|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
utorak, 26.08.2008.
Tearing myself...
oguliti cu jednu ruku - za nju koja mi ne prestaje lagati,
oguliti cu drugu ruku - jer joj nije iskreno zao,
oguliti cu prsa - za njih kojima nisam dovoljno dobra,
oguliti cu trbuh - jer znam da me svi zele savrsenu,
oguliti cu leda - jer me tako nesavrsenu zamijenjuju,
oguliti cu lice - jer jos nisam spremna odrasti,
oguliti cu jednu nogu - jer idem krivim putem,
oguliti cu drugu nogu - jer previse sam nesposobna za buducnost,
ogulit cu se do kostiju - neka vide koliko sam jaka,
ogulit cu se cijela - jer neprestano lazem sebi da mi nije stalo…
|
My little world of destruction...
Moje skriveno mjesto gdje me drugi ne mogu povrijediti. Ja se povredujem sama. Moj sigurni kutak kamo se uvijek mogu zavuci, mjesto koje nikada necu izgubiti, cak i ako izgubim sve ostalo. Ono ostaje. I kada odem, kada ga napustim, kada sam odvratna osoba prema njemu i odlucim ga napustiti bez pozdrava, ono me ceka. Na istome mjestu. Ceka da se vratim. I kada se to dogodi, prihvaca me sa sirom otvorenim rukama, bez trazenja ikakvih objasnjenja, bez zahtjevanja isprika i izgovora. Jasno mu je – nikada ga necu zauvijek napustiti.
Moje maleno skriveno mjesto duboko u mom poremecenom mozgu, ogradeni kutak do kojega nitko ne moze doprijeti.
.
.
.
Ne mozete me povrijediti tamo…
|
ponedjeljak, 25.08.2008.
Selfdestruction, autodestruction - what a wonderful words...
Odmah na pocetku da budem iskrena - ovaj blog ne trebate komentirati. Meni se ne da komentirati druge, pa prema tome ne ocekujem ni da vi komentirate mene. Blog pisem iskljucivo iz sebicnih potreba da negdje izbacim ono sto me muci. Citajte ako zelite. Ako ne zelite, meni je sasvim svejedno.
Dakle...o cemu se ovdje radi? Imam poremecaj u prehrani. Ne osjecam se kao ana, jer nisam dovoljno cista za to. Hrana ulazi u mene, ponekad bez zaljenja, ponekad sa zaljenjem. Ne povracam. Koristim chewing and spitting. Slaba sam glupaca, sto cete. Prije sam zeljelja cistocu. Sada… sada zelim samo unistenje. Unistit cu se izvana kao sto sam vec unistena iznutra.
P.S. Ovaj prvi post ne odnosi se samo na odredene osobe, ali one ce to ionako znati.
|
|
|