Prijalo je ovih par dana odmaka od pisanja iako su se neke skice pisale u glavi, to je onaj trenutak kad je vec u 05.15 suncano i znas da je ljeto pocelo, a ti sjedis sa kolegom na kavi, napokon zatisje, valjda postoji taj neki trenutak svake smjene od bar 45 minuta kad nitkome u gradu i okolici nije nista, pa drzis noge na stolici i nadas se jos nekom trenutku predaha.
Predaja smjene uvijek donosi olaksanje, oni sto stizu dolaze pospani ili veseli, zavisi kako se kome zalomilo, a oni koji odlaze navlace svoje civilne stvari i citav jedan svijet ostavljaju za sobom.
U o5.15 znas da je ljeto na pragu, svjezi povjetarac uskoro ce postati titraji na plus 30, neshvatljivo ali volim taj trenutak, kada je koza vrela i asfalt isparava.
Ljeto u gradu zna biti sasvim u redu ako poslije nocne mozes spustiti rolete i leci gol u krevet bez namjestanja alarma.
Skica je pisana u glavi.
skica
04 lipanj 2015komentiraj (0) * ispiši * #