Lost in a colorful autodestructive world...

nedjelja, 31.05.2009.

You're the only one that will ever know...

„Kod nje nije stvar samo u tome da se ne zeli udebljati. Ima drugacije razloge od tvojih.“ U redu. A zasto se ja ne zelim udebljati? Zar ti nije jasno da stvar nije samo u jebenom izgledu?? Takva razmisljanja me znaju toliko povrijediti i zaboljeti. Gusi me to, doslovno osjecam da mi nestaje zraka, toliko me sada boli… Da. Ne zelim se udebljati. A zasto? Zasto zelim smrsaviti? Zasto moram smrsaviti? Zasto zelim izgledati bolesno? Zasto? Take it back where it all began… Samoca. Osjecaj izoliranosti. Napustenost. Nitko nije nista shvacao. Koliko boli je u meni bilo. Nitko nije nista primjecivao. Kako sam zapalu u najdublju depresiju ikada. Nikoga nije bilo briga za mene. Imali su vaznijih stvari… A rijeci su sranje. Nitko ih nije shvacao u njihovoj pravoj velicini i vaznosti. Pa sam odlucila pokazati im na bolji nacin. Poceli su primjecivati. Poceli su se brinuti. Osigurala sam si stalno mjesto u njihovim ocima. Njihovu paznju. Osjecaj napustenosti je nestao. Sada su bili neprestano tu. A i kada nisu… imala sam svoj ED kojeg sam personificirala te ga drzala uvijek uz sebe. Nikada nisam bila sama. ... Ne mogu se udebljati jer bi to znacilo polagan, ali siguran povratak samoci. Ili barem osjecaju samoce. Edit nakon par minuta: Mislim da sam si upravo dala odgovore na neka od pitanja u prijasnjim postovima... Ocito mi je ovaj bijes stvarno bio potreban da ih pronadem u sebi. Odgovore na sve ono sto sam zapravo i oduvijek znala, ali ocito potisnula... „Kod nje nije stvar samo u tome da se ne zeli udebljati. Ima drugacije razloge od tvojih.“ Pa, hvala ti na tome...

- 16:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 26.05.2009.

Strangest feelings, words can't say this... I wish I knew...

Cudno stanje. Danas sam se nakon dugo vremena osjecala odlicno, jednostavno odlicno, i potpuno zadovoljno kada sam hodala gradom. Nisam na tezini koju bi htjela. A ipak sam se osjecala dobro. Ne debelo. Lijepo. Ali ne i anoreksicno. I ovdje sada dolazi ta nevjerojatna cinjenica. Zar ja zelim izgledati anoreksicno? Hah, ne znam zasto je uopce prethodna recenica napisana u obliku pitanja… Odakle to, cemu to, ne pitajte jer ne znam. Ako se dobro osjecam i ovako, zasto onda to cudo? A stvarno mogu reci da se dobro osjecam, znam kako je prije bilo, kako je bilo kada sam si bila debela sa manjom tezinom… Cudno stanje, sto drugo da vam kazem. Jedan mi je prijatelj u razgovoru spomenuo neku curu. „Jako je mrsava, ali ne onako kao da je anoreksicna.“ I to me pogodilo, a znate zasto? Zato jer onda ni mene takvom ne smatra. Boze, do cega sam se dovela… Ne razumijem. Ranije me smetalo kada bi cula ljude kako su mi to pricali iza leda. A sada zelim da mi to vicu u lice. Stvarno se ne razumijem. Kao da si namjerno kompliciram zivot. Hm… a hoce li zvucati cudno… ako sada jos dodam… da je upravo ovo posljednje cinjenica koja me neki bizaran nacin usrecuje?... Mozda "usrecuje" nije najprikladnija rijec, ali drugu trenutno ne mogu naci. "Strangest feelings, words can't say this... I wish I knew..." ili bi mozda bolje bilo... "I wish for wishing I knew..." ako razumijete sto zelim reci...

- 21:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.05.2009.

You see these cuts and bruises, isn't it all so amusing?...

Zivcira me kada mi brat kaze „dobar tek“ dok pijem ness. Njemu je to sarkazam, a meni samo podsjetnik da jedem. Fascinira me izjava moje mame „Pa ona nikada nije bila na dijeti.“ Zapravo i nisam na nekoj specificnoj...uvijek samo na neodredenom i drasticnom smanjenju kalorija. Preplasio me razgovor dviju cura koji sam cula iza sebe „Udebljala se, zar ne?“ Pricaju li o meni? Zapanjilo me kada sam odbila neocekivani poziv na rucak od decka koji mi se svidao. I od tada je nas odnos hladniji. No nije bitno… Da se radilo o …, bilo bi drugacije. Nemam vam bas nekih pametnih rijeci za napisati… Ali zato imam jedno pitanje za vas, hehe – koje biste mi multivitaminske tablete preporucili, koje su dobre? Aha, da, i jos nesto zapravo… da li vam je cudno ovakvo razmisljanje – to sto mi na ulici znaju prici nepoznati decki, znaci samo da nisam dovoljno mrsava? Jer deckima se ne svidaju anoreksicne cure… Heh, i sada mi pada na pamet jos jedna recenica „Moras pojesti nesto za veceru, razboljet ces se.“ Hocu li? Ili je vec mozda malo prekasno za takva upozorenja?…

- 18:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 12.05.2009.

It's so pathetic, I make myself sick...

Ne svida mi se ovaj izgled. Uistinu. Zasto ga onda zelim? Tko bi ga znao... .... Nisam mogla na net prosli tjedan, pa cu sada objaviti jedan post koji sam pisala tada u wordu, cini mi se da u cetvrtak. I thought I was doing fine… more or less… Ali varala sam se. Svjesno sam se zavaravala. Mozda se cak i uspjela uvjeriti nakratko u to. Ma, ne znam, ne znam vise nista… Znam samo da sam se grozno udebljala. Znam da upravo placem zbog toga nakon dugo vremena. Znam da mi to nitko ne zeli reci. I ja ne znam sto ja zapravo ocekujem od njih?? Boljelo bi da mi kazu, boli me i ovako, jer znam da vide, ne trebaju mi njihove rijeci… Ne znam, nije mi jasno, jedan ogroman upitnik nad glavom – zasto? Zasto ne mogu biti zadovoljna i ovim izgledom? Jer ne zelim biti normalna? Zelim biti bolesna? Nisam normalna. U psihickom smislu. Izgubila sam se opet u toj prokletoj sumi upitnika… Jednostavno ne znam kako napisati nesto smisleno, ne znam kako naci smisao uopce u svemu… Ali bitno je da znam sto mi je za raditi. Znate i vi na sto mislim. Sto manje hrane. Sto vise vjezbanja. Doci do one faze kada cu se zaliti zbog toga sto ne mogu biti normalna, normalno jesti i sve te uobicajene fore… Uvijek se samo zalim i zalim. Nista mi ne odgovara. Kazem vam, uvijek u toj beskrajnoj sumi upitnika. Ako zatvorim oci i ne vidim upitnike oko sebe, ne znaci da sam se izvukla iz sume… Odgovori ne postoje. Mozda bih ih trebala prestati i traziti. Samo zelim unutarnji mir. Zelim jednostavno biti zadovoljna situacijom kakva jest. Sami pridodajemo situacijama pozitivno ili negativno znacenje. I ne razumijem kako se ja uvijek uspijem zaogrnuti negativnim znacenjem… Dosta. Moram prestati saditi nove upitnike oko sebe. Dosta pitanja. Jedini tocan odgovor za sada jest – smrsaviti. Nema druge opcije. Nema…

- 03:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.