|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
ponedjeljak, 18.05.2009.
You see these cuts and bruises, isn't it all so amusing?...
Zivcira me kada mi brat kaze „dobar tek“ dok pijem ness.
Njemu je to sarkazam, a meni samo podsjetnik da jedem.
Fascinira me izjava moje mame „Pa ona nikada nije bila na dijeti.“
Zapravo i nisam na nekoj specificnoj...uvijek samo na neodredenom i drasticnom smanjenju kalorija.
Preplasio me razgovor dviju cura koji sam cula iza sebe „Udebljala se, zar ne?“
Pricaju li o meni?
Zapanjilo me kada sam odbila neocekivani poziv na rucak od decka koji mi se svidao.
I od tada je nas odnos hladniji. No nije bitno…
Da se radilo o …, bilo bi drugacije.
Nemam vam bas nekih pametnih rijeci za napisati…
Ali zato imam jedno pitanje za vas, hehe – koje biste mi multivitaminske tablete preporucili, koje su dobre?
Aha, da, i jos nesto zapravo… da li vam je cudno ovakvo razmisljanje – to sto mi na ulici znaju prici nepoznati decki, znaci samo da nisam dovoljno mrsava? Jer deckima se ne svidaju anoreksicne cure…
Heh, i sada mi pada na pamet jos jedna recenica „Moras pojesti nesto za veceru, razboljet ces se.“
Hocu li? Ili je vec mozda malo prekasno za takva upozorenja?…
|
|
|