Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 30.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Borbe 228. sovjetske pješačke pukovnije na prostoru između jezera Suojarvi i Salonjarvi – srpanj 1944.

Opća taktička situacija

Tijekom lipnja 1944. sovjetske postrojbe nadirale su smjerom prema Olonecu i pri tomu forsirale rijeku Svir. Probivši obranu finskih postrojbi sjeverno od Lodejnog polja sovjetske postrojbe okrenule su se smjerom prema sjeveru. Na petrozavodskom smjeru finske postrojbe ostavljale su zaštitnice i pod borbom se povlačile prema sjeverozapadu. Sovjetska 368. pješačka divizija 15. srpnja 1944. zauzela je željezničku postaju Suojarvi i nastavila proganjati protivnika uzduž auto-ceste u namjeri da zauzme područje Vuontele i progoni protivnika u smjeru Jagljajarvi. Susjedna desna sovjetska pješačka divizija proganjala je protivnika uzduž ceste Kangozero – Suojarvi, a susjedna lijeva divizija prema naselju Lijetea. Finske postrojbe stalno su pokušavale zaustaviti napredovanje sovjetskih postrojbi postavljanjem zaštitnica, zasjeda, zaprijeka i rušenjem mostova prijeko rijeka. Sovjetske postrojbe izbjegavajući opasna mjesta nastupale su u zahvatima cesta koje su bile razdvojene mnogobrojnim jezerima i šumama, pa je u takvim uvjetima izostajala i vatrena veza između njih, a obavještajni podaci od susjeda uveliko su kasnili. Jedina auto-cesta u području kojim je sovjetska 368. pješačka divizija proganjala protivnika vodila je smjerom od željezničke postaje Suojarvi prema Savilapiju. Sjeveroistočno od Lahtele, između jezera Suojarvi i Salonjarvi postojalo je usko područje širine od 1,5 do 2 km. Od zarobljenih finskih vojnika dobiveni su podaci da su fineske postrojbe na tom uskom području pripremile obrambeni pojas. Sovjetska 228. pješačka pukovnija ustrojena od dvije pješačke bojne, te ojačana jednom satnijom automatičara i topničkom pukovnijom nalazila se u prethodnici 368. pješačke divizije. Tako je pukovnija do 16. srpnja 1944. oko 1600 izbila na raskršće putova 3,5 km zapadno od Hutule i tu naletjela na snažnu i organiziranu paljbu s dominantnih kota udaljenih oko 1,5 km istočno i sjeveroistočno od Lahtele. Prednji odred ustrojen od 2. pješačke bojne presložio se u hodnji i iz pokreta napao protivnika na kotama, ali taj napad nije polučio uspjeh. Nakon 15 minutne topničke priprave 2. pješačka bojna opetovala je napad, ali opet bez uspjeha. Nakon dva sata teških borbi sovjetske postrojbe bile su prisiljene na povlačenje natrag na polazne položaje. No, tijekom tih borbi uočene su sve finske VT, a od zarobljenih finskih vojnika doznalo se da se tu brani finska 11. lovačka bojna ojačana jednom pješačkom satnijom iz sastava finske 303. pješačke pukovnije. Zadaća ovih finskih postrojbi bila je zaustaviti napredovanje sovjetskih postrojbi tako dugo da se mogu izvući sve finske postrojbe smjerom Turhanvar – Vuontele i dalje prema zapadu. Finska 11. lovačka bojna ustrojena je od 4 satnije i ojačana s 4 topničke bitnice od kojih su dvije imale topove 105 mm, a druge dvije 10 minobacača. Finski inženjerci uredili su tri OT na 'Bliskoj koti', 'Strmoj koti' i 'Ravnoj koti'. Ispred tih OT bile su postavljene žičane zaprijeke od dva reda. Preko padina 'Bliske kote' i 'Strme kote' iskopan je rov nepunog profila, a na međupoložajima OT bile su postavljene VT i male skupine finskih automatičara. Između sve tri kote bilo je dobro organizirano paljbeno pokrivanje. Pričuva 11. lovačke bojne bila je 4. pješačka satnija koja se nalazila u području Lahtele, a satnija ojačanja iz sastava 303. pješačke pukovnije nalazila se na sjevernim padinama 'Strme kote'. Paljbeni položaji finskog topništva nalazili su se u područjima naselja Vuontele na odstojanjima maksimalnog dometa oružja. Tijekom povlačenja od Petrozavodska na ove obrambene položaje finska 11. lovačka bojna izgubila je oko 20 posto ljudstva, a pješačka satnija iz sastava finske 303. pješačke pukovnije imala je 90 strijelaca i automatičara. U 2000 16. srpnja 1944. u sovjetsku 368. pješačku pukovniju stigao je nadređeni zapovjednik divizije. On je, nakon što se upoznao s taktičkom situacijom, izdao pukovniji zapovijed sa zadaćom da uništi finsku zaštitnicu 11. lovačku bojnu na području između jezera i na prije narečenim kotama. Potom je sovjetska 228. pješačka pukovnija trebala izbiti na cestu zapadno od Savilampija i tu trebala odsjeći finskim postrojbama odstupnicu iz smjera Tunharvara i dalje prema zapadu. Za sovjetskom 228. pješačkom pukovnijom trebala se kretati sovjetska 224. pješačka pukovnija koja je trebala, nakon što 228. pješačka pukovnija zauzme 'Ravnu kotu', zauzeti prelaze preko rijeke Ajtojoki i nastaviti progoniti protivnika smjerom Vuontele – Jagljajarvi. Nadnevka 17. srpnja 1944. 224. pješačka pukovnija prikupila se oko 0500 na 2,5 km jugoistočno do 'Bliske kote'.

30.03.2008. u 09:54 • 2 KomentaraPrint#^

petak, 28.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Tijek borbe 24. gardijske pješačke pukovnije

Tijekom noći 3. gardijska pješačka bojna prebacila se preko rijeke Viper i uništila manje njemačke snage koje su djelovale na suprotnoj obali, a potom se bojna uputila prema Voblanzeru (južni). Oko 1100 6. ožujka 3. gardijska pješačka bojna zauzela je Voblanzer (južni) i na izlazu iz tog mjesta naletjela je na njemačku skupinu pješaka (automatičara) koji su pratili pet jurišnih topova (tip StuG). U toj iznenadnoj borbi u susretu bolje su se snašli sovjetski vojnici, pa su se njemački pješaci povukli izgubivši dva jurišna topa i desetak vojnika. Kako do 0800 zapovjednik pukovnije nije dobio izvješće zapovjednika 3. bojne da on već djeluje u protivničkoj pozadini, zapovjednik pukovnije zapovjedio je 1. i 2. gardijskoj pješačkoj bojni da u 0810 krenu u napad. Pod zaštitom topništva bojne su krenule u napad preko rijeke Viper. Nakon što je prešla rijeku 4. pješačka satnija 2. gardijske pješačke bojne izbila je na sjevernu obalu i tu je uletjela u snažnu paljbu njemačkih vojnika. Kako je 4. satnija bila prisiljena zaleći i potražiti zaklon, ostale satnije 2. gardijske pješačke bojne nisu uspjele priječi rijeku. No, to što su njemački vojnici koncentrirali svoju pozornost i paljbu po 2. gardijskoj pješačkoj bojni iskoristile su satnije 1. gardijske pješačke bojne, pa su se one prebacile preko rijeke bez problema. No, ubrzo su i satnije 1. gardijske pješačke bojne bile pod snažnom paljbom njemačkih pješaka, pa su počele skretati na istok, gubeći svoj pravi smjer napada i time izgubile vezu sa 4. satnijom 2. gardijske pješačke bojne. Zapovjednik pukovnije uočio je da je između bojni sada nastao prazan i nebranjen prostor, pa je u tu nastalu brešu uputio svoju pričuvu (satniju automatičara). Jedan vod automatičara odmah je napao njemačke pješake bočno, a druga dva voda zauzela su položaje oko šume Pepelhofa i potom počeli zaobilaziti njemačke vojnike koji su se branili ispred 4. satnije 2. bojne. Snažna bočna paljba, te paljba iz pozadine sada su zbunile njemačke zapovjednike, a to su sovjetske bojne pokušale iskoristiti obnavljajući svoje napade. Tako je sada 1. bojna potiskivala njemačke vojnike u smjeru salaša Johanishof, a 2. bojna u smjeru salaša Zejelic. Istodobno je i 3. bojna vodila borbu s njemačkim pojačanjem koje je stizalo iz smjera Bartina prema Voblanzeru (južni). Oko 2000 6. ožujka 2. bojna izbila je na južni rub Voblinzera (sjeverni) i uz sudjelovanje postrojbi lijevog susjeda zauzeo ga nakon četiri sata borbe. Postrojbe 1. bojne pak su se za to vrijeme spojile s postrojbama 3. bojne koje su se branile kod Voblincera (južni). Kako su se sovjetske postrojbe približavale Bartinu tako je i otpor njemačkih postrojbi postajao sve jači i aktivniji. Njemački pješaci uz potporu jurišnih topova poduzeli su protunapade. Time je brzina sovjetskog napada iznenada pala, a svemu tomu, po Athumanunhu, kriv je zapovjednik 2. gardijske pješačke bojne koji nije provodio izviđanje protivnika nego se pouzdavao u podatke koje nije ni dobivao od svog zapovjednika izvidničkog voda koji pak se kretao ispred 2. bojne. Naime, da je zapovjednik 2. bojne pokušao bilo kakve obilazne manevre uvidio bi da su bokovi njemačke obrane čuvani samo s manjim skupinama njemačkih automatičara, ali on to nije ni pokušavao, pa je tako njemačkom pješaštvu omogućeno da se lagano izvuče u smjeru Bartina. Ujutro 6. ožujka zapovjednik pukovnije zapovjedio je 3. bojni da se probije u pozadinu protivnika na dubinu od oko 10 km, no, pritom opet po Athumanunhu, počinio i on propust, jer nije bojni pridodao jača sredstva veze. Naime, bojna je imala RU dometa samo do 5 km, a šalje se u dubinu do 10 km. Tako je bojna uspjela izvršiti zadaću, ali o tomu nije mogla izvijestiti zapovjednika pukovnije. Unatoč tomu to opet nije bitnije utjecalo na brzinu napredovanja pukovnije. Od jednog zarobljenog njemačkog vojnika dobiveni su podaci da se u Bartinu brani njemačka 3. pješačka bojna 96. pješačke pukovnije 33. pješačke divizije i da je podržavaju njemački jurišni topovi (StuG) iz sastava njemačke 4. motorizirane SS divizije 'Polizei'. Upućena izvidnička skupina potvrdila je riječi njemačkog zarobljenika, pa je zapovjednik sovjetske 24. gardijske pješačke pukovnije, znajući da će njegovi vojnici naletjeti na snažnu i pripremljenu protivničku obranu, te da su njegovi vojnici umorni od prethodnih borbi, odlučio vojnicima dati dan odmora dok se ne privuče topništvo, pa će napad početi tek 7. ožujka ujutro. Tijekom noći postrojbe pukovnije popunjene su streljivom, a vojnici su mogli odspavati do jutra. Ujutro 7. ožujka u 0800 nakon snažnog topničkog naleta na njemačke rovove i VT sve postrojbe pukovnije krenule su u odlučan napad i do 1000 upale u grad Bartin, te ga nakon dvosatnih bliskih i uličnih borbi potpuno zauzele i očistile grad od njemačkih vojnika koji su se povlačili u smjeru Stholpa.

28.03.2008. u 20:06 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Borba sovjetske 24. gardijske pješačke pukovnije na međupoložajima – ožujak 1945.

Situacija i zadaća 24. gardijske pješačke pukovnije

Tijekom mjeseca veljače 1945. sovjetske postrojbe napale su u namjeri okruženja i uništenja njemačke 'Istočnopomeranske' armijske grupacije, te izbijanja na obale Baltičkog mora. U borbama 2. i 3. ožujka 1945. sovjetska 10. gardijska pješačka divizija pod zapovjedništvom general bojnika Hudalova razbila je njemačku obranu na položajima u području Rumelsburga (15 km južno od Brocena). Ostaci njemačkih postrojbi užurbano su se povlačili u smjeru sjevera. Sovjetska 24. gardijska pješačka pukovnija iz sastava 10. gardijske pješačke divizije pod zapovjedništvom pukovnika F. V. Lazareva, ojačana topničkim divizijunom, dobila je zadaću da do jutra 4. ožujka progoni njemačke postrojbe u povlačenju smjerom Brocen – Bartin - Štoljp i do 7. ožujka zauzme značajnije raskršće putova – grad Bartin. Postrojbe desne susjedne divizije napredovale su pod borbom smjerom Altšeferaj – Brjunov. Desna susjedna postrojba 24. gardijske pješačke pukovnije bila je 28. gardijska pješačka pukovnije iz istog divizijskog sastava, a proganjala je njemačke postrojbe koje su se povlačile prema gradu Bornenu i dalje uzduž rijeke Viper prema Bartinu. Njemačke postrojbe iz zaštitnice pokušale su zadržati brze prodore sovjetskih postrojbi postavljajući zadržavajuću obranu na cijelom nizu međupoložaja. Padom mraka 4. ožujka i do podneva 5. ožujka 24. gardijska pješačka pukovnija uspješno je proganjala njemačke postrojbe u povlačenju, a u prethodnici se kretala 2. gardijska pješačka bojna. Na krilima bojne bojno su djelovale izvidničke skupine i ophodnje iz sastava pukovnije. Tako je u 1600 5. ožujka jedna od tih izvidničkih skupina izbila na rijeku Viper u području Pepelhofa i tu je dočekana ubitačnom strojo-puščanom i topničkom paljbom s druge obale. Zapovjednik izvidničkog voda počinio je propust i o napadu nije izvijestio zapovjednika 2. gardijske pješačke bojne, pa je bojna prilazila rijeci u hodnoj koloni i ubrzo je i cijela bojna upala u snažnu protivničku vatru. Tako je 2. gardijska pješačka bojna prisiljena razvijati se pod borbom trpeći vatru protivnika. Sada pak i zapovjednik bojne čini neoprostiv propust i ne izviđa protivnika, te ne zaobilazi njemačku OT koja se nalazila u području Bauer – Pepeljni. Svi ti naizgled sitni propusti zapovjednika urodili su time da je na kraju zaustavljeno napredovanje cijele 24. gardijske pješačke pukovnije. Dakle, na crti gdje je zaustavljena sovjetska 24. gardijska pješačka pukovnije branila se njemačka 1. pješačka bojna 96. pješačke pukovnije 33. pješačke divizije i ostaci njemačke 4. motorizirane SS divizije 'Polizei'. Njemački vojnici iskopali su nepovezane rovove s osloncem na rijeku Viper koja je bila široka oko 30 m, ali je bila plitka i lako se mogla pregaziti pješke, bez prethodnog angažiranja inženjerijskih ustrojbenih pontonskih sredstava. Zapovjednik 24. gardijske pješačke pukovnije shvatio je da su njegovi podređeni zapovjednici počinili propuste, pa je osobno stigao i organizirao zapovjedno izviđanje sa svojim zapovjednicima bojni. Nakon provedenog zapovjednog izviđanja, nadnevka 6. ožujka, zapovjednik pukovnije donio je slijedeću odluku: - 1. gardijska pješačka bojna napast će smjerom sjeveroistočno do mosta u Pepelhofu na području širine oko 500 m; 2. gardijska pješačka bojna napast će smjerom zapadno od mosta na prostoru širine oko 400 m, a 3. gardijska pješačka pukovnija napast će zapadno od Vusovke, uništiti protivnika na sjevernoj obali rijeke Viper, izvesti obilazak kroz šumski masiv, a potom izbiti u područje Voblanzera. Ovakva zadaća za 3. gardijsku pješačku bojnu proizašla je iz zapovjednikove prosudbe da bi tu mogao blokirati izvlačenje protivničkih postrojbi u područje Pepelhof. Obilazak, odnosno obilazni manevar, trebalo je započeti noću (nakon ponoći) 6. ožujka i do jutra (do 0800 sati) izbiti na predviđene položaje. Bojna nije imala topničko ojačanje osim svoja dva topa 45 mm. Napad 1. i 2. bojne trebao je početi tek nakon što 3. bojna izbije na zapovjeđene položaje. U 2000 5. ožujka 3. gardijska bojna krenula je u područje Vusovke, a oko 0500 6. ožujka postrojbe bojne zauzele su polazne položaje za napad.

24.03.2008. u 11:32 • 6 KomentaraPrint#^

nedjelja, 23.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg

Tijek borbi 578. pješačke pukovnije za obrambene crte utvrde Königsberg (nastavak)

Dakle, sada kada je zapovjednik 2. pješačke bojne izdao nove dodatne zapovjedi svojim zapovjednicima satnija, oni su se uz strogo pridržavanje plana, presložili i krenuli u novi napad. Tako je 5. pješačka satnija uz snažnu potporu tenkova upala u treći njemački rov, zauzela ga i započela borbe za zauzimanje naselja Nojhufen. Istodobno je 1. pješački vod 4. pješačke satnije zauzeo dva spojna desna rova AB bunkera i time onemogućio pokušaj njemačkih pješaka da deblokiraju bunker. To je sada omogućilo 3. pješačkom vodu 4. pješačke satnije da PT granatama uništi njemački AB bunker. Sada su obije satnije 2. pješačke bojne slobodno mogle ući u ulične bitke u naselju Nojhufen. Tijekom uličnih bitaka važnu ulogu igrali su niži zapovjednici i časnici (zapovjednici vodova i satnija – po Athumanunhu), a to se poglavito ogledalo tijekom bitaka za pojedine utvrđene kuće, ili pak skupinu kuća koju su branili njemački vojnici. Zapovjednici bojne tijekom tih uličnih bitaka dobro su učinili što su tenkove i samovozne topove podredili direktno zapovjednicima vodova i satnija, pa su ih ovi mogli uporabiti baš tamo gdje su im i trebali tijekom uništenja pojedinih njemačkih vatrenih točaka. Do 7. travnja, negdje oko 2300, Nojhufen je bio pod nadzorom sovjetskih vojnika, a u njemu više nije bilo njemačkih vojnika koji bi pružali otpor. Tijekom noći 8. travnja zapovjednik pukovnije dodijelio je 2. pješačkoj bojni novu zadaću: ujutro 8. travnja produžiti napad, te zauzeti dvorac Nojhufena i potom izbiti u područje željezničke postaje Rotenstein. Pod zaštitom mraka, satnije 2. pješačke bojne zauzele su svoje polazne položaje, a istodobno izvidnici bojne pokušavali su utvrditi vatreni sustav njemačke posade iz obrane dvorca, moguća minska polja i po mogućnosti uhvatiti 'živi jezik'. Tenkovi su bili na sjeveroistočnom rubu Nojhufena, a samovozni topovi oko 300 metara iza pješačkih satnija. Prateće topništvo i minobacači 82 mm kretali su se u bojnom složaju pješačkih satnija. Izvidnici su otkrili da su njemački vojnici, na rubu šume pripremili položaje za obranu s dosta pješačkog oružja, a minska polja i druge zaprijeke nisu uočene. Nadnevka 8. travnja u 0830, nakon topničke priprave cjelokupnog divizijskog topništva, 2. pješačka bojna krenula je u napad uz potporu tenkova i samovoznih topova koji su se sada nalazili u bojnom složaju pješačkih satnija. No, sovjetski vojnici i tenkovi naletjeli su na žestoku i ubitačnu paljbu i vatru njemačkih vojnika, pa su bili prisiljeni stati i ukopati se. Kako je stalo sovjetsko pješaštvo, stali su i sovjetski tenkovi koji su se tada našli pod kišom granata njemačkog topništva. To se dogodilo poradi toga što sovjetsko divizijsko topništvo uopće nije batiralo njemačko topništvo, a time ga nije ni uništilo. Tek nakon što je pristiglo korpusno topništvo, zajedno, divizijsko i korpusno topništvo žestoko su batirali, te uništili i onesposobili većinu njemačkog topništva. Nakon toga 2. pješačka bojna obnovila je napad na dvorac i zauzet je njemački rov na rubu šume. Oko 2400 8. travnja sovjetski vojnici slomili su njemački otpor u dvorcu i zauzeli ga, a potom su krenuli u opći progon njemačkih vojnika kojima se time i raspala obrana.

23.03.2008. u 10:45 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 22.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg

Tijek borbi 578. pješačke pukovnije za obrambene crte utvrde Königsberg

Tijekom noći 5. travnja 1945. 2. pješačka bojna sovjetske 578. pješačke pukovnije zauzela je polazne položaje za napad na 200 m zapadno od kote 29. Tenkovi i samovozno topništvo prikupili su se u području Zamitena, a u borbu su se trebali uključiti nakon što pješaštvo zauzme protutenkovski rov. Do protutenkovskog rova još iste te noći izbila su tri pješačka voda iz sastava 2. pješačke bojne i tu se ukopali. Tijekom noći 6. travnja inženjerci pioniri izradili su prolaze u njemačkim žičanim zaprijekama, a uz pomoć pješaka prilagodili su eskarpu i kontraeskarpu protutenkovskog rova za prijelaz vlastitih tenkova i samovoznog topništva. Jedan pješački vod ojačan jurišnim vodom inženjeraca uspio se neprimjetno utvrditi na samom rubu PT rova u namjeri da osigura prijelaz PT rova postrojbama 2. pješačke bojne, a potom i tenkovima i samovoznim topničkim oružjima. Isto tako, bliže rovu privučeni su topovi za direktno gađanje, te kamuflirani kako ih svitanjem ne bi primijetili njemački motritelji. Tako je pred zoru 6. travnja situacija i složaj 2. pješačke bojne izgledao ovako: 4. pješačka satnija zauzela je položaje oko PT rova, iza nje, malo desno posložila se 5. pješačka satnija. No, to sve nije ipak moglo proći neprimjećeno, pa su njemački pješaci otvorili ubitačnu paljbu iz fora broj 4, te su se na kraju sovjetske pješačke satnije morale još više pomaknuti udesno, pa je tako 5. pješačka satnija na kraju bila na položajima 4. pješačke satnije. Sukladno planu divizije, ujutro u 1000 nadnevka 6. travnja, počela je sovjetska topnička priprava napada. Tijekom prvog sata sovjetsko topništvo usmjerilo je svoje djelovanje po AB i DZ bunkerima, pa su onda tijekom slijedećih dvadesetak minuta drugoga sata paljbu otvorili topovi za direktno gađanje po njemačkom pješaštvu koje je bilo u prvom rovu. Na kraju još četrdeset minuta cjelokupno topništvo tuklo je po svim ciljevima prednjeg kraja njemačke obrane. Točno u 1200 6. travnja sovjetsko pješaštvo krenulo je u napad. Postrojbe 2. pješačke bojne brzo su se prebacile preko PT rova i upale u prvu crtu njemačkog rova gdje je zapodjenuta žestoka borba za rov. Ubitačnom paljbom strojničara (automatičara) i uz uporabu ručnih bombi sovjetski pješaci zauzeli su prvi rov. Istodobno dva sovjetska tenka T – 34 primaknula su se koti 29 i otuda direktnim pogodcima podupirali sovjetske pješake. Samovozno topništvo 152 mm bilo je sada na oko 600 metara sjeverno od kote 29 i svom je silinom tuklo po foru broj 4, a prateći topovi djelovali su po novootkrivenim vatrenim točkama. Uz takvu snažnu potporu topova i tenkova pješaci 4. i 5. pješačke satnije upali su i u drugi njemački rov i do 1700 zauzeli ga. Cijelo to vrijeme inženjerci su užurbano postavljali lansirni jurišni most preko PT rova, pa su sada preko mosta prošla još dva sovjetska tenka T – 34. No, most su brzo primijetili njemački prednji topnički motritelji, te na njega naveli njemačko topništvo koje ga je nakon toga zasulo granatama i srušilo. Sovjetski inženjerci pokušali su popraviti most, ali su bili ometani bočnom strojničkom paljbom iz fora broj 4. Četiri tenka koja su se uspjela prebaciti preko PT rova sada su krenula u napad podržana sovjetskim pješacima, a samovozni topovi koji nisu uspjeli priječi preko mosta nastavili su tuči iz područja kote 29. Tada pak su pješaci lijevog susjeda 2. pješačke bojne uspjeli blokirati for broj 4, a to su odmah iskoristili inženjerci kako bi ponovno postavili srušeni lansirni most. Iz drugog njemačkog rova sada su pješačkom paljbom potporu vojnicima 2. pješačke bojne počeli pružati vojnici 1. pješačke bojne. Tijekom ovog napada njemačka 75. zaštitna pukovnija pretrpjela je teške i velike gubitke, a o tome postoji izjava njemačkog zapovjednika 3. satnije 75. zaštitne pukovnije koji se predao sovjetskim vojnicima: 'Ujutro sam imao 50 vojnika, a do 1400 ostala su mi svega 4 vojnika sposobna za borbu. Ostali su poginuli, ili su bili ranjeni.' Isto tako kada je zarobljen njemački zapovjednik 2. bojne njemačke 75. zaštitne pukovnije on je izjavio: 'U 1700 ostalo mi je svega 30 vojnika sposobnih za borbu.' Gotovo identična situacija bila je i u drugim dvjema (1. i 3. bojni) bojnama njemačke 75. zaštitne pukovnije, pa je tako pukovnija spala na satniju, a time je ona vojnički gledano i prestajala postojati kao borbeno sposobna postrojba. No, ubrzo je stiglo njemačko pojačanje iz pričuve, pa je tako pristigla jedna njemačka pješačka bojna koja je zauzela obrambene položaje na prije uređenim položajima obrambenog pojasa nazvanog 'Ljaš'. Daljnje napredovanje sovjetske 2. pješačke bojne poremetila je ubitačna strojnička paljba iz AB bunkera koji je bio na sjeveroistočnom rubu naselja Nojhufen. Za uništenje tog njemačkog AB bunkera određena su dva pješačka voda iz sastava 4. pješačke satnije koji su ga prvo trebali zaobići s juga, a potom ga napasti s leđa, te ga u tom napadu i uništiti. Sada su sovjetski tenkovi dobili zapovijed da prestignu sovjetske pješake i bliskom strojničkom paljbom, te gaženjem gusjenicama unište njemačko pješaštvo. Samovozni topovi pak su se primaknuli i čekali signal da otvore paljbu po puškarnici njemačkog AB bunkera u trenutku kada ga napadnu sovjetski pješaci.

22.03.2008. u 10:18 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 21.03.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg

Odluka zapovjednika 578. pješačke pukovnije za napad

Nakon što je dobio zadaću za napad i izvršio početnu prosudbu zemljišta, protivnikove obrane i vlastite postrojbe, zapovjednik 578. pješačke pukovnije pukovnik P. J. Rogozin, na zapovjednom izviđanju, priopćio je svoju odluku zapovjednicima bojni i zapovjednicima postrojbi ojačanja. Odluka o borbenom složaju za napad bila je: napasti u dva bojna ešalona i to u prvom bojnom ešalonu 2. pješačka bojna, a u drugom bojnom ešalonu 1. pješačka bojna. Zadaće bojni bile su slijedeće: 2. bojna ojačana satnijom inženjeraca, satnijom leđnih bacača plamena, bitnicom topova 45 mm i bitnicom topova 76 mm, te s tri tenka T – 34 i četiri samovozna topa 152 mm, probit će protivničku obranu na cijelom području napada pukovnije, zauzeti prvu i drugu crtu rovova, te uz bojno sudjelovanje 1. pješačke bojne zauzeti i treću crtu protivničkih rovova s naseljem Nojhufen. Haubička pukovnija i dvije minobacačke bitnice 122 mm topnički će poduprijeti napad 2. pješačke bojne. Zadaća 1. pješačke bojne bila je kretati se u bojnom složaju iza desnog krila 2. pješačke bojne i u trenutku kada ona zauzme prvu i drugu crtu protivničkih rovova, bojno se razviti i napadati u smjeru naselja Nojhufen uz istodobno osiguranje desnog krila 2. pješačke bojne. Nadnevka 4. i 5. travnja teško divizijsko topništvo trebalo je uništiti otkrivene AB i DZ bunkere. Topnička priprava napada trebala je trajati dva sata u kojim je trebalo uništiti njemačko pješaštvo u rovovima prve crte i batirati njemačko topništvo. Ratno zrakoplovstvo dan prije trebalo je bombardirati for broj 4 i njemačke OT u naseljima Nojhufen i Bajdriten. Tijekom samog pješačkog napada sovjetsko zrakoplovstvo trebalo je ponoviti udare po OT. Inženjercima je zapovjeđeno da izrade prolaze kroz njemačka minska polja i to po jedan za svaku satniju širine 8 metara za pješake i jedan prolaz širine 30 metara za tenkove. Od 15. ožujka u području Königsberga padala je kiša i svi putovi bili su gotovo neprohodni što će posebno otežati pokrete i manevre topništva, ali i opskrbu streljivom. Inženjerci potpomognuti s pješacima uz veliki trud nasipavali su postojeće putove ispred topništva, pa je na kraju topništvo ipak zaposjelo svoje paljbene položaje u predviđenom roku. No, logističari su imali puno veće probleme, pa je streljivo do nekih položaja prenošeno na rukama.

21.03.2008. u 08:57 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 17.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Pokušaj proboja 3. udarne divizije

Dakle, gotovo istodobno kada su se divizije Prve skupine GOG uspješno probile iz trećeg njemačkog obruča u područje istočne Bosne, položaj 3. udarne divizije i Centralne bolnice postao je beznadan. Nadnevka 10. lipnja 3. udarna divizija s 1500 teških ranjenika našla se okružena s četiri njemačke divizije. Zapravo, vojnički gledano po Athumanunhu, 3. udarna divizija vezala je na sebe te njemačke divizije i tako olakšala proboj Prvoj skupini brigada GOG kojoj se u posljednji trenutak priključila i 7. banijska divizija s oko 600 ranjenika. Stožer 3. udarne divizije potpuno je bio svjestan beznadnog položaja i u trenutku odluke da se krene u proboj smjerom preko Sutjeske i dalje prema Zelengori to je i bio jedini mogući smjer, jer njemačke divizije bile su svuda okolo podjednako snažne. No, njemački zapovjednici, na Athumanunhovo čuđenje, još uvijek su uvjereni i sigurni da su postrojbe 3. udarne divizije GOG zapravo glavne snage s kojima je i VS. Noću 11. na 12. lipanj 1. dalmatinska brigada kao čelna i udarna postrojba 3. udarne divizije silovito je krenula u proboj kod Tjentišta. Iako su tijekom cijele noći pokušali otvoriti brešu bojne 1. dalmatinske brigade to nisu uspjele, ali su se ipak probile iz njemačkog obruča i prikupile se u području Vrbničkih Koliba. Sada je 3. udarna divizija ostala i bez te itekako potrebite brigade, pa je u proboj krenula s 3. sandžačkom i 5. crnogorskom brigadom, te Mostarskom bojnom, a to je ukupno bilo oko 2000 vojnika. No, njemačke postrojbe krenule su padom mraka 12. lipnja u napad, pa su postrojbe 3. udarne divizije ulagale velike napore da ih odbace od ranjeničkih hodnih kolona koje su sada potpuno stale. Noću 12. lipnja kišilo je 'kao iz kabla', pa je ujutro i Sutjeska nadošla, te još više otežala prijelaz 5. crnogorskoj koja je sada bila čelna postrojba za proboj. Dok su tako pripadnici 5. crnogorske brigade u bojnim kolonama prelazili Sutjesku na drugoj obali u obliku potkovice u potpunoj tišini čekali su ih njemački vojnici. Kada su im se pripadnici 5. crnogorske približili dočekala ih je ubitačna strojno-puščana paljba u kojoj je stradao veliki broj pripadnika 5. crnogorske brigade. No, iako iznenađeni pripadnici 5. crnogorske brigade i dalje su hrabro napadali i padali. U najkritičnijem trenutku u juriš je krenuo i sam zapovjednik 3. udarne divizije i poginuo kod Krekova. Proboj iz obruča tako je sada krenuo u svim smjerovima i to po manjim skupinama. Iz proboja se spasio od početnih 2000 oko 1000 vojnika, a s njima i oko 800 pokretnih ranjenika, dok je 1200 nepokretnih ranjenika poginulo tijekom proboja, ili je strijeljano nakon proboja. Time je 14. lipnja završena operacija kodnog naziva 'Schwarz' nekima poznatija pod nazivom 'Bitka na Sutjesci'.
Tijekom mjesec dana neprekidnih i doista teških borbi koje karakteriziraju stalne, neizvjesne i promjenjive taktičke situacije poginulo je, po Athumanunhu dostupnim podacima, 7300 pripadnika brigada GOG, među tim brojem bilo je 603 žena vojnika. Gledano u postupcima poginulih to je oko 68 posto mlađih od 25 godina. Od tog broja poginulo je 1406 zapovjednika svih razina u brigadama GOG, sedam članova AVNOJ-a, dva pripadnika VS GOG i 19 od ukupno 36 liječnika koji su bili u Centralnoj bolnici. General Liters u svom izvješću na kraju je ipak odao, pošteno i časnički, priznanje protivniku zapisavši: 'Tijek borbi pokazao je da su snage pod Titovim zapovjedništvom bile odlično organizirane i vješto vođene, a krasilo ih je nevjerojatno bojno ćudoređe. Protivničko zapovijedanje bilo je izuzetno gipko i aktivno. Krasili su ih dobro organizirani i masovni napadi prikupljenih snaga na jednom mjestu u trenutku kada meteorološke prilike nisu dopuštale uporabu zrakoplovstva. Vješto su rabili mrak, maglu i kišu kako bi nadoknadili svoj nedostatak u teškom oružju, te su uvijek pronalazili načina da zapodjenu blisku borbu 'prsa o prsa'. Upravo u tim borbama pokazali su se kao fanatični, nevjerojatno uporni i izvrsni borci ... Nema nikakve sumnje bili su doista protivnik s kojim se moralo računati, a dorasle su im samo naše dobro opremljene i pripremljene postrojbe za vođenje borbe u planinskim uvjetima...'

17.03.2008. u 19:11 • 6 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Proboj Prve skupine brigada GOG

17.03.2008. u 19:10 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Proboj GOG preko ceste Kalinovik – Foča

Dakle, cjelokupna njemačka pozornost sada je okrenuta na područje između Sutjeske i Pive, pogrešno zaključivši da se tu još uvijek nalazi glavnina snaga GOG. Tako su njemački zapovjednici upravo na to područje sada koncentrirali svoje četiri divizije. U zoni proboja 1. divizije pak su samo jedva ostavili šest bojni iz sastava 369. legionarske divizije. Nakon žestokih borbi 11. i 12. lipnja 1. proleterska brigada, kao desna napadajna kolona, iznenadila je i razbila njemačku bojnu koja se branila kod Rataja i time načela treću njemačku crtu obruča. Tako se 1. proleterska brigada odmah bojno osigurala s dvije bojne iz smjera Foča – Miljevina na desnom boku stvorene breše i jednom bojnom na lijevom boku ispred sela Ocrkavlje. Kako bi se proširila breša i ojačala crta mostobrana za proboj VS odmah je u borbu poslao još tri brigade kako bi one eksploatirale iznenadni uspjeh 1. proleterske brigade, no, taj pokušaj proširenja breše je odmah i propao. Ipak 3. krajiška brigada u tim napadaima na sebe je privukla i vezala znatnije snage njemačkih postrojbi i time olakšala posao brigadama na desnom krilu (1. proleterska brigada) kod Miljevine. Njemački zapovjednici opet su izgleda prekasno reagirali, pa su tako poslali tek 12. na 13. lipanja tenkove i zrakoplovstvo s ciljem da se nastala breša odmah zatvori. Tim operacijama osobno je rukovodio sam general Liters. No, svi pokušaji njemačkih postrojbi nisu polučili nikakve rezultate. Naime, u trenutku kada se njemačka tenkovska satnija ipak uspjela ukliniti u lijevi bok 1. divizije i time ugrozila nastalu brešu odjednom su se pojavili topnici 2. proleterske brigade koji su samoinicijativno zadržali PT top 45 mm. Dva njemačka tenka pogođena odmah su se zapalila, a treći je ostao nepokretan jer mu je pogođena gusjenica. Ostali njemački tenkovi povukli su se iznenađeni iznenadnim napadom, a topnici 2. proleterske brigade ostali su bez streljiva za top. Do 14. lipnja ujutro 1., 2. i 7. divizija GOG, VS GOG i Izvršni odbor AVNOJ-a prošli su tako i treći njemački obruč, te se bojno odmaknuli od njemačkih postrojbi. Navedene postrojbe odmah su potražile okrjepu u selima podno Jahorine. Nadnevka 15. lipnja sve tri divizije okrijepljene nastavile su proboj preko ceste Sarajevo – Višegrad i dokopale se velikog slobodnog prostora. Istodobno njemačke divizije sručile su se na usamljenu 3. udarnu diviziju GOG na padinama Vučeva. U slijedećim danima 1., 2. i 7. divizija uspostavit će dodir s 1. i 2. vojvođanskom brigadom koje su djelovale podno Romanije, pa će zajedno zauzeti nešto hranom bogatiji kraj oko Tuzle, Zvornika, Vlasenice, gdje će se napokon oporaviti i popuniti ljudstvom izgubljenim tijekom proboja njemačkih obruča.

16.03.2008. u 08:44 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 15.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Proboj obruča na Zelengori kod Balinovca 10. i 11. lipnja 1943.

Taktička i opća situacija kod Prve skupine brigada GOG 9. lipnja 1943. bila je potpuno neizvjesna. Naime, njemačke postrojbe stalno su dovlačile nove snage i pojačanja da bi se napokon pripremili za odlučujući udar. Stalno je bila nazočna opasnost da će jedna od brigada GOG koje su već jedva branile bokove napokon popustiti, a njemačke postrojbe time bi napokon presjekle uzak koridor kroz koji su se izvlačile brigade GOG. Kad bi se to dogodilo njemačke postrojbe lako bi mogle te odvojene dijelove tući i napokon uništiti. Kako je dobio podatke od svojih čelnih postrojbi da se ispred njih koncentriraju nove njemačke postrojbe, stožer 1. proleterske divizije, iako u tom trenutku nije bilo nikakve veze između stožera 1. divizije i Vrhovnog stožera GOG, samoinicijativno je odlučio da će njegove brigade još tijekom noći krenuti u odlučan napad na još uvijek nepripremljenog protivnika. Ovakvom odlukom na svoju ruku zapovjednici brigada i cijeli stožer 1. divizije na sebe je preuzeo potpunu odgovornost, a o tomu je izvješten VS GOG putem teklića. Tako je tijekom noći 9. na 10. lipanj 1. proleterska brigada u potpunosti iznenadila njemačke postrojbe koje se još uvijek nisu pripremile na obranu kod Balinovca. U izuzetno silovitom i vrlo kratkom napadu 1. proleterska brigada potpuno je razbila dvije njemačke pješačke bojne koje su se u neredu povukle s položaja kod Balinovca. Tako je sada opet postojala malena breša mostobrana za proboj kroz drugi njemački obruč. Istodobno slično je učinila i 3. krajiška brigada na lijevom krilu 1. divizije, pa su se sada ove dvije brigade brzo probijale obroncima Mrčin planine prema Rataju i Miljevini. O uspješnim noćnim bojnim djelovanjima stožer 1. divizije odmah je upoznao i VS GOG, te je predložio da se i ostale brigade odmah počnu probijati za 1. proleterskom. Tekst poruke koji je teklić iz 1. divizije donio u VS GOG bio je slijedećeg sadržaja: 'Izgleda da smo dobro zbunili protivnika i to treba odmah iskoristiti brzim i odlučnim radom, bez oklijevanja i odlaganja.' No, VS GOG još uvijek nije imao nikakve veze s Drugom skupinom svojih divizija, pa je navečer 9. lipnja poslao zapovijed 2. diviziji u kojoj od nje traži da drži položaje na Zelengori još jedan dan. Doista, to je i bilo sve što je mogao učiniti VS GOG u želji da pomogne Drugoj skupini i ranjenicima koji se još nisu izvukli iz prvog obruča. Tako je 1. divizija nastavila svoj uspješan proboj tijekom 10. lipnja kroz razrijeđenu i još uvijek neorganiziranu njemačku drugu crtu obrane, a 2. divizija je istodobno zaposjedala položaje desno na Velikoj i Maloj Košuti s 2. proleterskom brigadom i lijevo na Planiku i Ljubinom grobu s 4. crnogorskom brigadom. Preostalih sedam brigada, sada već 'skroz na skroz' iscrpljenim, gladnim i iznemoglim vojnicima, polako se u hodnim kolonama kretalo kroz uzak koridor koji su stalno i silovito napadali njemački zrakoplovi zasipajući ih bombama i strojničkom paljbom. Tijekom 10. lipnja najžešće i najsilovitije udare i napade iz zraka i sa zemlje pretrpjela je upravo 4. crnogorska brigada, točnije njezina 3. bojna, a još točnije i preciznije omladinska satnija koja je brojila svega 40 pripadnika. Naime, od 120 onih koji su ušli u borbu, do podne ih je ostalo polovica da bi večer dočekalo njih svega 13. No, iako su njemački napadi bili siloviti i žestoki, njemačke postrojbe nisu uspjele probiti obranu 4. crnogorske i time presjeći koridor za izvlačenje brigada GOG. Noću 9. na 10. lipanj u sam posljednji trenutak probila se preko Sutjeske kod Tjentišta i 7. banijska divizija iz sastava Druge skupine divizija GOG. U tom proboju 7. banijska izgubila je 250 ranjenika. Situacija je postajala sve gora, pa je VS GOG zapovjedio 2. i 7. diviziji da odmah krenu za 1. proleterskom divizijom smjerom Mrčin planina – Miljevina. Tako su se sada tri divizije GOG (1., 2. i 7. divizija) uspjele probiti 11. lipnja kroz drugi njemački obruč postavljen na Zelengori, a čelne postrojbe 1. divizije već su naletjele na treći njemački obruč postavljen na cesti Kalinovik – Foča. Istodobno u isto vrijeme 3. udarna divizija tek izbija na Vučevo, s njom je i Centralna bolnica, a njemačke postrojbe čvrsto su zatvorile prvu brešu na Sutjesci kod Tjentišta. Dok će Prva skupina, kojoj se u zadnji trenutak uspjela priključiti i 7. banijska divizija, probijati treći njemački obruč, 3. udarna naletjet će na potpuno zatvoren i čvrst njemački prvi obruč. Naime, njemački zapovjednici potpuno su krivo protumačili proboj Prve skupine divizija GOG, pa su bili uvjereni da se VS GOG još uvijek nalazi na području Vučeva. Stoga će Athumanunh opet ispisati dio njemačke operativne zapovjedi iz koje će biti vidljivo kako su njemački zapovjednici krivo procijenili, a frustraciju njemačkih vojnika na kraju će platiti 3. udarna divizija i Centralna bolnica: '... Jak protivnik u području Sutjeske i Pive stjeran je u najuži mogući prostor. Pouzdano je utvrđeno da je među njima i Tito. Ovo je posljednja faza operacije i trenutak je potpunog uništenja Titove vojske. Svim vojnicima, dočasnicima i časnicima još jednom skrećemo pozornost – niti jedan muškarac sposoban za vojnu službu ne smije živ izaći iz okruženja, a sve žene pozorno pregledati da nisu preobučeni muškarci. Tito i njegovi pratitelji preodjeveni su u njemačke vojne odore stoga pozorno pregledati sve vojničke knjižice! ...'

15.03.2008. u 09:10 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 14.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Borbe Druge skupine GOG od 5. do 9. lipnja 1943. godine

Dok se Prva skupina brigada GOG već probijala kroz Zelengoru, njemačke postrojbe pokušavale su još više suziti prostor oko Druge skupine brigada GOG. Drugoj skupini brigada najveći je teret predstavljala Centralna bolnica i veliki broj ranjenika koji su se kretali u ranjeničkim hodnim kolonama. U namjeri i stvarnoj želji da se spase ranjenici zapovjednici brigada više su puta odstupali od vojničkih rješenja i odluka, pa je to sve naposljetku urodilo dramatičnim obratima i stalnim mijenjanjem odluka i zapovjedi, što pak je na kraju dovelo u veliku neizvjesnost. Već 5. lipnja propao je opetovani pokušaj proboja Druge skupine brigada GOG u smjeru Sandžaka. O tomu je izvješten i Vrhovni zapovjednik VS GOG, pa je izgleda i on poradi toga stalno tražio od brigada Prve skupine GOG da pokušaju proširiti mostobran za proboj i da se što duže ta skupina brigada zadrži na Sutjesci, ne bi li je stigla i Druga skupina. No, kako se položaj brigada Prve skupine sve više pogoršavao Vrhovni zapovjednik odlučio je krenuti u konačni proboj, a Drugoj je skupini zapovjedio da se pokuša probiti u smjeru Sandžaka. No, tada je i izgleda nastao problem i kolebanje, jer 7. banijska divizija s oko 600 ranjenika već je bila na Vučevu, a na Pivskoj visoravni ostala je samo 3. udarna divizija s glavninom ranjenika i Centralnom bolnici. Kako je i 7. lipnja propao treći pokušaj proboja brigada 3. udarne divizije, definitivno je odlučeno da se krene za Prvom skupinom preko Vučeva u dolinu Sutjeske. Da bi stvar bila još gora svi radio uređaji koji su do tada rabljeni otkazali su uslijed stalne uporabe i terenskih uvjeta koji su vladali. No, VS GOG znao je da se brigade Druge skupine nalaze negdje na platou Vučeva, pa su im za vezu poslani tekliči iz 10. hercegovačke brigade s porukama da ih 10. hercegovačka brigada čeka i da se odmah počnu probijati za njom. Tekliči su pronašli 7. banijsku diviziju, ali 3. udarne divizije nigdje nije bilo. Brigade 7. banijske odmah su krenule u proboj za brigadama iz Prve skupine GOG, a 3. udarna divizija ostala je sama na platou Vučeva. Tako je 9. lipnja GOG sada razvučena na oko 35 km i međusobno podijeljena na nekoliko međusobno nepovezanih taktičkih skupina koje su bile izložene stalnim topničkim i pješačkim napadima i udarima u bokove, a sve je to podržavalo njemačko zrakoplovstvo koje je nemilice zasipalo hodne kolone bombama. Uz sve to pojavila se i glad, pa se tih dana jelo sve što je bilo jestivo i moguće pronaći u oskudnom i surovom krajobrazu negostoljubive prirode. Višednevni noćni pokreti, nespavanje, glad, juriši, odbacivanje pješačkih napada protivnika, napokon su potpuno iscrpili tjelesnu snagu svih pripadnika brigada GOG.

14.03.2008. u 19:15 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 13.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Proboj preko Sutjeske i borbe Prve skupine GOG od 5. do 9. lipnja

Nakon odluke VS donijete 3. lipnja 1943. sve divizije GOG prešle su istodobno u napad sukladno svojim zadaćama. Sve brigade izvukle su iz svojih pripadnika 'ostatke ostataka' tjelesne snage, pa su oni uložili maksimalne napore i gotovo suludu hrabrost, ali opet postignut je samo djelomičan taktički uspjeh. Ključni tereni, Košur i Popov Most, ostali su čvrsto u rukama njemačkih vojnika. Dakle, za proboj iz okruženje i dalje su ostale samo dvije uske planinske staze i to jedna koja je bila na smjeru Tjentište – Milin Klade i druga smjerom Suha – Tovarnica – Donje i Gornje Bare i dalje preko grebena Zelengore. Njemačke postrojbe također su ulagale svoj maksimum, osjećajući da je ostvarenje konačnog cilja operacije vrlo blizu, ali ni oni nikako nisu udarima u bokove brigadama GOG uspijevali zatvoriti malenu brešu kroz koju su se provlačile postrojbe GOG. Njemački zapovjednici odlučuju 5. lipnja dio postrojbi smjerom Grab – Tovarnica u namjeri da bojno djeluju preko Donjih i Gornjih Bara prema Tjentištu i tu presjeku staze koje su vodile prema Zelengori, te da konačno zatvore brešu mostobrana koji su tako žilavo branile brigade GOG. Sukladno tom plani 7. SS divizija pojačala je svoje napade preko planina Bioč i Volujak smjerom prema Magliću i Vučevu udarajući tako u bok brigadama GOG, a istodobno je 118. lovačka divizija pojačavala svoju obranu u dolini Sutjeske. Za to vrijeme postrojbe 369. legionarske divizije užurbano su se prebacivale na komunikacijski smjer Foča – Kalinovik, a ostale postrojbe djelovale su sukladno svojim zadaćama. Tako se tih dana obruč oko brigada GOG sve više stezao i sužavao, a taktička situacija svakim danom postajala je sve složenija. Nakon neuspješnog napada na Popov Most nadnevka 6. lipnja 1. divizija odustaje od tog smjera i probija se na smjeru preko Krekova i Milin Klada, pa do 8. lipnja izbija do Vrbničkih koliba. Desni bok naizmjenično osiguravaju majevička, 6. istočnobosanska, te dijelovi 2. proleterske brigade kod Košura. Te brigade uz teške napore uspjevaju do 9. lipnja držati svoje položaje kod Košura i time osiguravaju izvlačenje Prve skupine GOG s VS preko strmih strana planine Ozren. Pokušaj proboja 2. divizije lijevom stazom na smjeru Suha – Donje i Gornje Bare nije uspio. Tijekom 5. lipnja 2. dalmatinska brigada vodila je tešku borbu s postrojbama njemačke bojne skupine kodno nazvane 'Anaker' koja je tu pokušavala zatvoriti brešu za proboj. Drugog dana njemačke postrojbe dobile su pojačanje i time je ta lijeva staza za proboj preko Bara i dalje prema Zelengori pala u ruke njemačkim postrojbama. Time je i 2. dalmatinska brigada prisiljena prihvatiti tešku borbu za zadržavanje svojih položaja, jer od nje i njenog držanja obrambenih crta sada je zavisio proboj ostalih brigada Prve skupine GOG desnom stazom koja je jedino ostala. Tako je na planinskim vrletima grebena Tovarnice 2. dalmatinska u samo tri dana borbe izgubila polovicu ljudstva (preko 300 vojnika – po Athumanunhu), ali je i dalje uporno držala i branila svoje crte, pa je izvlačenje ostalih brigada bilo moguće. Nadnevka 7. lipnja preko Suhe i Tjentišta probijao se i VS GOG koji je 8. lipnja napadnut od njemačkih zrakoplova na padinama Ozren planine (oko 100 m ispod samoga vrha Ozrena – po Athumanunhu). U napadu je fragmentima avio-bombe ranjen i Vrhovni zapovjednik VS NOVJ, a poginuo je zapovjednik 4. crnogorske brigade, šef britanske vojne misije, te osobni tajnik Vrhovnog zapovjednika. (Athumanunh ovim napisom dolazi u direktnu suprotnost s izjavama iz ratnog dnevnika Vladimira Dedijera koji je tamo zapisao da je Vrhovni zapovjednik NOVJ ranjen na Milin Kladama, ali ostaje pri ovom podatku koji je vjerodostojniji, jer Milin Klade u to doba čvrsto drže njemačke postrojbe iz bojne skupine kodno nazvane 'Gertler', pa je malo vjerojatno da je Dedijer baš dobro zapisao mjesto ranjavanja Vrhovnog zapovjednika NOVJ). Dakle, posljednja se brigada (10. hercegovačka) iz sastava Prve skupine GOG probila nadnevka 9. lipnja, a istodobno brigade 1. divizije izbile su pred Balinovac, na Zelengori, te tu naletjele na novi obruč koji su u međuvremenu organizirale postrojbe njemačke 369. legionarske divizije. Tako je padom mraka 9. lipnja 1943. Prva skupina brigada GOG bila razvučena na prostoru dužine samo 15 km od Sutjeske do Vrbničke rijeke, te na širini od samo 2 km, a ponegdje i manje.

13.03.2008. u 19:06 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Izmjene planova i borbe za dolinu Sutjeske od 1. do 5. lipnja 1943.

Dakle, kako su već krajem mjeseca svibnja njemački zapovjednici shvatili da VS GOG prenosi težište svojih bojnih djelovanja u dolinu Sutjeske, odlučili su što brže izmijeniti svoj plan. Tako je cijela 118. lovačka divizija presložena od Foče u dolinu Sutjeske kako bi na lijevoj obali zaposjela obrambene položaje u namjeri da spriječi prodor brigada GOG na tom smjeru. Na desnu obalu Tare, s istom namjerom, poslana je 4. domobranska brigada, a glavnina SS pukovnija 7. SS divizije kamionima je žurno prebačena na položaje između Čemerna i Plužina sa zadaćom bojnog djelovanja preko planinskih lanaca Bioča, Volujka i Maglića, u međuriječju Pive i Sutjeske, odbaciti brigade natrag na plato Vučeva. Dotadašnje položaje 7. SS divizije preuzela je talijanska divizija Ferara. Glavnina snaga 369. legionarske divizije s rijeke Ćehotine vraćena je žurno natrag preko Goražda i Foče u područje Miljevine, Ocrkavlja i Kalinovika, kako bi djelovanjem sa sjeverozapada preko Zelengore stvorila novu crtu obrane koja će zaustaviti eventualni prodor brigada GOG kroz položaje 118. lovačke divizije na Sutjesci. Dakle, njemački zapovjednici konačno su odustali od zauzimanja lijeve obale rijeke Pive čemu su stalno do tada težili, pa su sada odlučili zaposjesti lijevu obalu Sutjeske. Na drugoj strani brigade GOG nastavile su bojna djelovanja za osiguranje što šireg područja proboja, no, uzastopni i uporni napadi brigada DOG i 1. proleterske brigade na području Tjentište – Ćurevo, ipak nisu polučili značajnije uspjehe. Ipak na kraju je 1. proleterska brigada uspjela odbaciti njemačke vojnike s Borovna, ali 2. proleterska brigada nije uspjela ovladati Košurom. Upravo Košur će ostati i postati 'rak rana' brigadama GOG tijekom cijelog proboja iz okruženja. Razvile su se izuzetno teške borbe, tako su njemački vojnici privremeno u borbi 'prsa o prsa' vratili Borovno natrag, a potom ga u još žešćim borbama izgubili. Na Košur su silovito jurišali pripadnici 2. proleterske brigade, tukli se doista hrabro, ali nisu ga mogli preoteti njemačkim vojnicima koji su stalno pojačavali svoje snage znajući da je upravo Košur sada postao ključni teren u dolini Sutjeske. Na smjeru napada 2. divizije južno od Mratinja situacija je bila zamršena i teška. U početku su postrojbe 2. proleterske divizije (4. crnogorska, 7. krajiška i 10. hercegovačka brigada) odbacile njemačke postrojbe na smjeru Stabna – Izgori, ali pristizanjem postrojbi 7. SS divizije nakon teških borbi postrojbe 2. proleterske divizije uz pretrpljene gubitke ipak su bile prisiljene na obranu na crti Bioč – Pivski Javorak. Tako su prvih dana lipnja sve postrojbe GOG pretrpjele gubitke i nisu polučile značajnije taktičke uspjehe. Upornom obranom njemačkih postrojbi 118. lovačke divizije na lijevoj obali Sutjeske i pristizanjem postrojbi 7. SS divizije u dolinu Sutjeske položaj GOG opet se pogoršao taktički. Neuspjehom kod Pivskog Javorka ugrožen je jedini mogući prijelaz preko rijeke Pive kod Mratinja, a upravo su se na to mjesto kretali ranjenici i Centralna bolnica. Vrlo uzak prostor na području Suha – Košur, a na kojem su bile samo dvije uske planinske staze, nikako nije mogao biti dostatan za proboj svih postrojbi GOG iz okruženja. Još više je usložavalo situaciju to što su brigade 3. udarne i 7. banijske divizije, a s njima i Centralna bolnica s ranjenicima, još uvijek bile na Pivskoj visoravni, a to pak je bilo vrlo daleko od mostobrana stvorenog za proboj. Operacija kodno nazvana 'Schwarz' za njemačke zapovjednike sada je bila u ključnoj i odlučnoj fazi, pa su generali Lehr i Liters osobno stigli iz Sarajeva na Miljevine gdje su bili položaji 369. legionarske divizije, a kako bi osobno utjecali na završnu fazu operacije uništenja VS i GOG. Nakon dvadeset neprekidnih dana borbe sve postrojbe GOG bile su skroz potrošene i teško borbeno umorne. Iako im je bojno ćudoređe još uvijek bilo na visokoj razini, njihova udarna moć gotovo je nestala. Više nije bilo hrane, streljiva za teže naoružanje, a i streljiva za pješačko oružje gotovo je nestalo. Odlučeno je da se sve teže naoružanje uništi, ili zakopa, te da se zakolju svi konji kako bi se nahranili izgladnjeli vojnici i ranjenici. Gubitak konja koji su prenosili ranjenike još će više usporiti ionako vrlo sporo kretanje ranjenika, ali glad je prijetila i postala veća opasnost od samih protivničkih vojnika. VS GOG nadnevka 3. lipnja pozvao je sve zapovjednike divizija i napravio presjek situacije koja je bila izuzetno teška. Na tom brifingu odlučeno je o podjeli GOG na dvije skupine i to tako što će se te dvije skupine probijati u suprotnim smjerovima. Ovo, po Athumanunhu, vojnički gledano nikako nije dobro, jer ionako slabe snage još se više dijele, ali taj očajnički postupak i odluka valjda govore o svoj složenosti i opasnosti u kojoj su se našle brigade GOG. Tako je Prva skupina GOG (1. i 2. proleterska divizija), s deset brigada koje su već prešle preko rijeke Pive, dobila zadaću da se probija smjerom preko Sutjeske – Zelengore – Jahorine i dalje u istočnu Bosnu. Druga skupina GOG (3. udarna i 7. banijska divizija), s ukupno šest brigada koje su se još uvijek nalazile na Pivskoj visoravni, dobila je zadaću da se pokuša probiti opet u smjeru Sandžaka, a s ovom Drugom skupinom GOG ostalo je i 1800 najtežih ranjenika, te Centralna bolnica (ostali lakši ranjenici već prije upućeni su u svoje matične brigade i sada su se kretali s njima – po Athumanunhu). VS GOG još jednom je 5. lipnja zatražio od 1. bosanskog korpusa da konačno pomogne s 5. divizijom, ali 5. divizija uz sve napore u hodnji nikako nije mogla stići na vrijeme, jer se nalazila daleko u središnjoj Bosni. Dakle, ovaj očajnički pokušaj VS GOG bio je pokušaj da se protivnik zbuni s dva divergentna smjera proboja, a kako će to na kraju ipak završiti vidjet ćemo.

09.03.2008. u 08:40 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

borbe za dolinu Sutjeske

09.03.2008. u 08:39 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 08.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Borbe za Vučevo

Dakle, nakon što su odbacile njemačke izvidničke dijelove s platoa Vučeva, 1. i 2. bojna 2. proleterske brigade nastavile su borbe za proširenje mostobrana za proboj. Tako je 1. bojna izbila preko Dragoš-sedla u područje između Graba i Suhe, te tu zatvorila ulaz u kanjon Sutjeske, a istodobno 2. bojna 26. svibnja bezuspješno pokušava prijeći Sutjesku kod Ćureva. Time je njemačka bojna skupina kodno nazvana 'Anaker' razdvojena na dva dijela. Gotovo istodobno na plato Vučeva izbijaju i druge dvije bojne (3. i 4. bojna) 2. proleterske brigade, a s njima i majevička brigada. Žurnim hodnim kolonama prema Vučevu provode hodnju i ostale brigade koje su odustale od pokušaja proboja prema Foči, te im je zapovjeđeno da to pokušaju preko Vučeva. No, njemačko topništvo stalno tuče jedini postojeći prijelaz preko Pive kod Donjeg Kruševa (žičani viseći most), pa je prijelaz preko njega moguć samo noću, a prijelaze kod Mratinja stalno napada njemačko zrakoplovstvo. Sve to i težak, izuzetno teškoprohodan planinski teren, postrojbe GOG prisiljava na vrlo sporo i oprezno kretanje uglavnom noću. Sada pak njemački zapovjednici uviđaju da je Vučevo ključni teren, pa tamo šalju još dvije pješačke bojne, no, tamo su veća sada majevička i 2. brigada (3. i 4. bojna), te dolazi do novih borbi za Vučevo. Iznenadnom pojavom i odlučnim napadom 6. istočnobosanske brigade njemačke bojne po drugi put odbačene su s platoa Vučeva u kanjon Sutjeske. Ubrzo na Vučevo stiže i 1. proleterska brigada, pa je sada bojna i brojčana nadmoć na Vučevu u korist brigada GOG. Njemački zapovjednici sada uviđaju i potpuno su sigurni da su brigade GOG prenijele svoje težište djelovanje upravo na ovaj smjer. Zato njemački zapovjednici priznaju da su preduhitreni i odmah pristupaju pomnijem i organiziranijem pristupu obrane na lijevoj obali Sutjeske na crti od Košura do Đurđevice. Takvom novom odlukom njemačkog zapovjedništva propao je plan uništenja GOG u međuriječju Pive i Tare. Situacija pak je sada slijedeća: Na platou Vučeva sada su već četiri brigade GOG, a 7. krajiška, 4. crnogorska i 10. hercegovačka brigada prešle su Pivu kod Mratinja i sada bojno osiguravaju smjer Pivski Javorak – Mratinje. Istodobno u hodnim kolonama platou Vučeva približavaju se još tri brigade GOG (2. i 3. dalmatinska i 3. krajiška brigada). Dakle, sada s ukupno deset brigada VS GOG preuzeo je bojnu inicijativu na tom smjeru. Postrojbe 3. i 7. divizije (šest brigada) i dalje osiguravaju ranjenike koji se kreću izuzetno otežano i sporo. Kako bi se pravodobno pripremio proboj iz okruženja VS GOG još jednom preslaže svoje brigade, a plan je slijedeći: Drinska operativna grupa (2. proleterska, 6. istočnobosanska i majevička brigada) dobile su zadaću bojnog djelovanja u dolini Sutjeske, te proširenjem mostobrana stvoriti povoljne uvjete za proboj prema Zelengori. Nadalje, 1. proleterska divizija imala je zadaću braniti ključni teren Vučeva i ni pod kojim uvjetima dozvoliti njemačkim postrojbama da izbiju na isto. Južno od Mratinja bojno je djelovala 2. proleterska divizija koja je 31. svibnja dobila zapovijed da se, ojačana 4. crnogorskom, 7. krajiškom i 10. hercegovačkom brigadom, probije smjerom Stabna – Izgori – Grab zaobilazeći planinske lance Maglića, Volujka i Zelengore. Obrana Pivskog platoa preko kojeg su se izvlačili ranjenici s Centralnom bolnicom pripao je 3. udarnoj i 7. banijskoj diviziji. Sada je, krajem svibnja, sve posloženo za proboj divizija GOG na širokoj bojišnici u skladu s taktičkom situacijom, pa odlučna bitka za dolinu malene rječice Sutjeske, po Athumanunhu, može početi. Dakako, uskoro će i početi.

08.03.2008. u 18:53 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Prenošenje težišta GOG u dolinu Sutjeske

08.03.2008. u 18:52 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Prenošenje težišta GOG u dolinu Sutjeske

08.03.2008. u 18:52 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Prenošenje težišta GOG u dolinu Sutjeske

08.03.2008. u 18:50 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 07.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Pokušaj proboja preko Vučeva i borbe do kraja svibnja

Proučivši novonastalu situaciju, uvjetovanu neuspjehom proboja postrojbi DOG ojačanih 1. i 2. proleterskom brigadom prema Foči, VS GOG nadnevka 26. svibnja odlučio je odmah prenijeti težište bojnih djelovanja za proboj iz okruženja na smjer preko Pive, Vučeva, Sutjeske i dalje prema Zelengori. Iako je taj smjer (teško prolazni i ispresijecani kanjoni Pive i Sutjeske) postrojbama GOG otežao ionako sporo kretanje, taj smjer vojnički gledano u taktičko-operativnom smislu zapravo je i bio najpogodniji smjer za proboj iz okruženja. Dvije bojne 2. proleterske brigade, koje su iznenadile i odbacile njemačke izvidničke dijelove 118. lovačke brigade na platou visoravni Vučeva, sada su se uklinile u ionako nepovoljan složaj njemačkih postrojbi na tom području (tu su pristigle samo dvije njemačke bojne koje su bile međusobno odvojene i bez uspostave kontakta jedne s drugom). Tako je tu sada nastao maleni mostobran koji su uspostavile te dvije bojne 2. proleterske brigade i upravo tu na tom najslabije zaposjednutom dijelu njemačkog okruženja postojala je idealna mogućnost za proboj svih ostalih postrojbi GOG. Dakle, 26. svibnja VS GOG na Vučevo je poslao kompletnu 2. proletersku i majevičku brigadu u namjeri da se proširi i učvrsti stvoren mostobran za proboj. Dakako, Athumanunh mora primijetiti da je upućivanje samo dvije brigade na Vučevo bilo doista premalo, ali VS GOG u tom trenutku nije imao i nije mogao izdvojiti ni jednu brigadu više. Naime, sve ostale postrojbe VS GOG bile su previše razvučene i već su vodile teške borbe i bojeve na Sinjajevini, te usporavale njemačke postrojbe koje su nadirale iz smjerova Pljevlja, Nikšića i Gacka. Nadalje, čekanje britanske misije još je dodatno razvuklo postrojbe GOG, a kad se nadnevka 28. svibnja konačno spustila britanska vojna misija, VS GOG odmah je zapovjedio da se sve postrojbe povuku iz Sandžaka i izvuku na lijevu obalu Tare. Isto tako 2. divizija dobila je zadaću da se izvuče sa Sinjajevine i organizira obranu na masivu Durmitor, a 3. udarna divizija trebala se izvući na desnu obalu Pive i Komarnice. Ovim potezom i preslaganjem postrojbi VS GOG je želio skratiti crtu bojišnice i braniti je manjim snagama, a glavne snage osloboditi i uputiti što prije prema Mratinju i Donjem Kruševu (Vučevo i dolina Sutjeske). Opet, Athumanunh će primijetiti da je i ovaj potez jedini vojnički mogući kako bi se brzim unutarnjim manevrom oslobodile snage i njihovim prebacivanjem na mostobran proboja tamo stvorila potrebna snaga za proboj okruženja. Tijekom 28. svibnja na Vučevo stižu još dvije itekako potrebite brigade, to su 1. proleterska i 6. istočnobosanska, a isto tako 3. krajiška brigada zaposjeda lijevu obalu rijeke Tare. Nadalje, 7. banijska divizija i 3. dalmatinska brigada zaposjele su pak Pivsku visoravan, a 3. sandžačka brigada zauzela je nove obrambene položaje kod Đurđevića Tare. Tako su se do 30. svibnja sve postrojbe GOG izvukle sa Sinjajevine i iz Sandžaka, te se povukle u međuriječje Piva – Tara – planina Durmitor. Ovi izuzetno snažni geografsko-topografski objekti lako su se mogli braniti, a time su se i oslobodile toliko potrebite brigade za proboj kod Vučeva. No, u trenutku kada je izgledalo da sve ide 'kao po loju' za VS GOG nastali su novi problemi. Naime, na smjeru Avtovac – Goransko, pod pritiskom 13. SS pukovnije i bojne skupine kodno nazvane 'Anaker', gotovo bez borbe i vojnički neopravdano povukle su se 7. krajiška i 10. hercegovačka brigada na desnu obalu Pive. To je otvorilo slobodan smjer njemačkim postrojbama za brzi prodor prema Mratinju, a onaj kod Donjeg Kruševa već je tuklo njemačko topništvo. Dakle, ostao je samo prolaz kod Mratinja. VS GOG ukorio je zapovjednike 7. krajiške i 10. hercegovačke i odmah zatražio da se 7. krajiška brigada vrati na položaje kod Mratinja. Nakon usiljene i iscrpljujuće hodnje 7. krajiška brigada stigla je u Mratinje i tamo od jednog zarobljenog četnika doznala da njemačke postrojbe nastupaju smjerom Brljevo – Pivski Javorak – Mratinje. Odmah je brigada krenula na još jednu usiljenu hodnju prema Pivskom Javorku, ali iscrpljeni pripadnici brigade nisu više imali tjelesne snage. Tako je samo njih 40 izbilo i to samo 15 minuta prije njemačkih vojnika na Javorak. Iznenađeni njemački vojnici u prvi su trenutak bili zbunjeni, potom se brzo snašli i organizirali napad, ali tada su već pristizali i ostali pripadnici 7. krajiške, pa su se brzo razvile teške Borbe za Javorak. Ujutro je prema Javorku upućena i 10. hercegovačka i 4. crnogorska brigada, pa je sada barem na trenutak odbačena opasnost koja je nastala nepromišljenim djelovanjem zapovjednika 7. krajiške i 10. hercegovačke brigade GOG.

07.03.2008. u 18:58 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Skraćivanje bojišnice 7. divizija

07.03.2008. u 18:57 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Skraćivanje bojišnice 3. divizija

07.03.2008. u 18:56 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Skraćivanje bojišnice 2. divizija

07.03.2008. u 18:55 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 02.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Pokušaj proboja GOG prema Foči i borbe od 21. do 26. svibnja

Do 20. svibnja sve postrojbe GOG našle su se u okruženju njemačkih i talijanskih postrojbi, pa su njemački planovi i ostvareni u prvom dijelu, no, ne i na smjerovima Foče i Zelengore. Naročito jak pritisak vršile su njemačke postrojbe u namjeri da prodru u doline rijeka Tare i Pive, ali baš tu nisu uspjeli ostvariti svoj naum, jer njemačke postrojbe nisu izbile ni u dolinu Tare, ni Pive, a ni Sutjeske. Na smjeru Zelengore bojna skupina kodno nazvana 'Anaker' bila je još daleko od mjesta na koje je trebala izbiti u dolini rijeke Pive. Tako se prvih pet dana može slobodno okarakterizirati kao velika upornost njemačkih postrojbi da izvrše potpuno okruženje postrojbi GOG, ali i preslaganje njemačkih postrojbi zbog iznenadnog događaja kod Bioča što je i oslabilo njemačke postrojbe na sjeveru i omogućilo unutarnje preslaganje postrojbama GOG. Pozorno prateći događaje u tih prvih pet dana VS GOG pravilno je prosudio da se zapravo radi o novoj i to dobro isplaniranoj njemačkoj operaciji, te da više nema uvjeta za proboj u smjeru jugoistoka, već je potrebito tražiti novo rješenje. To novo rješenje bilo je proboj iz okruženja i prodor u istočnu Bosnu preko Foče. Poradi toga već 19. svibnja 1. proleterska brigada krenula je u smjeru Čelebića, a 7. krajiška brigada u smjeru Gacka. Istodobno putem radio emisije VS zapovjedio je postrojbama 1. bosanskog korpusa da izdvoje jednu diviziju i pošalju je u smjeru Jahorine kako bi ona izvan okruženja napala njemačke postrojbe koje su okružile GOG. Postrojbe 1. i 2. divizije dobile su zadaću da manjim snagama što je moguće duže zadržavaju njemačke postrojbe, a glavnina postrojbi tih divizija trebala je odmah krenuti na sjever. Zapovjednik njemačkih postrojbi general Liters izvijestio je svog nadređenog zapovjednika generala Leera, 21. svibnja, da se operacija 'Schwarz' odvija sukladno planu i time prešutio da njegove postrojbe još uvijek nisu izbile u doline rijeka Pive i Tare. Kako su njemačke postrojbe žestoko pritiskale na smjerovima u međuriječju Drine i Čehotina, majevička i 6. istočnobosanska brigada postupno su se povlačile, pa je postojala opasnost da njemačke postrojbe uskoro izbiju u dolinu Tare. Poradi toga VS GOG uputio je 1. proletersku brigadu na usiljenu hodnju od 70 km, te je ona 21. svibnja stigla u područje Čelebića i zapodjenula borbu s 4. domobranskom brigadom (shema borbe nacrtana je na Athumanunhovoj sličici). Pojavom 1. proleterske brigade i odbacivanje 4. domobranske brigade od Čelebića znatnije je poboljšana taktička situacija postrojbi DOG, a time je i propao pokušaj njemačkih postrojbi da zauzmu prijelaze preko rijeke Tare u Uzlupu i Šćepan polju. Tijekom 22 i 23. svibnja 1. proleterska, majevička i 6. istočnobosanska brigada zajedno su napredovale prema Foči. Nadnevka 23. svibnja na smjer prema Foči dolazi i stožer 1. divizije s 3. krajiškom brigadom sa zadaćom da organizira sve brigade na tom smjeru (1. proleterska, majevička, 3. krajiška, 6. istočnobosanska i u međuvremenu pristigla 2. proleterska) i pokuša proboj preko Foče na Jahorinu gdje je trebala stići i 5. divizija iz sastava 1. bosanskog korpusa. Ujutro 24. svibnja, oko 1100, počeo je napad svih pet brigada DOG u namjeri proboja prema Foči. Napad je krenuo u dvije napadne kolone i to: lijeva napadna kolona ustrojena od 2. proleterske i 3. krajiške brigade napala je postrojbe njemačke 118. lovačke divizije, a desna kolona ustrojena od majevičke, 6. istočnobosanske i 1. proleterske brigade napala je njemačku novoustrojenu bojnu skupinu kodnog imena 'Gertler' (750. pješačka pukovnija i 4. domobranska brigada). U žestokim dvodnevnim borbama lijeva kolona izbila je do Kopilova, ali dalje nije mogla, a desna kolona izbila je na Trovrh gdje je pojavom njemačke 118. izvidničke bojne zaustavljena. No, izvlačenjem postrojbi i ubacivanjem istih na smjer prema Foči na kojem su napadale brigade DOG njemački zapovjednici sada su oslabili svoje postrojbe u dolini Sutjeske, a one koje su tamo ostale bile su razvučene na širokim crtama. No, pokušaj proboja prema Foči nije bila jedina inačica VS GOG, naime, već 22. svibnja iz sastava 3. udarne divizije izvučena je 2. proleterska brigada i poslana na plato Vučevo, a to će se uskoro pokazati kao mudra odluka. Naime, na plato Vučeva počeli su pristizati njemački prednji izvidnički odredi koji su odmah napadnuti i odbačeni s Vučeva. Kako su njemački zapovjednici sada prema Foči uputili i 369. legionarsku diviziju u opasnost je došla cijela pozadina skupine brigada koje su krenule u proboj preko Foče. Poradi toga, nakon neuspjeha u prodoru 3. krajiška brigada upućena je prema Gradcu u namjeri da se spriječi prodor postrojbi 369. legionarske divizije u pozadinu skupini brigada u proboju. Iako je pokušaj proboja prema Foči propao on je polučio izvanredne uspjehe, jer je njemačka 118. lovačka divizija time potpuno spriječena da zauzme dolinu Tare, plato Vučeva i lijevu obalu Pive, a njemački zapovjednici prisiljeni su već drugi put mijenjati početni plan i preslagati svoje postrojbe. Tim pokušaj prodora otklonjena je i opasnost za Centralnu bolnicu, a zadržani su svi prijelazi preko Tare i Pive. Nadalje, 2. divizija uspješno je skraćivala crtu bojišnice, a njezina 3. sandžačka brigada ometala je brzo nastupanje njemačkoj 1. brdskoj diviziji. Istodobno i 3. udarna divizija uspješno se branila i ometala brze prodore njemačkoj 7. SS diviziji kojoj se po Athumanunhovoj slobodnoj procjeni baš i nije ni previše žurilo, jer je njezin zapovjednik čekao da prvo 118. lovačka i 369. legionarska zatvore obruč oko postrojbi GOG. Naime, tako je i bilo predviđeno planom u kojem su te dvije njemačke divizije trebale izbiti u doline Tare i Pive, a tada je njemačka 7. SS divizija trebala potisnuti u te kanjone 3. udarnu diviziju. No, VS GOG koji se nalazio na području Žabljaka trebao je pričekati spuštanje britanske vojne misije 22. svibnja, ali tih dana bilo je oblačno, pa se britanska misija tu spustila tek 28. svibnja, a to je već bilo vrijeme kada su počele uvodne borbe za proboj preko Vučeva i Sutjeske prema Zelengori. Tako je VS GOG bio zapravo vrlo daleko od svojih postrojbi koje su stvorile mostobran za proboj, a to će opet samo usložiti situaciju postrojbama GOG.

02.03.2008. u 18:11 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 01.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Postrojbe, uvjeti i obostrana djelovanja od 15. do 20. svibnja 1943.

Za provedbu operacije 'Schwarz' Nijemci će angažirati postrojbe jačine četiri i pol divizije (7. SS 'Prinz Eugen', 1. brdska, 118. lovačka i 369. pješačka divizija, te 728. pješačka pukovnija iz sastava 104. divizije i pukovnija 'Brandenburg') s ukupno 67 000 njemačkih vojnika. Sudjelovat će i tri talijanske divizije ('Taurineze', 'Venezzia' i 'Ferara') s ukupno 43 000 vojnika, te još bugarska 61. pješačka pukovnija (2000 vojnika), 4. domobranska lovačka brigada, 1. ustaška brigada i manje postrojbe NDH s ukupno 11 000 vojnika i 4000 četnika. Topničku potporu ovim snagama pružalo je osam topničkih pukovnija, tenkovska bojna i 12 lovačkih eskadrila njemačkog zrakoplovstva koje je uzlijetalo s uzletišta Mostar, Sarajevo, Podgorica i Skadar. Sveukupno to je bilo oko 127 000 vojnika. Na glavnim smjerovima angažirane su bile njemačke postrojbe, a ostale su se nalazile na pomoćnim smjerovima djelovanja. Uvjeti i teren na kojem su se našle postrojbe GOG bio je siromašan, brdsko planinski negostoljubiv, streljiva i hrane nije bilo, pa su ih postrojbe GOG bile prisiljene otimati od protivnika, a sve je još više usložavalo oko 4000 ranjenika i bolesnika koji su se izuzetno sporo kretali. Duboki kanjoni rijeka Pive, Tare, Komarnice, Ćehotine, Sutjeske i Bistrice mogli su se prelaziti samo na pojedinim mjestima, a planinski lanci i bespuća Durmitora, Maglića, Zelengore, Vojnika i Sinjajevine visoki i do 2500 metara nisu dozvoljavali neke manevre. Brižljivo i u najvećoj tajnosti pripremana operacija 'Schwarz' u potpunosti je iznenadila VS i GOG, jer oni su sada bili predaleko od ostalih većih partizanskih odreda koji im nisu mogli pomoći. Protivnik je bio izuzetno dobro opremljen i popunjen ljudstvom koje je bilo vično borbama u takvim uvjetima, a i sam odnos snaga koji je bio 8 prema 1 u korist protivnika nije baš ulijevao puno optimizma. Po tim uvjetima uskoro će započeti bitka koja će se otegnuti i potrajati gotovo mjesec dana. Prvi pokreti njemačkih postrojbi predviđeni planom operacije 'Schwarz' počeli su 15. svibnja 1943. u 0200, a raspored postrojbi Athumanunh je pokušao dočarati što zornije na svojim shemama označenim slovima A, B, C i D (dakako sheme se moraju složiti baš tim pobrojanim redom kako bi dale jedinstvenu sliku). Dakle, 15. svibnja započele su borbe koje će imati uvodne značajke još težih borbi koje će tek uslijediti, a Athumanunh bi naveo da je to zapravo bilo 'ispitivanje pulsa protivnika', jer obije strane pokušavale su što realnije otkriti i zaključiti što doista smjera protivnik. Tako su 1. i 2. divizija GOG žestoko napadnute od strane njemačke 1. brdske divizije i u dvodnevnim borbama djelomično odbačene na Sinjajevinu. Istodobno njemačka 7. SS divizija stigla je iz Mostara i razvila se na crti između Gacka i Nikšića, a njemačka 118. lovačka stigla je iz Sarajeva i razvila se na području Foča - Zelengora. Do 20. svibnja postrojbe njemačke 7. SS divizije uspostavile su bojne dodire i kontakte s postrojbama 3. udarne divizije GOG, a postrojbe 118. lovačke divizije napale su postrojbe DOG i u tim napadima ugrozile Centralnu bolnicu GOG. Nešto sporije nastupale su njemačke postrojbe 738. pješačke pukovnije koje su ustrojile bojnu skupinu kodno nazvanu 'Anaker', pa su te njemačke postrojbe tek 20. svibnja izbile samo s jednom bojnom u dolinu Sutjeske gdje su se razvukle i imale manjih problema u zaposjedanju položaja. Istodobno njemačka 369. legionarska divizija napala je 6. istočnobosansku brigadu i spojila se s talijanskom divizijom Taurinense. Iz smjera Pljevlja 20. svibnja nastupala je bojna skupina kodno nazvana 'Ludwiger' (njemačka 724. pješačka i bugarska 61. pješačka pukovnija) prema Đurđevića Tari. Međuprostore između njemačkih divizija zaposjele su talijanske divizije 'Taurinense', 'Ferara' i 'Venezia'. Istoga dana kada su njemačke divizije krenule u napad, 4. i 5. crnogorska brigada razbile su četnike kod sela Radovče i izbile na cestu Kolašin – Podgorica. U području Bioča došlo je do borbe talijanskih postrojbi iz sastava 383. pukovnije, ojačane s jednom pješačkom bojnom i pukovnijskim topništvom s postrojbama 4. i 5. crnogorske brigade GOG. Nadnevka 16. svibnja, nakon noćnih borbi, talijanski vojnici su se predali, a postrojbama GOG u ruke je palo 8 topova, 10 minobacača i kompletno opskrbno skladište pukovnije. Ovaj iznenadni udar kod Bioče njemački zapovjednici protumačili su da se postrojbe GOG žele probiti prema Albaniji, pa je na taj smjer poslana njemačka pukovnija 'Brandenburg', a bio postrojbi 7. SS divizije okrenute su u tom smjeru. No, namjera VS GOG bila je sasvim drugačija. Naime, VS GOG odustao je od prodora na jugoistok i sve svoje postrojbe obavijestio da želi proboj prema Foči, dakle, skroz u suprotnom smjeru nego su to pomislili njemački zapovjednici. Tako je samoinicijativni udar 4. i 5. crnogorske brigade prema Bioči njemačke zapovjednike već prvog dana operacije 'Schwarz' prisilio da vrše izmjene svoga plana, jer su sasvim pogrešno zaključili da se sprema udar i proboj postrojbi GOG prema Albaniji.

01.03.2008. u 18:59 • 3 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

7. banijska divizija GOG

01.03.2008. u 18:58 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

3. udarna divizija GOG

01.03.2008. u 18:57 • 0 KomentaraPrint#^

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

1. i 2. divizija GOG

01.03.2008. u 18:54 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!