Marketing
It all fades away...
Tuzna sam. Jako.
Mogu normalno funkcionirati pred drugima. Dolazi samo od sebe. I bolje… i za njih i za mene.
Ali, fascinantno mi je kako iste sekunde nakon sto prekinem razgovor s nekim, iste sekunde kako netko okrene leda i nastavi svojim putem, sva se tuga vrati brzinom svjetlosti.
Ne veseli me ni mrsavljenje. Nista. Tupa na sve. Osjecam kao da sam izgubila jedan veliki dio sebe. Ako sam ga ikada uopce mogla tako zvati... Kako god, osjecam otrgnute organe unutar sebe. Osjecam jednu supljinu sa lijeve polovice tijela. Slucajno je sto se srce nalazi bas u tom podrucju, i ovo ne govorim sarkasticnim tonom. Doslovno tako osjecam, nedostaje mi lijevi dio tijela. No, nije sve tako crno, mogu reci da mi je, eto, lijeva noga ipak ostala, osjecam ju jos. Ah… smijem se sama sebi dok odmahujem glavom nad ovim glupostima koje tipkam.
A tko je ona? Ona je jedna moja prijateljica. I nije sve tako crno kao sto sam onda dozivljavala, ma, trenutno mi je svejedno. To mi vise uopce nije bitno. Imam toliko stvari i briga u glavi da vise ne znam na sto da se prvo okrenem…
Post je objavljen 09.06.2009. u 09:57 sati.