Lost in a colorful autodestructive world...

subota, 27.06.2009.

Wasn't it me you didn't want, wasn't it me who was hanging on?...

Idealista u meni uskoro umire. Za 7 sati dobiva presudni udarac. Za otprilike 22 sata iskrvarit ce do kraja. Biti cu sretna na drugaciji nacin. Sreca je ionako samo relativan pojam. Biti cu sretna ako se uvjerim da sam sretna. Osjecam da hocu. Ne, ne govorim o mrsavljenju. To se ipak nastavlja i dalje. :) Dobila sam jucer sokirani komentar da sam smrsavila. Sto da vam kazem…dan koji mi je bio uzasan preokrenuo se za 180 stupnjeva. Ja iskreno ne vidim razliku na sebi. Nisam sigurna ima li je uopce, no, nema veze…Barem za nekog drugog ima. Heh, djeluje. Vec se osjecam sretnije. Sutra cu u ovo vrijeme biti sretna bez obzira na sve. Dosta je bilo patetike. P.S. Komentiram vas sutra. :)

- 01:22 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.06.2009.

Empty words can't fix a broken heart...

Hodam po stanu u bijeloj haljini kako bih se osjecala cisto. Sto nisam nimalo… Crtam srca po knjigama iz kojih bih trebala uciti. Puno cijelih srca, da zaboravim na svoje slomljeno… Potrebna mi je casa optimizma, ali prelijena sam da odem do kuhinje po nju. Ni ne trudim se dici… Gledam u knjigu, i slova i rijeci koje citam gube svoj smisao. Poprimaju oblik umarajucih misli iz moje glave… Pogled mi klizi po sarenoj sobi, boje oko mene trebale bi me veseliti. No zasto sam onda vecinom tako tuzna u njoj?...

- 19:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 09.06.2009.

It all fades away...

Tuzna sam. Jako. Mogu normalno funkcionirati pred drugima. Dolazi samo od sebe. I bolje… i za njih i za mene. Ali, fascinantno mi je kako iste sekunde nakon sto prekinem razgovor s nekim, iste sekunde kako netko okrene leda i nastavi svojim putem, sva se tuga vrati brzinom svjetlosti. Ne veseli me ni mrsavljenje. Nista. Tupa na sve. Osjecam kao da sam izgubila jedan veliki dio sebe. Ako sam ga ikada uopce mogla tako zvati... Kako god, osjecam otrgnute organe unutar sebe. Osjecam jednu supljinu sa lijeve polovice tijela. Slucajno je sto se srce nalazi bas u tom podrucju, i ovo ne govorim sarkasticnim tonom. Doslovno tako osjecam, nedostaje mi lijevi dio tijela. No, nije sve tako crno, mogu reci da mi je, eto, lijeva noga ipak ostala, osjecam ju jos. Ah… smijem se sama sebi dok odmahujem glavom nad ovim glupostima koje tipkam. A tko je ona? Ona je jedna moja prijateljica. I nije sve tako crno kao sto sam onda dozivljavala, ma, trenutno mi je svejedno. To mi vise uopce nije bitno. Imam toliko stvari i briga u glavi da vise ne znam na sto da se prvo okrenem…

- 09:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 03.06.2009.

Why can't I be what you need?...

Neki me zakljucci i recenice drugih ljudi vezano uz poremecaju u prehrani jednostavno tako nasmijavaju. „Postat ces anoreksicna…“ Hm…da… Ne znam sto mi je i sto zelim, da, ne znam… u ovom trenutku osjecam da ne zelim paznju roditelja. Zapravo, kada razmislim, samo njihovu i ne zelim. Radije bih da misle da je sve u redu, da, to zelim. Mozda jer imam osjecaj da im je ponovo nesto pocelo biti sumnjivo? Dalje, ne zelim da sada ona dospije u centar pozornosti. Ona je smrsavila. S njom nesto nije u redu. A ja? Zar je sa mnom sve u redu? Gdje sam ja u toj prici? Haha, ma jasno je meni da pretjerujem… Ali ipak… biti cu mrsavija od nje. Daleko mrsavija. Nece mi ukrasti prijestolje ED-a. Nece. Ah, bolesano zvucim, znam… I zadnje… tjesim se da je sretan. Stvarno zelim da stoga budem i ja. Ali, ponekad, to je tako tesko… "Why can't I be what you need?..."

- 21:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.