|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
utorak, 12.05.2009.
It's so pathetic, I make myself sick...
Ne svida mi se ovaj izgled. Uistinu.
Zasto ga onda zelim? Tko bi ga znao...
....
Nisam mogla na net prosli tjedan, pa cu sada objaviti jedan post koji sam pisala tada u wordu, cini mi se da u cetvrtak.
I thought I was doing fine… more or less…
Ali varala sam se. Svjesno sam se zavaravala. Mozda se cak i uspjela uvjeriti nakratko u to. Ma, ne znam, ne znam vise nista… Znam samo da sam se grozno udebljala. Znam da upravo placem zbog toga nakon dugo vremena. Znam da mi to nitko ne zeli reci. I ja ne znam sto ja zapravo ocekujem od njih?? Boljelo bi da mi kazu, boli me i ovako, jer znam da vide, ne trebaju mi njihove rijeci…
Ne znam, nije mi jasno, jedan ogroman upitnik nad glavom – zasto? Zasto ne mogu biti zadovoljna i ovim izgledom? Jer ne zelim biti normalna? Zelim biti bolesna? Nisam normalna. U psihickom smislu. Izgubila sam se opet u toj prokletoj sumi upitnika… Jednostavno ne znam kako napisati nesto smisleno, ne znam kako naci smisao uopce u svemu… Ali bitno je da znam sto mi je za raditi. Znate i vi na sto mislim. Sto manje hrane. Sto vise vjezbanja. Doci do one faze kada cu se zaliti zbog toga sto ne mogu biti normalna, normalno jesti i sve te uobicajene fore… Uvijek se samo zalim i zalim. Nista mi ne odgovara. Kazem vam, uvijek u toj beskrajnoj sumi upitnika. Ako zatvorim oci i ne vidim upitnike oko sebe, ne znaci da sam se izvukla iz sume… Odgovori ne postoje. Mozda bih ih trebala prestati i traziti. Samo zelim unutarnji mir. Zelim jednostavno biti zadovoljna situacijom kakva jest. Sami pridodajemo situacijama pozitivno ili negativno znacenje. I ne razumijem kako se ja uvijek uspijem zaogrnuti negativnim znacenjem… Dosta. Moram prestati saditi nove upitnike oko sebe. Dosta pitanja. Jedini tocan odgovor za sada jest – smrsaviti. Nema druge opcije. Nema…
|
|
|