23.12.2009., srijeda

Deus ex machina

Napokon.
Sigetski stančić je uglavnom adaptiran. Ne skroz, ali uglavnom. Nema više višednevnih okološkoljknih veceozapišača sa poluspuštenim hlačama. Nema gipsa, Bauhausa, gletmase, Bauhausa, silikona, Bauhausa, čikova, lanjskog preznoja.
Prozori oprani, nakitići nakitićeni.
Idila.
I onda – smećkastocrvenkasta mrlja na svježe ofarbanom zidu… Kaj, kaj, kaj…? Prstopip… Mokro.
Godinu nakon prohrđavanja jedne cijevi od grijanja, sad druga. U finom tankom mlaziću slini na zid. Usred sezone grijanja. Na svježe ofarbani zid. Kojeg sad treba razštemati da se zamijeni komad cijevi. Lani, majstori su prigodno uništili parkete i razbili policu. (Osiguranje nije platilo; nije bilo utvrdivo da se nisam ja penjao po polici.)
Dok sam još mantrao Dalai Laminu umirujuću „Drop the thought“ kraj radijatora, obavio me oblačić plavičastog dima iz kupaone.
Vešmašina je nakon duge i teške starosti ispustila ono malo duše.

Ovdje ubosni ima neka umotvorina kako belaj uvijek dolazi po triput, pa je opet sve mirno neko vrijeme.
I zbilja.
Nekoliko mi je ljudi nekidan mahalo, dok sam prolazio sa autom snijegom zametenim Orašjem. Ali nije da me vole, kako sam narcisoidno i kratkodaho pomislio. Nego mi je blokiran stražnji kotač.
Najbliži servis – ne radi. Idući najbliži, odmah tri takva, su na oko 80 kilometara; šlepanje bi koštako oko 300 eura navodno.
Demiđ kontrol tražen. Gutam knedlu i obraćam se komšiji Jojboliju, koji inače popravlja traktore.
Mutni lik sa konjskim repom i tradicijom osviještenim muzgavim radnim odijelom otpoji ručnu, kako bih uopće mogao do servisa.
U ovlaštenom servisu vele, niste smjeli skidati ručnu, ali mi svakako ne znamo, što je uzrok kvara. Te, mogu li im ostaviti auto par dana. Na moje ironično pitanje, znaju li gdje je Orašje i kako do njega doći, nisu baš sigurni, ali slute da mi auto treba.
U idućem servisu otkriju kvar i skinu sklop, kojeg treba zamijeniti. Dvije sajle i plastična kutijica. 600 eura, vele; za narudžbu - polog pola iznosa.
Ali da ne primaju kartice i da će dio stići tek iza Nove Godine. Kad mislim biti u Zagrebu. Ili već u Austriji. Ili na krajnjem sjeveru Njemačke.
Prvozakonita žubori kako nam sad baš pred skijanje ne paše ta investicija te zar ne možemo bez te ručne na put.

Slučajno srećem Mutnog lika sa konjskim repom, traktorskog Jojbolija, i popijem alfamužjački monolog o tome kako je dijagnoza ovlaštenog servisa pogrešna i da oni vide da me mogu muljati i da ja njemu samo kupim pakne i da će on to meni sve srediti. Te da što znaju tri servisa o paknama, i kakav vražji kompjutor ručne kočnice.
Blago rezigniran, par treptaja kasnije slušam punčev monolog-u-nedostatku-teme o tome, kako nisam smio koristiti ručnu kočnicu. Da je automatska, ne prihvaća. Nudim kompromis: Ubuduće ću po potrebi za svako kočenje stavljati ili vaditi njezin osigurač. Razilazimo se u dubokom muškom prijateljstvu.
Između Božića i Nove valja mi na put, 200 km do servisa.
(Usput pitam za interval izmjene zupčastog remena, kako bih izbjegao treći poslovični belaj. Po knjižici i jednom servisu, 120 000. Po drugom, 80 000. Treći tvrdi da je interval 60 000 km. Ovlašteni servisi dakle nude raspon od 60 000 do 120 000. Jors tu diskavr. Pejnfuli.)

I opet, napokon.
Napokon dva poziva za posao.
Prvozakonita je potegla opake veze i iskopala šansu, koju kao nezaposlena sponzoruša nemam obraza odbiti. Zdušno se raspisujem o tome, kako cijeli život zapravo želim biti upravo sekretarica u veleprodaji pića.
Natrušno prekvarcani curetak iz uprave imao je samo jedno pitanje – smatram li se sposobnim za takav posao. Šuškovskom blagoglagoljivošću i okosmješkom afirmativnim potvrđujem razlog dolaska – da.
Fiksiram njezine nemirne prste odgriženih noktića.
Veli, javit će se za drugi krug razgovora.

Druga šansa – plaćena obuka i smještaj u Bremenu, potom preuzimanje novootvorene filijale njemačke firme za tehnička vještačenja.
U južnoj Transsilvaniji.
Plaća "visoka, po rumunjskom standardu".
(Sibiu. 24 sata vlakom do Zagreba, preko Bukurešta i Budimpešte. Ili oko osamsto kilometara autom, od čega 300 autoceste.)

Prvozakonita uvijek veli – čin slijedi um. I da je to kod mene sve zato što sam negativan.
Kontemplirat ću o tome preko praznika, između raskopanog radijatora, crkle vešmašine, zupčastog remena i računala ručne kočnice.
Vama, subložnice moje i sublokci, želim sretne praznike; zdravlje i zdravlje.
Aj majt bi bek. Or not.

- 09:52 - Stisni pa pisni (18) - Papirni istisak - #

15.12.2009., utorak

Kao stope u snijegu... - Bandić u Orašju

Jutro je osvanulo ominozno.
Nakon par kratkih mjeseci, moje je poglavlje odblokirano, i u svoj ću topnički dnevnik večeras uz kuhano vino i smješak unijeti i bilješku, kako je danas moja Prvozakonita pristala na ozbiljnu investiciju.
Kupila mi je pravu lopatu za snijeg, onu limenu, za odrasle.
Susjedi su malo tužni, jer su obožavali gledati kako došljak androgenog izgleda sa majušnom lopatičicom svake zime satima ukrug lopatucka, ali - ne mogu se svi radovati. Dok jednima ne smrkne, drugima ne svane.

Malo mi je čudno bilo tek, što su mi jutros svi mahali dok sam autom išao u šoping. Lopate. Mislio sam da je to jer me vole, i baš sam se osjećao kao predsjebnički kandidat. Odmahivao sam, ali odmjereno, ne svakome i ne usiljeno.
Tek paljenje tuceta kontrolnih lampica iza volana dalo mi je naslutiti... da mi se ne vrti kotač. Na autu.
Ljubazni telefonski asistent rekao mi je da je prvi servis 80 kilometara od mene, te da bolje ne vozim dalje.
Ljubazni šofer iz kvarta ponudio mi je prevesti auto u servis. Za 150 eura.
No, barem sam ujmio lopatu. Nemreš imat' sve odjednom.

Inače, danas se u pitoresknom te muškatnom Orašju ukazao i naš zagrebački gradonačelnik malijeh stopala, Milan Bandić.
...
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jest, kasnio je sat vremena; morti je to i njemu nekaj s ketačem bilo; jest, lokalni su penzići kao na besplatne naranče navalili na lopte sa likom Milana B. (ne znam, za koga rade njegovi kampanjeri, kad tako daju šutat lik kandidata...). Jest, Bandić odiše snagom i horda dvadesetak zbunjenih posvuduša i polit-prominencije Adezeja Beiha procipelarila je centrom ćaršije (mehko š, moliću), posve zbunjena nastavkom scene... Mislim da se ovo zvalo "Uz Bandića do zdravlja", ili tako nekako...
Nakon kratke i teške šetnje po zametenim uličicama, izborni je kandidat zastao pred odredištem, ter kušao pokoju lokalnu deliciju i puls naroda...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Onda je krenuo zboriti o zlima, ali niti sportski mod mog udžepng fotoaparatića nije uspio kvalitetno ovjekovječiti bodi lengviđ kandidata, dok je energično odmahivao glavom... Ne, ne i ne!

Image and video hosting by TinyPic

Naravno, u decentnoj pozadini korektan tijek kampanje pratile su zgođušne promatračice OESS-a...

Image and video hosting by TinyPic

I dok si rekao dvije rakije, njega više nije bilo. A ja, koji sam došao iz Zagreba u Orašje prije toliko godina, opet sam ostao, i u čudu i nevjerici (ne sjetivši se svog blokiranog kotača) promatrao sitne stope gradskih cipelica, koje je snijeg brzo prekrivao....
Uskoro, više nitko neće znati da je on bio tu, i prošao...

Image and video hosting by TinyPic
- 15:37 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

14.12.2009., ponedjeljak

Graund kantrol tu mejđr Tom...

Šjor Nobel se onomad posuo pepelom i uveo humanističku nagradu, Nobelovu, nakon što je uvidio tragediju zloupotrebe dinamita, koju nije sagledao na vrijeme.
Šjor Obama u svom govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir, uz ostalo, izjavio je - "Režimi koji krše pravila moraju biti suočeni sa odgovornošću."
Reče. I primi.
Za mir.
Mi zapljeskasmo.
(Uto, poče i "Red Carpet".)
- 10:58 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

10.12.2009., četvrtak

Jelo Žužinek - "Zašto žene vole kretene" ili - farbamo li se?

Mili moji metroseksualci i žene sitnih uloščića, sanjao sam da sam napokon postao slavan pisac sa bestselerom.
U globalno nahvaljenom hitu „Zašto žene vole kretene“ sažeo sam, sanjao sam, svoja burna i raznim vrstama i količinama tjelesnih izlučevina posvećena iskustva sa suprotnim spolom, kako bih metroseksualcima i inim muškarcima pod ženskom čizmom otvorio pogled za harmoničnu, ravnopravnu vezu punu međusobnog uvažavanja i istinske ljubavi, u kojoj i naša djeca odrastaju u svijetle, integralne osobice.
Knjiška je super prihvaćena, sanjao sam, letim svijetom, pišem posvete i mudro zborim sa Bijelim Udovicama i Mirnom Berend.
Neću se hvaliti; neću niti prenijeti cijeli tekst na blog, ali evo, evo – te par odabranih misli iz moje snoknjige; u ime istine … :

Muškarac sa pozitivnim iskustvom sa ženama držanjem pokazuje: Ja sam ovdje gazda. Ja kažem, otkud krećemo i kamo idemo.

Napravite joj romantično jelo – kupite ćevape ili pečeno pile i pošaljite joj doma. Uz glavicu luka, neoljuštenog.

Činjenica je da se većina žena namjerno ne javlja, jer nije na seminaru, nego u motelu s drugim.

Čak niti cura sa skupom frizurom neće odbiti divlji seks. Uostalom, zato je napravila frizuru.

Odglumite joj orgazam: Dahćite kao pas, vičite kako ju volite. Pljesnite ju po guzi. Kombinirajte elemente – udarite o jastuk, pa ju pljesnite po guzi, drugi put obratno. Žene vole raznovrsnost.

Naslov poglavlja: „Kako ju ubijediti da je ona glavna dok vi vodite igru“

Ego je glavni uzrok tumora dojke.

Tri riječi, koje će garantirano uzbuditi ženu? "U pravu si…" Pustite ju da bude u pravu. Vi budite pametni.

Ženama je potrebno malo obuke, a najbolji način je da ih pohvalite kad se dobro ponašaju.

Dok koriste mikser, žene se osjećaju kao Majka Tereza.

Kad vam u ruke preda plaću, zahvalite joj na dobrobiti za obitelj. Kad ode u kupaonu, provjerite, jesu li joj točno isplatili.

Znanstvenici se još nisu udružili sa zoolozima, kako bi utvrdili zašto se žene satima šminkaju.

Kad se muškarac počne truditi da zadovolji njezina mjerila, on obara standarde veze.


E, mili moji, to je to.
To je bestfakenseler, i to i tako je potvrđeno na omotu mog uspješca (da ne bude, uspješnica).
Da se razumijemo – u sanjanom hitu, ja ne zagovaram manipulaciju ili seksizam. Trept, trept. Ja se samo obraćam nedovoljno osviještenim suspolcima u potrazi za istinskom srećom u vezi.

Ka'e...?
Di ste mi odjednom...?

Čujem nekakvo komešanje među svojim milim čitalicama…? Ha? Niste ovo od mene očekivali?
Što…? Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova ćete mi poslat'? B.a.B.e. sam navukao na sebe?
Molim…? Da me sram na majku živu budi?
Muška svinja, ja?

E, mili moji, a poglavito mile moje, neće biti…
Nisam ja ovo gore napisao. Ne baš tako. Iskoristio sam tuđe misli i samo malo okrenuo pilu naopako.
Originalne izjave iz stvarnog literarnog hita, kupljivog diljem lijepih naših knjižara i bukstorof, glase ovako…:

Žena sa pozitivnim iskustvima s muškarcima … držanjem pokazuje: Ja sam ovdje gazda. Ja ću ti reći odakle krećemo i kuda idemo.

Napravite mu romantično jelo… Dvije hrenovke al dente, romantični pogled sa terase i dva fina umaka – kečap i senf.

Činjenica je da se većina muškaraca namjerno ne javlja, samo da vide kako ćete vi reagirati.

Čak ni momak sa novim BMWom neće oklijevati da „obavi posao“ u autu. Uostalom, zato ga je kupio.

O glumljenom orgazmu: izvijte leđa i dahćite kao pas, udarite po najbližem jastuku. Kombinirajte elemente – najprije udariti jastuk pa vrisnuti, drugi put obratno. Muškarci vole raznovrsnost.

Poglavlje „Kako ga ubijediti da je on glavni dok vi vodite igru“

Ego je glavni razlog zašto muškarci idu u rat.

Tri riječi, koje će garantirano uzbuditi muškarca? U pravu si. … Pustite ga da bude u pravu. Vi budite pametni.

Muškarcima je potrebno malo obuke, a najbolji način je da ih pohvalite kad se dobro ponašaju.

Dok koristi bučnu bušilicu, osjeća se kao Rambo.

Kad vam u ruke … preda plaću, zahvalite mu što je radio za dobrobit obitelji. Kad iziđe iz sobe, provjerite, jesu li mu platili prekovremene sate.

Znanstvenici se još nisu udružili sa zoolozima da pronađu objašnjenje, zašto muškarci (u kupaoni) prskaju sve redom.

Kad se žena počne truditi da zadovolji njegova mjerila, ona obara standarde veze.


Za pročitati u svjetskom bestseleru izvjesne Sherry Argov – „Zašto muškarci vole kučke“.
E sad, mili moji metroseksualci i vi, predrage bezrepe sugrađanke, prepuštam vama na volju…
Majke, supruge i cure, koje sam „digao na foru“ i koje sad prvi bijes spiru Jegerom, ujedno molim da mi pojasne, čime su donji navodi urbano britka duhovitost, a gornji katastrofalne seksističke gluposti…

U maniri svake knjiške dobre djevojke, odoh ispeći kruh i oprati kupaonu i posložiti svih devet i pol čizama svoje supruge i skupiti njezinu robu po stanu, pa hitno na plac (oko podne je jeftinije).

Nek vam je sve zdravo i živo, pozdravlja vas

Žužinek Jelo


- 19:44 - Stisni pa pisni (42) - Papirni istisak - #

09.12.2009., srijeda

Dva pisca, pokoje krilo i traženje gušta

Spominjao sam nekidan Hemingwaya, mog omiljenog guštologa, sagorjelog iznutra.
Ne znam, imaju li mjesta rođenja nekakvu specifičnu energiju, koja nas poput astralnih konstelacija određuje, ali u Hemingwayevom rodnom Oak Parku u Ilinoisu rodio se i Richard Bach, pisac uglavnom poznat po romanu o galebu, koji je u letenju tražio spoznaju savršenstva.
I tu se, sa još par slika iz Muzeja ratnog zrakoplovstva Berlin – Gatow, već zatvara ovouposnički krug bložanske Shelly Kelly…

Image and video hosting by TinyPic
Breguet Atlantic

Image and video hosting by TinyPic
Lockheed T 33A

Image and video hosting by TinyPic
Republic F-84 Thunderstreak

Image and video hosting by TinyPic
Republic F-84 F Thunderflash
(Autor „Galeba Jonathana Livingstona“, spomenuti Richard Bach, među ostalim je letio i na ovom izvidničkom zrakoplovu. Baziran na Thunderstreaku, Thunderflash je prepoznatljiv po usisima zraka u korijenu krila, kako bi nosni prostor bio slobodan za ugradnju opreme za izviđanje. … e, moj galebe…)

Image and video hosting by TinyPic
BAC Lightning F2A
(razvijan prije pedesetak godina; jedan motor iznad drugog; kompaktnost limitirala kapacitet nošenja goriva; Mach 2 – „osedlana raketa“; „Engineering Heritage Award“)

Image and video hosting by TinyPic
Model nosive konstrukcije Fokker F 1

Image and video hosting by TinyPic
Messerschmitt Me 163
(Prvi raketni mlažnjak; razvijen iz koncepta jedrilice, izuzetna rata penjanja i odlične manevarskih sposobnosti pri velikim brzinama, ali gotovo neupravljiv pri slijetanju - nestabilno raketno gorivo doprinosilo je čestim fatalnim udesima i praktičnoj neprimjenjivosti Hitlerove „Wunderwaffe“. Izložak je originalan zrakoplov, kojeg su Britanci zarobili 1945. na Baltiku, otkad je postao muzejski eksponat. Dodatni kuriozitet – svastika je u Njemačkoj zakonom zabranjena…)

Image and video hosting by TinyPic
Ilyushin Il 28
(Karakterističan po mješovitom konceptu konvencionalnih bombardera 2. svjetskog rata sa inovacijama s početaka ere mlažnjaka. Uveden 1950ih, masovno je letio u dvadesetak zemalja tijekom pola stoljeća upotrebe; navodno još u službi u Sjevernoj Koreji. Prvi dokaz da pedesetogodišnjakinje dodiruju vječnost... smokin )

Image and video hosting by TinyPic
EE Canberra
(Donekle, britanski „protupol“ sovjetskom Il 28, usporedive namjene i karakteristika. Nakon aktivne službe modela od gotovo pedeset godina, uglavnom povučene oko 2005. Drugi dokaz da pedesetogodišnjakinje dodiruju vječnost... naughty )

Image and video hosting by TinyPic
BAe Harrier GR Mk1
(Vektorski potisak omogućava vertikalno polijetanje i slijetanje – VTOL; uživo, doima se znatno manjim nego na slikama i u filmovima…)

Image and video hosting by TinyPic
(Višenamjenski model proizveden unikatnom dalmatinsko-dedeerovskom koprodukcijom; unatoč 40 godina eksploatacije, još u aktivnoj službi kao izviđač, presretač ili trenažni model, bez plana rashodovanja ili zamjene. Objedinjuje vektorski potisak, taktičku varijabilnost, izuzetnu moć poniranja i STOLne osobine... dead)


- 14:42 - Stisni pa pisni (5) - Papirni istisak - #

07.12.2009., ponedjeljak

O nijemim minaretima Dresdena

Nakon prethodnog posta o religijskom suživotu i minaretima u Europi, sjetio sam se obilaska Dresdena, prije dosta godina.
„Firenca na Elbi“, kako su grad nekad davno prozvali produhovljenici, prije stotinu godina doživjela je polemiku sličnu aktualnoeuropskoj – o džamiji usred kršćanskog grada, o minaretima među dominantnim baroknim građevinama saskih kraljeva.

I zbilja, tada smo obišli dobar dio predivnog grada, riznicu, zgadu opere, ali što sam zapamtio kao posebno drukčije, bila je upravo zgrada džamije.
Obzirom da su vremena tada, kad sam sa Prvozakonitom i prijateljima iz Njemačke obilazio grad, bila košmarna, da su brucoši iz Tuzle, Mostara ili Modriče gubili mjesta u studentskim domovima „jer su stranci posve isto kao oni iz Irana“ (rekoše nam tada u MUP-u)… - obzirom na masu fragmenata, koje čovjek tek unatrag može složiti u sliku kompleksniju od nesagledivosti pojedinačnih situacija, koju um odbija prihvatiti činjeničnim, strašnijim, pojmom rata… - obzirom na sve to, nisam se tada niti sjetio artikulirano zapitati, što će usred Saske, na jugoistoku bivšeg DDR-a, u regiji gotovo bez stranaca i posebno bez religijske različitosti - džamija.
Nešto mi nije „štimalo“, i prizor minareta, mozaika i pozlata je taj dojam samo naglašavao...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Prije stotinu godina dakle, promućurni industrijalac Hugo Zietz (oriđiđi Švabo, lokalnom nam terminologijom) promišljao je marketinški efekt jači od tada uobičajenih emajliranih reklama. Obzirom da je duhan za svoju tvornicu uvozio sa područja otomanskog carstva, odlučio je sagraditi novu tvornicu u obliku džamije. Arhitekt Martin Hammitzsch predložio je dakle šezdesetak metara visoku građevinu sa staklenom kupolom izvedenom u šarenom mozaiku, sa tvorničkim dimnjacima i ventilacijama izvedenim u obliku minareta.
Ironija sudbine je što je projekt zbilja odobren i izveden po zamisli arhitekta, ali je on radi zgražanja kulturološki sujetne struke ipak izbačen iz komore arhitekata.
(Posebna je ironija, što je isti taj Hammitzsch unatoč ovoj „eskapadi“ kasnije postao šogor – Adolfa Hitlera.)

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

O žučnosti rasprava prije sto godina postoji mnogo interpretacija; uglavnom je zgrada doživljavana kao kulturni skandal, dok se duhovi nisu pomirili sa novouvedenim stanjem i prihvatili kako se radili tek o zgradi, bez vjernika, ezana, čudno odjevenih osoba, bez opasnosti po samoshvaćanje stanovnika Dresdena.

Slučajno je pak, što su same informacije o području uzgoja duhana, čije je ime prenešeno na „duhansku džamiju“, same za sebe odraz slojevitog balkanskog komešanja. Tako, mjesto Giannitza (po drugim izvorima, Genisea) spominje se kao tursko, zbog tadašnje otomanske vladavine. Geografska lokacija je pak sjeverno od Soluna, u Grčkoj. Što ga, kaže Internet dalje, svrstava u - Makedoniju.
Sjetih se mrkog pogleda albanskog gastarbajtera u Grčkoj, dok nam je pojašnjavao da se turska kava tako ne zove. To je, reče, grčka kava.

I kako god se politički korektno zvalo to, što otpijam uz ove retke, smješkam se braći Švicarcima i svoj ovoj umišljeno novokomponiranoj frci oko razlika i sličnosti… Ipak ostaje po onoj staroj – psi laju, karavane prolaze …

Napomena - slike u postu su preuzete sa http://www.wtbc.de/yenidze.htm i sa stranice Wikipedije na istu temu.
- 09:45 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

04.12.2009., petak

To sa minaretima...

Nakon švicarskog referenduma o gradnji minareta, Europa se tematski još dublje dijeli na tabore o različitosti, integraciji i identitetu religija i nacija.
S jedne strane, sloboda – tako i religijska – uvijek bi trebala biti sloboda slabijeg (ili drukčije mislećeg).
S druge, tko je arbitar; gdje je i zašto naša vlastita granica inzistiranja na svome?
Pristajemo li na manipulaciju u vlastito licemjerje, u ime političke korektnosti od manjinskog tražitelja prava ne očekivati pružanje usporedivog prava u njegovom izvornom, većinskom okruženju?

Vjerojatno neplanirano odražavajući bitno širi „Zeitgeist“, referendum su potakle dvije relativno marginalne, desničarske strančice. Međutim, iznenađujuće, protiv dopuštenja gradnje minareta u Švicarskoj glasalo preko 57 % onih, koji su mu se odazvali.
Polemično je dakle, što je zapravo artikulirana politička desnica, i u kojem omjeru služi kao dobrodošao scenarijski „negativac“ samim time što često jasnije – i sa manje skrupula za političku korektnost – izgovara, što bitno veći dio stanovnika neke sredine često ionako misli.
Svakako - poput tematike raspela u školama, feredža u javnim ustanovama i na slikama u osobnim dokumentima, poput referenduma o minaretima u većinski kršćanskim sredinama - dijalog i rasprava su nužni i korisni. Ne ulazeći u teoriju entropije i reda u sistemu na uštrb kaosa u okruženju, migracije, miješanja i nepovratna promjena nacionalne i religijske strukture postali su europska zbilja. Želim čak vjerovati, zbilja, koja može pružiti dovoljno nužne i racionalne - za razliku od utopijski naivne - sinergije u nekom dolazećem vremenu.

Međutim, kopka me drugi aspekt priče… Kopka me, koliko smo žrtve površnih procjena slijedom medijskog fast-fooda i stereotipa, koje nekritično mantramo.
U temi integracije muslimana u kršćansku Europu osjećam se slično manipuliran, kao slušajući feministice, koje pilu ravnopravnosti spolova jednostavno i olako okreću naopako. Upravo isticanjem spola, etiketiraju žene i zapravo dodaju glas zbornosti stereotipa, istovremeno gurajući i muškarce u kliše, ali i odmičući ih od univerzalnosti prava i humanosti bez obzira na spol (kao obespravljene očeve, kao – isto tako – žrtve psihičkog pa i fizičkog zlostavljanja u obitelji).
Ne vidim nikakvu ravnopravnost u pukom izvrtanju uloga; ne vidim ju niti elementarno u apostrofiranju jednog spola i upravo te razlike, protiv koje se deklarativno nastupa. Izokretanje uloga, ili izuzimanje iz konteksta, ne može biti doprinos pravičnosti i ravnopravnosti, radilo se o relijiji ili o spolu.

I dakle…
Naravno ne postoji argument, kojim u sekularnoj državi (hm… crkveni porez? Oksimoron sekularnosti?) možemo drugim religijskim skupinama zabraniti prakticiranje vjere – u suprotnoj situaciji, kad smo sami predstavnici manjine, i samo nastojimo držati do svojih obilježja kulture, religije, porijekla. Naravno, i ne radi se u slučaju švicarskog referenduma o zabrani religije ili njezinog prakticiranja (što ton javne polemike olako zaobilazi).
Ali smatram kako se nekim eksponiranim predstavnicima Islama u Europi dešava isto, kao i organizacijama poput naših poštovanih B.a.B.a. – gube dio kredibiliteta, jer jednostrano potenciraju svoju „agendu“ i upiru prstom na trenutno ili tematsko okruženje, a istovremeno mudro šute o istovjetnosti problema u vlastitoj grupi porijekla, spola ili pripadnosti – bilo da se radi o maltretiranim muževima ili o kršćanskim, židovskim ili budističkim ritualima ili objekatima u islamski dominiranim državama.
Tako postavljeno, ispada da šiki-miki pluralizam, furka obespravljenosti i bahatost kvazi – žrtve mogu vrijediti samo van vlastitog dvorišta…
Na toj situaciji, retorički mi se krug zatvara sa mišlju Rose Luxemburg, koju sam na početku naveo – sloboda je uvijek sloboda drukčijeg mišljenja. Tražiti, što sami ne nudimo; tematizirati, što u drukčijoj situaciji tabuiziramo – licemjerno je i izaziva otpor, kojem se onda još licemjernije čuditi. Tražitelj prava ima i odgovornost, i mora prihvatiti da ga se mjeri i prema okolnostima, iz kojih nastupa kao obespravljen ili zakinut, a kojima je možda i sam doprinio...

Promišljao sam prikladnost teme za blog, ali mislim da si i u ovoj formi mogu dati pravo, ponuditi svoje viđenje. Preko deset godina živim u Bosni, koja i sama vrluda i balansira između tri religije (ma kako razvodnjene i zapravo zbližene bile u svakodnevici); dijete sam mješovitog braka; i sam živim u mješovitom braku.
Osobno, uvijek ću smatrati da je nečija vjera - korak dalje, religija - intimna stvar, da ne bi trebala podlijegati niti biti eksponirana javno, grlato, nadmetanjem u visinama zvonika i glasnoći ezana.

Paušalno i načelno: Ja zazirem od preprodavača.
Trguju li autima, ideologijama, računalima ili religijskim nacional-populizmom – isto mi je. Utoliko mi je isto, vidjeti sinagogu, pravoslavnu crkvu ili katoličku, džamiju, budistički hram. Vjerujem u zajedničke principe i na tome se zadržavam, jer spontano ne tražim razlike.
Ali …
Ma koliko šutili o tome, percepcija Islama među kršćanima naravno izaziva više pažnje, jer sami prakticirajući muslimani (i njihovi pomodni podrepci) apostrofiraju različitost. Tradiciji sklonije muslimanke oblače se prepoznatljivo, drukčije, i naravno time šalju poruku svoje različitosti, koju počesto nose sa vidnim, gotovo prkosnim - a zapravo ničim izazvanim - inatom.
(Puno sam takvih očiju vidio... Puno.)

Mnogi islamski vjernici u Bosni često i u mješovitim društvima "niotkud" spominju religiju, obrede i vjerske priče, tjelesnu čistoću, moral, i u razgovoru često koriste naučene fraze i poštapalice na Arapskom, ma kako nerazumljive (ili jednsotavno suvišne) bile drugima. Uz samo inzistiranje na različitosti, takvo ponašanje postavlja i očekivanje; postaje mjerilo. U svakodnevici pak, poznajem vrlo malo ljudi, koji stvarno ispunjavaju standarde, o kojima tako rado i gorljivo govore... Naravno, raskorak je očit objema stranama, i poput trna se uvlači pod kožu, gdje ga onda počinjemo prešućivati - korektnosti radi...

Kad tome dodam iritantno preglasan (i duhu religije suprotan) ezan sa ponekih minareta u mjestima koja dobro poznajem diljem Bosne; kad dodam džamijske odbore u kojima bez pogovora same zajednice sjede persone lokalnih polusvjetova - zapitam se...
Kad tome dodam efendiju, koji se odazove na poziv na ritualnu večeru u dom mješovite veze, pa sa vrata komentira kako je mješovita veza „u svakoj vjeri smrtni grijeh“ pa ipak sjedne, spokojno, izdašno i mljackavo jesti; kad isti taj efendija odbije podučavati dečkića u školi vjeronauk, jer malac "nema muslimansko ime"… - dolazim do tkiva suživota, koji ipak uglavnom funkcionira slijedom međusobnog, podozrivog ignoriranja ili minimalizma interakcija među grupama.

Posramljen napadima nekorektnosti i cinizma, pogledam preko stola svoju Prvozakonitu, gricnem bajramske baklave i dam si truda, odgledati predbajramski program sa dokumentarcem o Mekki, Muhamedu, islamskoj arhitekturi i znanosti. Nakon pola sata, strpljenje me izdaje - dio naziva rituala ili opisa osjećaja jednostavno ne razumijem, jer se koriste isključivo izvorno, na arapskom, "insajderski", a bez smislenog pojašnjenja ili prijevoda na jezik, koji prati emisiju.
Naravno, (potaknut oraškim efendijom i švicarskim referendumom)osjećam se tematski isključeno; naravno inače vrijednu emisiju doživljavam kao mantričnu medijsku slatkorječivost za isključivo internu upotrebu jedne grupe, koja se očito ni sama ne želi predstaviti i pojasniti svijetu različitosti.
Klišee, ukoliko to i jesu, nalazim potvrđene i, dapače, namjenski njegovane, a samim time svoje nastojanje razumijevanja i približavanja osjećam uzaludnim, bezvrijednim i naivnim. U zajedničkom prostoru i vremenu, osjećam se manipuliran u nelagodu zbog vlastite percepcije ponuđenog.

I što ostaje …?
Kako sa raspelima, tako i sa minaretima meni ostaje zbunjenost, i after – taste tematske zavale.
Svima nama, kršćanskim starosjediocima na Euro – otoku, valja dobro odvagnuti "trapulu" europske integracije, vjerske slobode, kulturnog identiteta sa jedne strane, ali i "zavalu", u ime zatečene političke korektnosti ili nametnutog lažnog obzira ("ma de ba") ne smjeti inzistirati na vlastitom očekivanju domaćina, koji svoj dom, svoje običaje, ali i svoje limite tolerancije u dobroj vjeri nudi drugima .
Valja nam, možda, svima zaroniti glavu u hladnu vodu i početi razlikovati maliciozne agitatore na zvonicima i minaretima (ili po blogovima) od istinskih, samozatajnih ali autoritetom djela prisutnih vjernika, sa kojima smo u istom čamcu, na istom brdu, pod istim krovom i sa istim vjerovanjem…
Ma koliko nesagledivo dug bio, ovaj put, jedini mogući, počinje sa famoznim prvim korakom - sa obje strane …






- 08:26 - Stisni pa pisni (23) - Papirni istisak - #

02.12.2009., srijeda

Škljocošet

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


- 14:09 - Stisni pa pisni (23) - Papirni istisak - #

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic