Predugo držim dah

Dolazim bez suvišnih pitanja

I odgovor tražim u tvojim očima

Nove cipele i haljina

Ne mogu sakriti strah u očima

I onda ta sva neizmjerna nježnost tvoja


Koja preplavljuje

Jedino mogu okrenuti glavu

Razumijem, - šapćeš,

Pitam se u sebi, Da li?

Otimaš

Vezuješ

Ono što je već tvoje

Još jedna priča, uz kavu i dim

Prizor kao iz domaćih filmova

Natečene oči i komadić sna.

Još jedna stigma za

Ženu koja griješi

(jer voli)

Još jedno divljenje

Muškarcu koji uzima

( jer samo to zna ).