Pretoplo je u sobi. Otvaram prozor. Prvo jedno krilo, pa drugo. Studen ulazi unutra brzo poput lopova, vani gole grane i mutne svjetiljke.
I nasmješim se sjećanju:
Isto krilo prozora, kajsije koje čuješ kako udaraju o pločnik pri padu sa grane, tebe kako ulaziš kroz prozor, psa koji tiho umukne kad mu došapnem psssst.
Topao si, oznojan od putovanja, crna kratka kosa pod mojim prstima, i to lijepo tijelo, pod dlanovima.
Majice koje lete u kut sobe, zapaljena cigareta koja dogorijeva u pepeljari zaboravljena.
Opet dlanovi, opet kosa, opet toplo tijelo, opet bedra, opet grudi, opet, opet.

Cigareta koja dogorijeva pod mojim prstima, a znam da mi upravo treba još jedna.

Zatvorim prvo jedno krilo prozora, pa drugo. Gole grane i mutne svjetiljke.
I onaj osjećaj pod dlanovima.
Osjećaj toploga tijela.

Sad ulaziš kroz vrata, ali osjećaj je uvijek isti.