Lost in a colorful autodestructive world...
četvrtak, 23.10.2008.
I'm not feeling so sure it would help if you'd offer the cure.
|
Znate sto mi nije jasno? Zasto vecina osoba koja je zabrinuta za nas, zele nam pomoci, itd. itd., uvijek misle istu stvar – da ce se sve rijesiti ako pocnemo normalno jesti ili ako se udebljamo? Ako pocnemo jesti „normalno“, bit cemo dobro. Ako misle da smo premrsavi, rjesenje je da dobijemo na kilazi, i bit cemo dobro. Sve ce biti dobro. Biti cemo zdrave. Da, mozda i hocemo. Fizicki. A psihicki? Jesu li se ikada zapitali i zabrinuli za nase psihicko zdravlje? Je li im ikada palo na pamet da bi bilo bolje da se prvo potrude pomoci nam psihicki, a da ce fizicko zdravlje onda doci samo od sebe? Ne, nisu… Barem ne iz mog iskustva. Otkada im je vaznije nase vanjsko stanje, nas izgled, od onoga sto se iznutra dogada u nama? Da…i onda se nama kaze da smo povrsne… da nase ponasanje nije normalno. Mi samo zelimo biti sretne. Kao i svi ostali. Mi ne govorimo drugima neka ne jedu. Ne govorimo im neka smrsave. Da se ravnaju prema NASIM kriterijima. Jer znamo da ne bi to htjeli. Ali, zasto se onda oni ponasaju tako prema nama? Zasto se ponasaju onako kako ne bi htjeli da se drugi ponasaju prema njima samima?... „Jedi, jedi, jedi…“ „ Jedi, jedi, jedi…“ Ne shvacate da time postizete sasvim suprotan ucinak. Hvala vam na pomoci. Dovidenja.   |
- 10:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.10.2008.
Nothing means a thing to me...
|
Ne zelim osjecati nista. Mrzim ravnodusnost. A takva sam upravo sada. Ravnodusna. Prazna. Ne, ne u zelucu, vec u srcu. ED? Ne osjecam nikakvu tugu, ne osjecam nikakvu srecu koju bi mi donosio. Ne osjecam ga. Nema ga. Nema ga… Ili je mozda vec toliko postao dio mene da ga prihvacam poput vlastitih ruku, nogu, kose, očiju… Ne bih znala. Samo zelim nesto osjecati. Neka me razara. Neka me veseli. Neka me ljuti. Neka me umara. Bilo sto... Zelim znati da postojim. Da jos imam srce koje zivi snove stvorene od mozga naivnog djeteta. Da jos nisam umrla u tijelu koje zivi i dalje...bez mene. Ja bez osjecaja ne postojim. Ovo sto vidite samo je ledena statua isklesana ED-om... na vama je da joj se divite ili ju zalite... njoj je ionako svejedno. Kipovi nemaju osjecaje.   |
- 15:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.10.2008.
I can be happy...
|
Jedno se vrijeme nisam javljala jer jednostavno nisam bila u prilici, no to sada nije bitno. Ono sto je bitno jest da se u to vrijeme nesto u meni promijenilo. Na bolje. U vezi ED-a, mrsavljenja i svega sto se toga tice dobila sam pozitivniji stav. Ne pitajte me kako, jer ne znam ni sama – jednostavno je doslo samo od sebe. Iako imam par kila vise od razdoblja kada sam se smatrala debelom, sada se vise tako ne dozivljavam. Valjda. Nisam u to jos sigurna, ali na putu sam da zauvijek promijenim svoj stav prema tome. Mozda nemam savrsen trbuh, noge ili ruke, ali sve se to da srediti, zar ne? Samo moram ostati na tome da se ne ponizavam dok gledam u svoje tijelo. Ako mislim da trebam smrsaviti, radit cu na tome, ali ne zelim tome pristupati na nacin kao da je to moja jedina svrha i smisao u zivotu. Necu si vise govoriti – debela. Objektivno gledajuci, sa razlikom 120 ne mogu biti debela. Barem ne drugima sa neiskrivjenom ana-percepcijom. Osim toga, nema smisla frustrirati se oko necega sto znam da mogu ispraviti.  No, uglavnom... da utvrdim gradivo - nisam debela. Ali… Nisam niti kakva zelim biti. Ipak, razina prihvatljivosti visa je nego ranije, a razina frustracije niza. Mislim da sam na dobrom putu za sretniji svijet gdje nece samo hrana i kile predstavljati suncana razdoblja.   Ipak, priznajem, ne zelim se odreci daljnjeg mrsavljenja. Ne zelim se odreci paznje, ne zelim se odreci brige drugih ljudi. No, ono cega se zelim odreci jest besmisleno ponizavanje same sebe, iskrivljena percepcija koja mi ne dopusta vidjeti se mrsavom, i naravno, glas u glavi koji mi pri pogledu na sebe ili nakon obroka bezobrazno i ustrajno sapuce „debela, debela“…   |
- 18:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Kolovoz 2010 (1) Siječanj 2010 (1) Listopad 2009 (1) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (4) Svibanj 2009 (4) Travanj 2009 (4) Ožujak 2009 (3) Veljača 2009 (4) Siječanj 2009 (2) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (9) Kolovoz 2008 (3) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Poremecaj u prehrani. Nedovoljno cista za anu. Mia nisam. Malena sam djevojcica zeljna samounistenja,i nista vise. Godine, visina i tezina nisu bitne. Procitajte prvi post i shvatit cete zasto. Blog je nastao iz sebicnih potreba, zao mi je.       |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||