Marketing
Nothing means a thing to me...
Ne zelim osjecati nista. Mrzim ravnodusnost.
A takva sam upravo sada. Ravnodusna. Prazna. Ne, ne u zelucu, vec u srcu.
ED? Ne osjecam nikakvu tugu, ne osjecam nikakvu srecu koju bi mi donosio. Ne osjecam ga. Nema ga. Nema ga… Ili je mozda vec toliko postao dio mene da ga prihvacam poput vlastitih ruku, nogu, kose, očiju… Ne bih znala.
Samo zelim nesto osjecati. Neka me razara. Neka me veseli. Neka me ljuti. Neka me umara. Bilo sto...
Zelim znati da postojim. Da jos imam srce koje zivi snove stvorene od mozga naivnog djeteta. Da jos nisam umrla u tijelu koje zivi i dalje...bez mene.
Ja bez osjecaja ne postojim. Ovo sto vidite samo je ledena statua isklesana ED-om... na vama je da joj se divite ili ju zalite... njoj je ionako svejedno. Kipovi nemaju osjecaje.
Post je objavljen 16.10.2008. u 15:59 sati.