Grboslovni vuk i pas – divlji i odani
Baš kao u prirodi slično je i u grboslovlju, vuka i psa dosta je teško razlikovati. Međutim, iako u grboslovlju oba ova grboslovna lika simboliziraju hrabrost, ustrajnost i odanost, zapravo su temelj grboslovne proturječnosti.
Naime, istodobno su divlji i pitomi, lukavi i odani, uporni i hrabri, pa se u grboslovlju pojavljuju vrlo rano (na najstarijim grboslovnim prikazima), a mnoge stare plemićke obitelji imaju ga u svom obiteljskom grbu.
Razlike prikaza (izgleda) između grboslovnog vuka i grboslovnog psa ogledaju se možda samo u detaljima. Grboslovni vuk gotovo uvijek ima razjapljene čeljusti i puštene pandže u svim grboslovnim položajima (goropadan, istaknuti, hodajući, sjedeći i spavajući) za razliku od grboslovnog psa koji ima zatvorenu čeljust i uvučene pandže.
Možda je tijelo grboslovnog vuka snažnije, no, ove razlike zapravo ni ne moraju u grboslovlju biti pravila. U grboslovlju se najčešće koriste za vukove: sivi vuk, šakal, kojot, dingo …, a za psa lovački psi, hrtovi …
Najstariji prikaz grba Slavonije je grb s tri psa (hrta u hodajućem položaju, okrenuta u desnu grboslovnu stranu).
Post je objavljen 28.07.2018. u 22:02 sati.