Marketing
I can be happy...
Jedno se vrijeme nisam javljala jer jednostavno nisam bila u prilici, no to sada nije bitno.
Ono sto je bitno jest da se u to vrijeme nesto u meni promijenilo. Na bolje.
U vezi ED-a, mrsavljenja i svega sto se toga tice dobila sam pozitivniji stav. Ne pitajte me kako, jer ne znam ni sama jednostavno je doslo samo od sebe. Iako imam par kila vise od razdoblja kada sam se smatrala debelom, sada se vise tako ne dozivljavam. Valjda. Nisam u to jos sigurna, ali na putu sam da zauvijek promijenim svoj stav prema tome. Mozda nemam savrsen trbuh, noge ili ruke, ali sve se to da srediti, zar ne? Samo moram ostati na tome da se ne ponizavam dok gledam u svoje tijelo. Ako mislim da trebam smrsaviti, radit cu na tome, ali ne zelim tome pristupati na nacin kao da je to moja jedina svrha i smisao u zivotu. Necu si vise govoriti debela. Objektivno gledajuci, sa razlikom 120 ne mogu biti debela. Barem ne drugima sa neiskrivjenom ana-percepcijom. Osim toga, nema smisla frustrirati se oko necega sto znam da mogu ispraviti. 
No, uglavnom... da utvrdim gradivo - nisam debela.
Ali
Nisam niti kakva zelim biti.
Ipak, razina prihvatljivosti visa je nego ranije, a razina frustracije niza.
Mislim da sam na dobrom putu za sretniji svijet gdje nece samo hrana i kile predstavljati suncana razdoblja.
Ipak, priznajem, ne zelim se odreci daljnjeg mrsavljenja. Ne zelim se odreci paznje, ne zelim se odreci brige drugih ljudi. No, ono cega se zelim odreci jest
besmisleno ponizavanje same sebe,
iskrivljena percepcija koja mi ne dopusta vidjeti se mrsavom,
i naravno, glas u glavi koji mi pri pogledu na sebe ili nakon obroka bezobrazno i ustrajno sapuce debela, debela
Post je objavljen 06.10.2008. u 18:24 sati.