica za Andriju

15 kolovoz 2015

Ovdje jutra svicu mnogo ranije.
Nisam uspjela jos nijednom da se doduse probudim da bih vidjela spajanje noci i jutra, ali nekako ih zamisljam kao spajanje mora i makova. Dobro, znam da jutra nisu crvena, nemoj da se sad nasmijes i da mi pokusas objasniti nemogucnost moje teorije.
Ali vjerujem svojim instiktima.
Mirise mi drvo limuna dok kasnije mijesam kavu odsutno u salici zamisljajuci kako mi se prikradas iza ledja i ljubis topao prsljen na vratu.
Vidim djevojke u velikim bijelim sesirima dok se spustaju niz kalu i ponekoj od njih zamisljam kako mahnem.
Uvijek si obecam da cu kupiti jedan takav veliki sesir iza kog cemo se oboje skriti da nas ne vidi moja mama dok tvoje ruke broje moje prsljene.
More je toplo, pretoplo za mene. Mrvicu. Ja volim kada mi je hladno dok ulazim u njega, a ono me proguta bas bezobrazno onim svojim velikim valovima, zapljuskujuci mi koljena, pa butine, pa me podsjecajuci da je ono gospodar. Ali nema veze. Poslije lezim na zalu i pokusavam da zavrsim citanje knjige koju su mi dao. Naravno moje misli lutaju lutaju...
Kasnije kad se vratim, spiram dugo sol i more i misli i sesire i sve zore boje maka i sve djevojke sto leprsaju i prolaze i sve sto sada nije ovdje.

Eto, samo slicica, kad me pitas sta radim, a ja kazem mislim na tebe.
Tvoja Ja.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.