Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 29.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovna guska i labud – 'ptice vode'
Grboslovna guska i grboslovni labud pripadaju 'pticama vode', odnosno u skupinu 'grboslovnih patkarica'. U grboslovlju simboliziraju snalažljivost i budnost (opreznost), ali i vojni simbol pobjede, ili pak simbol roditeljstva (kod Kelta).
Kao takve vrlo rano ulaze u grboslovlje i krase štitove, ali i grbove mnogih plemićkih obitelji i vitezova. U grboslovlju ih je dosta teško razlikovati bez obzira na položaj (jedreni, leteći ili zatvoreni), a najčešće se pojavljuju u zatvorenom stavu (sklopljenih krila).
Najčešća pogreška koja se može pojaviti kod 'čitanja' grba je ona kada se ove dvije 'grboslovne patkarice' pomiješaju s nekom od 'grboslovnih pelikanki' (pelikan, vranac, ibis, čaplja) koje također simboliziraju budnost (opreznost).
U Hrvatskom grboslovlju od 'grboslovnih patkarica' prevladava grboslovna guska, te od 'grboslovnih pelikanki' čaplje. Dakako, pored njih pojavljuju se i ostale skupine grboslovnih ptica, poput: 'grboslovnih fazanki' (pijetao, paun), 'grboslovnih vrapčarki' (vrana, kos, lastavica), a nešto manje ili gotovo nikako zastupljene su: grboslovne golubčarke, sovke, jastrebarke, sokolovke, galebarke, nojke i mitske ptice.
subota, 28.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovni vuk i pas – divlji i odani
Baš kao u prirodi slično je i u grboslovlju, vuka i psa dosta je teško razlikovati. Međutim, iako u grboslovlju oba ova grboslovna lika simboliziraju hrabrost, ustrajnost i odanost, zapravo su temelj grboslovne proturječnosti.
Naime, istodobno su divlji i pitomi, lukavi i odani, uporni i hrabri, pa se u grboslovlju pojavljuju vrlo rano (na najstarijim grboslovnim prikazima), a mnoge stare plemićke obitelji imaju ga u svom obiteljskom grbu.
Razlike prikaza (izgleda) između grboslovnog vuka i grboslovnog psa ogledaju se možda samo u detaljima. Grboslovni vuk gotovo uvijek ima razjapljene čeljusti i puštene pandže u svim grboslovnim položajima (goropadan, istaknuti, hodajući, sjedeći i spavajući) za razliku od grboslovnog psa koji ima zatvorenu čeljust i uvučene pandže.
Možda je tijelo grboslovnog vuka snažnije, no, ove razlike zapravo ni ne moraju u grboslovlju biti pravila. U grboslovlju se najčešće koriste za vukove: sivi vuk, šakal, kojot, dingo …, a za psa lovački psi, hrtovi …
Najstariji prikaz grba Slavonije je grb s tri psa (hrta u hodajućem položaju, okrenuta u desnu grboslovnu stranu).
petak, 27.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovni zmaj – 'strahovita ptica'
Dakle, danas je na redu 'grboslovni zmaj' kao još jedan od vrlo omiljenih i čestih grboslovnih likova grboslovlja. Zmaj se pojavio vrlo rano u grboslovlju, kako na zapadu, tako i na istoku. Što pak doista zmaj predstavlja u grboslovnom bestijariju već je neka druga priča.
Naime, zmaj pripada najvećoj skupini životinjskih likova grboslovnog bestijarija, a velika većina ljudi uopće ne vidi razliku među zmajevima. Neki možda lako mogu prepoznati i raspoznati istočne (kineske, korejske, japanske i ine orijentalne) zmajeve, ali grboslovnog zmaja teško je razlikovati.
Tako grboslovlje zapravo raspoznaje zmaja i njegove tri inačice: drakon, polu-zmaj i zmijoliki zmaj. Dakle, generalni (opći) opis zmaja bio bi slijedeći:
Gmaz (reptil) gorostasnog tijela (saurijski tip) prekrivenog neprobojnim pločicama (ljuskama) krljušti te nizom zastrašujućih šiljaka raspoređenih od glave do repa koji završava velikim i smrtonosnim šiljkom. Ogromnih čeljusti koje izbacuju plamen i iskre te velike glave u kojoj počivaju okrugle svjetleće oči te nozdrva iz koji šišti otrovni plin.
Šiljaste uši, zupčasti (nazubljen) jezik i četiri čvrste noge koje završavaju oštrim ptičjim (orlovskim) kandžama te snažnim i velikim krilima … da to je opis 'pozoja' (zmaja).
Dok je Rimljanima simbol suvereniteta 'orao', Keltima je to 'zmaj'. No, dobro, 'grboslovni zmaj' mora imati krila i mora imati četiri noge, a ako to nema onda se radi o jednoj od spomenute tri grboslovne inačice. Drakon ima četiri noge, ali nema krila, polu-zmaj ima krila, ali ima samo dvije noge, te zmijoliki zmaj koji ima noge, ali nema krila.
nedjelja, 22.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovni bestijarij – grboslovna čudovišta
Grboslovlje pruža veliki i široki spektar u odabiru grboslovnog lika, pa tako pored stvarnih životinja, iz postojećeg životinjskog carstva, postoje i 'grboslovna čudovišta'. Dakle, grboslovni bestijarij sadrži ponudu grboslovnih likova koji ne dolaze iz stvarnog životinjskog carstva već su to razna mitološka bića, zmajevi, monstrumi, nemani i čudovišta.
Grboslovni bestijarij tako u svom asortimanu nudi grboslovne likove podijeljene u nekoliko skupina. Najveća skupina su zmajevi u čije društvo ulaze razni 'leteći' reptili i gmazovi gotovo nezamislivih kombinacija (poput: amfivena, baziliska, kerata, hidroga, jakulusa …).
Druga skupina pripada mitološkim bićima (poput: sirena, harpija, kentaura, jednoroga, pegaza, krakena, tritona, minotaura, feniksa, satira, sfinge …, a treća skupina pak pripada pravim monstrumima (nakaznim i čudovišnim životinjama koja su strukturno abnormalna ili groteskno deformirana i djeluju zastrašujuće) poput alfina (vučja glava, prednje noge orla, zadnje noge lava), antula (neki je u grboslovlju zamijene s jelenom ili je nazivaju antilopa, no to je biće samo slično jelenu, ali u njuški ima kljove, rogovi su joj zupčasti poput pile i ima rep lava).
Nadalje, tu su razne kombinacije ljudske muške i ženske anatomije sa životinjskom anatomijom, poput lamije, ili pak humanoidne biljke mandragore. Tu se vrlo lako pojave i svrstaju razne mantikore (bića s ljudskim licem i kombinacijom tijela više životinja – tijelo lava rep škorpiona).
Na kraju tu su i bića koja kombiniraju više anatomija poput grboslovnih mastifa (zamagljenih teova) – vučja glava s rogovima, žensko tijelo s grudima, ruke s ptičjim kandžama i noge s kopitima. Grboslovni lik 'grboslovnog mastifa' sa ženskom glavom (licem), tijelom i oklopom kornjače sa šest nogu i zmajskim repom datira iz 12. stoljeća u Francuskoj.
subota, 21.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovni lav – lav ili leopard
Grboslovni lik lava, koji je direktna opozicija grboslovnom liku orla, u grboslovlju ima gotovo identično značenje grboslovnog orla. Naime, jedan i drugi odlike su i oznake careva, kraljeva, država, kraljevstva, carstva …
Dakle, i jedan i drugi grboslovni lik (orao – kralj ptica i lav – kralj životinja) u grboslovlju su vrlo često prikazani kao direktno suparništvo. Engleski kraljevi nikada nisu željeli nositi na svom štitu lik orla, jer time su zorno isticali da nisu u nikakvim vezama (krvnim i srodnim) s kraljevima (njemačkim, ruskim) koji na štitu imaju orla.
Međutim, grboslovlje raspoznaje još jednu 'kraljevsku' životinju – grboslovnog leoparda koji opet ima isti značaj i simboliku kao i lav i orao. Kako prepoznati i razlikovati lava i leoparda u grboslovlju?
Lav je uvijek prikazan bočno (s jednim uhom, bez obzira na stranu gledanja), a leopard uvijek gleda licem okrenutim prema smjeru gledanja. Položaji tijela (goropadan, istaknuti, hodajući, sjedeći i spavajući) karakteristični su za jednu i drugu grboslovnu životinju (lik) lava i leoparda i nemaju neko posebno značenje.
No, rep životinje nikada ne smije ni u jednom stavu (položaju) biti spušten ili zavučen između nogu, takav položaj repa odlika je onoga koji je jednom tijekom bitke ustuknuo (pobjegao). Ako pak lav ima dva repa to je simbolika za nositelja grba koji je izravno sudjelovao u bitkama za kralja (vladara).
Prikazi samo glave u grboslovlju opet simboliziraju leoparda (ponekad risa kao u hrvatskom grboslovlju). Lavlja glava' za razliku od leopardove, uvijek mora biti s grivom i opet prikazana samo bočno u smjeru gledanja (jedno uho). Boje jezika, pandži i grive također imaju značenje grboslovnih boja ili metala i simbolika im je ista.
nedjelja, 15.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovni orao – u koju stranu gleda grboslovni orao
Jedan od 'najstarijih' grboslovnih likova je orao. Rimski orao (aquila), iako se tu još ne može govoriti o pravilima grboslovlja, možda je zapravo kasnije poslužio kao temeljna inspiracija za grboslovni lik 'grboslovni orao'.
Naime, prvi 'grboslovni orao' u grboslovlje ulazi tijekom 9. Stoljeća nakon krunidbe Karla Velikog za rimskog cara. Odjednom pojavljuje se tako u grboslovlju i simetrični (dvoglavi) orao. Eh, pojavom dvoglavog orla, očito su i počeli 'problemi' s grboslovnim tumačenjem njegovog značaja.
No, dobro, u grboslovlju orao doista označuje i predstavlja kraljevstvo ili carstvo, simbol vladara ili države. Tako jednoglavi orao češće simbolizira zapadna, a dvoglavi (mitsko biće) orao pak istočna carstva. Tako Bizantsko carstvo od samog početka 'rabi' dvoglavog orla i time poručuje svoju dominantnost nad zapadom (Europom) i istokom (Azijom).
Kod Rimskog Carstva lako se raspoznaju orlovi koji ponekad gledaju desno, a ponekad lijevo. Tako je grboslovlje baš na temelju 'orlova rimskih legija' usvojilo pravilo da je grboslovno desno okrenuta glava – 'mirnodopski orao', a grboslovno lijevo okrenuta glava – ratnog orla.
Naime, rimska deseta legija (ona koja je desetkovana tijekom bitke i pobjegla s bojišta, te je za kaznu od preživjelih legionara svaki deseti trebao biti pogubljen poradi kukavičluka, Cezar kao mladi centurion zamolio je da se taj svaki deseti dodijeli njemu umjesto pogubljenja – od njih Cezar ustrojava XLEG, pa deseta legija nikada više nije napustila bojište i jedina imala pravo na dvije aquile – ratnu i mirnodopsku).
U jednom trenutku u grboslovlju se pojavljuje i troglavi orao vezan uz rusku heraldiku (gdje se i pojavio), a simbolizirao je Veliko rusko carstvo gdje grboslovno desna glava gleda desno i predstavlja zapadne Varangijance (Skandinavce), lijeva glava gleda lijevo i predstavlja daleko-istočne Mongole, te srednja glava koja predstavlja Slavene (Ruse).
Germani (kasnije Nijemci) također imaju svojeg grboslovnog orla s jednom glavom i njemački orao (Reichadler) u 'Prvom Carstvu' (800.) gleda grboslovno lijevo, potom u Njemačkom Savezu (1848.) pojavljuje se grboslovni dvoglavi orao, zatim u Weimarskoj Republici (1922.) orao gleda desno, pa opet u nacističkom 'Trećem carstvu (1935.) (Parteiadler) gleda grboslovno desno, ali od 1939. 'Parteiadler' gleda lijevo (ratno). Danas njemački orao gleda desno (mirnodopski).
Za kraj, Američki orao (SAD) cijelo vrijeme gleda grboslovno desno te u grboslovno desnoj kandži drži maslinovu grančicu mira, ali u grboslovno lijevoj kandži ima snop strijela simboličnog ratnog oružja.
subota, 14.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovna zvijezda
Još jedan vrlo česti motiv (lik) u grboslovlju koji se pojavljuje na štitu je grboslovna zvijezda. Tijekom opisivanja (čitanja) grba osobitu pozornost treba obratiti na položaj (mjesto) zvijezde kako se ne bi zamijenila s kadenskom oznakom 'trećeg sina'.
Dakle, grboslovne zvijezde mogu se podijeliti u dvije skupine, dok je treća skupina, iako zvijezda, skupina predmeta iz opreme viteza. Tako grboslovlje razlikuje zvijezdu s ravnim kracima i zvijezdu s valovitim kracima. Tako u prvu podskupinu pripadaju zvijezde galsko-britanskog tipa s pet krakova, u podskupinu nordijsko-germanskog tipa pripadaju grboslovne zvijezde sa šest i više krakova.
Grboslovne zvijezde s deset i više krakova zapravo su 'grboslovna sunca' bez obzira na ravne (koji su rezervirani u grboslovlju samo za zvijezde) ili valovite krakove (koji su u grboslovlju rezervirani za grboslovna sunca).
Treća skupina zvijezdi, koje to zapravo nisu, jesu 'probušene zvijezde', odnosno, to su zvjezdane ostruge (mamuze, dio opreme jahača – viteza). Dakako, ako su ostruge zlatne boje tada pripadaju grbu i štitu viteza, a srebrene boje pak su u grboslovlju rezervirane za štitonoše (kandidate za viteza).
Za kraj, u hrvatskom grboslovlju zvijezda predstavlja zapravo planet, odnosno 'jutarnju zvijezdu' – Danici ili 'iliriku' (Veneru), pa je upravo najstariji hrvatski grb 'preslika' nebeske pojave, vrlo česte u zimskim mjesecima kada je 'jutarnja zvijezda+ u položaju iznad 'srpolikog mjeseca').
petak, 13.07.2018.
Grboslovlje
Grbovi nasljednika u grboslovlju – kadentne (položajne) oznake (kćeri)
Grboslovlje tako razlikuje devet kadencija (oznaka u nizu nasljedstva kćeri), a redom to su: srce za prvu rođenu kćer (nasljednicu), stilizirana grboslovna oznaka za krzno rezervirana je za drugorođenu kćer, a snježna pahuljica kadentna je oznaka za treću kćer.
Četvrtoj po redu rođenoj kćeri grboslovlje je namijenilo grančicu zimzelena (bora, jele, smreke …), a petoj pripada oznaka šahovske kule. Šestoj po redu kćeri namijenjena je oznaka 'jakobove školjke', sedmoj oznaka harfe, osmoj kopća plašta i napokon devetoj grboslovna stilizirana oznaka klavijaturnog instrumenta (čembala).
Dakako, ove se oznake pojavljuju na ženskom obliku štita koji nosi boje očevog grba iz grboslovlja. Ako je grb nasljednice sastavljen od očevih i majčinih grboslovnih boja i oznaka tada uvijek očev grb dolazi na grboslovnu desnu, a majčine oznake na grboslovno lijevu stranu grba nasljednice.
nedjelja, 08.07.2018.
Grboslovlje
Grbovi nasljednika u grboslovlju – kadentne (položajne) oznake
Dakle, kako razlikovati gotovo identične grbove očeva i sinova, ujaka i nećaka, bio je problem grboslovlja dok se nije uvelo pravilo – grboslovne kadencije, odnosno, položaja u nizu nasljedstva.
Grboslovlje tako razlikuje devet kadencija (oznaka u nizu nasljedstva), a redom to su: oznaka obrnute krune kule utvrde (nekima to možda nalikuje na most, drugima pak je to možda ukrasna navlaka za uzde konjanika …). No, ja je nazivam 'obrnuta kruna kule' i kao kadenska oznaka pripada prvorođenom sinu.
Nakon prirodne smrti (ili pogibije tijekom bitke) oca kadenska oznaka prvorođenog sina briše se iz njegova grba i on nasljeđuje očev grb u cijelosti. Ostala braća zauvijek nose u svom grbu svoju rednu kadensku oznaku, osim ako nisu u potomci vladara (kralja), a njihovom se starijem bratu dogodi prijevremena smrt ili pogibija.
Za drugorođenog sina kadenska oznaka je polumjesec, trećeg zvijezda, četvrtog lastavica, petog prsten, šestog grboslovni stilizirani ljiljan, sedmog ruža, osmog grboslovni sidreni križ i devetog grboslovni osmolist (osam listova djeteline).
Naravno, ovo vrijedi samo za bračne sinove (one rođene u službenom braku), a za izvanbračne sinove (ako su imali sreću, pa ih je nositelj grba službeno priznao) grboslovna pravila drugačija su, te oni na svoj grb dobivaju 'obrnutu kosu gredu' (lentu) koja prolazi cijelim štitom koso iz grboslovno desnog (lijevog gledano u smjeru gledanja) kuta vrha prema dnu.
subota, 07.07.2018.
Grboslovlje
Grboslovlje žena – grbovi dama
Grboslovlje je vrlo rano (13. stoljeće) razvilo pravila za grbove dama (barunice, kontese, grofice, kraljevne) te su im ta pravila dopuštala imati štit (grb) oca ili muža. No, ženski grb izgleda znatno drugačije u grboslovlju od muškog. Dakle, već sam oblik štita predstavlja vidljivu razliku.
Naime, ženski grb uvijek je ovalni, romboidni ili dijamantnog (zvjezdastog) oblika i nikada na vrhu nema obiteljsku krestu već je to vrpca (podvezica). Kako grboslovlje raspoznaje samo tri statusa žene (neudana, udana i udovica) tako postoje i tri stroga pravila.
Dame nasljednice, (prvorođene kćeri, ako nema sina) u potpunosti nose boje i oznake svoga oca i udajom njezine boje prelaze u 'muški' grb njezinog muža dijeleći ga na pola i uvijek se nalaze grboslovno lijevo (desno u smjeru gledanja). Međutim, udovice, ako se ne udaju opetovano, zajedničke svoje i boje muževog grba vraćaju u 'ženski' oblik grba.
Dakako, ova pravila vrijede samo za niže i više plemkinje (barunice, kontese, grofice), prijestolonasljednica (kraljevna) ima pravo na 'muški' grb kojim iskazuje svoju suverenost kraljevske kuće i cjelokupnog kraljevstva.
Na kraju, motivi grbova dama uopće se ne razlikuju od motiva vitezova, pa je dobro ne očekivati da su cvijeće i nježnije boje rezervirane samo za dame. Međutim, konfuzija nastaje kada se u braku rode sinovi i kćeri 'naizmjenično' (curica-dečkić curica … ili curica-curica-dečkić). Kome tada pripadaju očeve boje? Svima, ali tu se tada počinju na grbovima pojavljivati vrlo sitni detalji poput (srca, snježne pahuljice, remenske kopče, harfe … za kćeri ili polumjeseca, zvijezde, ptice, križa, ruže … za sinove).
petak, 06.07.2018.
Grboslovlje
Životinje u grboslovlju – motivi i značenje
Izuzetno popularan motiv u grboslovlju su životinje, a zastupljene su podjednako, kako one iz stvarnog, tako i one iz mitološkog 'životinjskog carstva'. Dakako, iz onog 'stvarnog' najčešći su lavovi, orlovi, vukovi, jeleni, lisice … iz onog 'mitološkog' tu su pak zmajevi, grifoni, jednorozi, sirene …
Baš kao i svaki drugi grboslovni motiv, tako i svaki životinjski, točnije životinja ima svoje značenje i neku osobinu koju predstavlja. Pored toga, životinje u grboslovlju mogu imati različite boje kandži, očiju, kljunova, rogova … koje također imaju neko zasebno grboslovno značenje.
Pored životinja u grboslovlju, motiv su i dijelovi životinja poput: glava, krila, rogovi … a sve su to skupina živih heraldičkih likova (motiva) gdje dolaze pored četveronožnih životinja i ptice, ribe, insekti, kombinacija (poput krilatih bikova, lavova, zmija te nezamislive kombinacije riba i kopnenih životinja), ali i biljke i ljudi (ili dijelovi ljudskog tijela).
Tako lav i grifon obično predstavljaju hrabrost nositelja štita, ali i njegovu ratobornost. Vuk i medvjed mogu istodobno predstavljati snagu nositelja štita, ali i njegovu marljivost i odlike vođe. Zmajevi su vrlo često motiv čuvara i zaštitara, baš kao i orlovi. Jelen (srna) opet simboliziraju inteligenciju, harmoniju ili mirnoću nositelja grboslovnog štita, ali inteligenciju može predstavljati i lisica.
Sfinga može simbolizirati tajnovitost, sirena elokvenciju, feniks uskrsnuće, pegaz energičnost i oštroumnost, a kentaur pak savršenost …istodobno pijetao simbolizira riješenost borbe do kraja (smrti), sova budnost i opreznost, a sokol upornost.
Grboslovna značenja (simbolika) životinjskih dijelova poput krila simbolizira brzinu i zaštitu, rogovi mudrost i inteligenciju, a glava životinje ima istu simboliku kao i sama životinja. Dijelovi ljudskog tijela poput glave simboliziraju čast, ruka vjeru, pravednost i iskrenost, a noga snagu i brzinu nositelja štita (grba).
nedjelja, 01.07.2018.
Grboslovlje
Kruna ili koronet – dijadema ili vijenac
Ponekad, možda ipak gotovo uvijek, grboslovna pravila lako mogu izazvati zabunu i pomutnju kod ljudi koji ne 'čitaju' grboslovna pravila 'grboslovno pravilno'. Kruna ili koronet (plemički vijenac ili dijadema) gotovo su idealni za zabunu.
Naime, razlike gotovo da ne postoje za neupućene jer sva ova četiri ukrasa za glavu nose se na glavi ili su se nosili kroz ljudska stoljeća. No, nije baš tako i u grboslovlju. Krunu nosi suveren (kralj) i kruna označava ili je simbol neovisne države, a koronet (vijenac, dijademu) nose nasljedni plemići (baroneti i baronete), dakle sinovi i kćeri plemića (plemenitaša).
Tako je grboslovna kruna (koronet) početkom 14. stoljeća ušla u grboslovlje kao idejno rješenje za popunu 'praznine' između štita i kacige ili pak kao ukras same kacige. Dakle koronet je time u grboslovlju dobio posebno značenje u samom grbu.
Od tada koroneti grba u grboslovlju razlikuju se po slijedećim pravilima: koroneti su srebreni, a kruna vladara (kralja) je zlatna, međutim, koroneti lako mogu biti i zlatni, no tada treba čitati slijedeća grboslovna pravila: koronet baruna ima šest bisera ravnomjerno raspoređenih na kružnom prstenu nosaču. Koronet vikonta pak ima šesnaest bisera raspoređenih u dva boćna polja po sedam plus dva bisera naprijed i nazad na kružnom prstenu nosaču.
Koronet grofa ima osam bisera između kojih postoje (točno na četvrtini kružnog nosača) četiri lista, križa … Dakle, od križa do križa po dva bisera. Koronet markiza ima četiri lista, križa na kojima su biseri, te četiri bisera koji se nalaze na šiljastim trokutima postavljenim naizmjenično redom: križ s biserom – trokut s biserom – križ s biserom …
Koronet kneza (vojskovođe) ima osam listova, križeva na kojima su biseri. Prijestolonasljednik i kralj imaju krunu koja može imati lukove i plemićku kapu ukomponiranu u samu krunu odnosno kružni metalni nosač krune.
Pored toga u grboslovlju postoje i zidne krune (murali) koji se nalaze na grbovima naselja, gradova, glavnih gradova, regija i provincija. Tako kruna (mural) naselja ima četiri kule, grada osam kula, glavnog grada osam kuta s tornjevima između, regije šesnaest kula i provincije šesnaest kula na obrambenom zidu.
| < | srpanj, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!