Posežem za pisanjem kao pijanac za čašom. Još jedna. Nekako mi mučno a opet, ne ide bez toga. (treba se nekako uspavati)

Cijelu godinu unazad, razapinjala sam nas na križ. Pomalo nesretna pomalo čudna, pomalo usamljena. Ponekad s razlogom, a najčešće bez.

Planiram da se skinem s ovoga sve dok mi je isto što i pijancu čaša. I uvijek kažem sebi sutra, sutra, svjesna da su to lažna obećanja.

I ako to razapinjanje nije umanjilo ništa. Meni nije. Sada mogu da se zagledam u sebe i da vidim šta mi to konstantno fali.

Ti mi fališ.