Marketing
I'm not feeling so sure it would help if you'd offer the cure.
Znate sto mi nije jasno? Zasto vecina osoba koja je zabrinuta za nas, zele nam pomoci, itd. itd., uvijek misle istu stvar – da ce se sve rijesiti ako pocnemo normalno jesti ili ako se udebljamo? Ako pocnemo jesti „normalno“, bit cemo dobro. Ako misle da smo premrsavi, rjesenje je da dobijemo na kilazi, i bit cemo dobro. Sve ce biti dobro. Biti cemo zdrave. Da, mozda i hocemo. Fizicki. A psihicki? Jesu li se ikada zapitali i zabrinuli za nase psihicko zdravlje? Je li im ikada palo na pamet da bi bilo bolje da se prvo potrude pomoci nam psihicki, a da ce fizicko zdravlje onda doci samo od sebe? Ne, nisu… Barem ne iz mog iskustva.
Otkada im je vaznije nase vanjsko stanje, nas izgled, od onoga sto se iznutra dogada u nama?
Da…i onda se nama kaze da smo povrsne… da nase ponasanje nije normalno.
Mi samo zelimo biti sretne. Kao i svi ostali.
Mi ne govorimo drugima neka ne jedu. Ne govorimo im neka smrsave. Da se ravnaju prema NASIM kriterijima. Jer znamo da ne bi to htjeli. Ali, zasto se onda oni ponasaju tako prema nama? Zasto se ponasaju onako kako ne bi htjeli da se drugi ponasaju prema njima samima?...
„Jedi, jedi, jedi…“
„ Jedi, jedi, jedi…“
Ne shvacate da time postizete sasvim suprotan ucinak.
Hvala vam na pomoci.
Dovidenja.
Post je objavljen 23.10.2008. u 10:08 sati.