Grboslovni bestijarij – grboslovna čudovišta
Grboslovlje pruža veliki i široki spektar u odabiru grboslovnog lika, pa tako pored stvarnih životinja, iz postojećeg životinjskog carstva, postoje i 'grboslovna čudovišta'. Dakle, grboslovni bestijarij sadrži ponudu grboslovnih likova koji ne dolaze iz stvarnog životinjskog carstva već su to razna mitološka bića, zmajevi, monstrumi, nemani i čudovišta.
Grboslovni bestijarij tako u svom asortimanu nudi grboslovne likove podijeljene u nekoliko skupina. Najveća skupina su zmajevi u čije društvo ulaze razni 'leteći' reptili i gmazovi gotovo nezamislivih kombinacija (poput: amfivena, baziliska, kerata, hidroga, jakulusa …).
Druga skupina pripada mitološkim bićima (poput: sirena, harpija, kentaura, jednoroga, pegaza, krakena, tritona, minotaura, feniksa, satira, sfinge …, a treća skupina pak pripada pravim monstrumima (nakaznim i čudovišnim životinjama koja su strukturno abnormalna ili groteskno deformirana i djeluju zastrašujuće) poput alfina (vučja glava, prednje noge orla, zadnje noge lava), antula (neki je u grboslovlju zamijene s jelenom ili je nazivaju antilopa, no to je biće samo slično jelenu, ali u njuški ima kljove, rogovi su joj zupčasti poput pile i ima rep lava).
Nadalje, tu su razne kombinacije ljudske muške i ženske anatomije sa životinjskom anatomijom, poput lamije, ili pak humanoidne biljke mandragore. Tu se vrlo lako pojave i svrstaju razne mantikore (bića s ljudskim licem i kombinacijom tijela više životinja – tijelo lava rep škorpiona).
Na kraju tu su i bića koja kombiniraju više anatomija poput grboslovnih mastifa (zamagljenih teova) – vučja glava s rogovima, žensko tijelo s grudima, ruke s ptičjim kandžama i noge s kopitima. Grboslovni lik 'grboslovnog mastifa' sa ženskom glavom (licem), tijelom i oklopom kornjače sa šest nogu i zmajskim repom datira iz 12. stoljeća u Francuskoj.
Post je objavljen 22.07.2018. u 09:58 sati.