Proboj preko Sutjeske i borbe Prve skupine GOG od 5. do 9. lipnja
Nakon odluke VS donijete 3. lipnja 1943. sve divizije GOG prešle su istodobno u napad sukladno svojim zadaćama. Sve brigade izvukle su iz svojih pripadnika 'ostatke ostataka' tjelesne snage, pa su oni uložili maksimalne napore i gotovo suludu hrabrost, ali opet postignut je samo djelomičan taktički uspjeh. Ključni tereni, Košur i Popov Most, ostali su čvrsto u rukama njemačkih vojnika. Dakle, za proboj iz okruženje i dalje su ostale samo dvije uske planinske staze i to jedna koja je bila na smjeru Tjentište – Milin Klade i druga smjerom Suha – Tovarnica – Donje i Gornje Bare i dalje preko grebena Zelengore. Njemačke postrojbe također su ulagale svoj maksimum, osjećajući da je ostvarenje konačnog cilja operacije vrlo blizu, ali ni oni nikako nisu udarima u bokove brigadama GOG uspijevali zatvoriti malenu brešu kroz koju su se provlačile postrojbe GOG. Njemački zapovjednici odlučuju 5. lipnja dio postrojbi smjerom Grab – Tovarnica u namjeri da bojno djeluju preko Donjih i Gornjih Bara prema Tjentištu i tu presjeku staze koje su vodile prema Zelengori, te da konačno zatvore brešu mostobrana koji su tako žilavo branile brigade GOG. Sukladno tom plani 7. SS divizija pojačala je svoje napade preko planina Bioč i Volujak smjerom prema Magliću i Vučevu udarajući tako u bok brigadama GOG, a istodobno je 118. lovačka divizija pojačavala svoju obranu u dolini Sutjeske. Za to vrijeme postrojbe 369. legionarske divizije užurbano su se prebacivale na komunikacijski smjer Foča – Kalinovik, a ostale postrojbe djelovale su sukladno svojim zadaćama. Tako se tih dana obruč oko brigada GOG sve više stezao i sužavao, a taktička situacija svakim danom postajala je sve složenija. Nakon neuspješnog napada na Popov Most nadnevka 6. lipnja 1. divizija odustaje od tog smjera i probija se na smjeru preko Krekova i Milin Klada, pa do 8. lipnja izbija do Vrbničkih koliba. Desni bok naizmjenično osiguravaju majevička, 6. istočnobosanska, te dijelovi 2. proleterske brigade kod Košura. Te brigade uz teške napore uspjevaju do 9. lipnja držati svoje položaje kod Košura i time osiguravaju izvlačenje Prve skupine GOG s VS preko strmih strana planine Ozren. Pokušaj proboja 2. divizije lijevom stazom na smjeru Suha – Donje i Gornje Bare nije uspio. Tijekom 5. lipnja 2. dalmatinska brigada vodila je tešku borbu s postrojbama njemačke bojne skupine kodno nazvane 'Anaker' koja je tu pokušavala zatvoriti brešu za proboj. Drugog dana njemačke postrojbe dobile su pojačanje i time je ta lijeva staza za proboj preko Bara i dalje prema Zelengori pala u ruke njemačkim postrojbama. Time je i 2. dalmatinska brigada prisiljena prihvatiti tešku borbu za zadržavanje svojih položaja, jer od nje i njenog držanja obrambenih crta sada je zavisio proboj ostalih brigada Prve skupine GOG desnom stazom koja je jedino ostala. Tako je na planinskim vrletima grebena Tovarnice 2. dalmatinska u samo tri dana borbe izgubila polovicu ljudstva (preko 300 vojnika – po Athumanunhu), ali je i dalje uporno držala i branila svoje crte, pa je izvlačenje ostalih brigada bilo moguće. Nadnevka 7. lipnja preko Suhe i Tjentišta probijao se i VS GOG koji je 8. lipnja napadnut od njemačkih zrakoplova na padinama Ozren planine (oko 100 m ispod samoga vrha Ozrena – po Athumanunhu). U napadu je fragmentima avio-bombe ranjen i Vrhovni zapovjednik VS NOVJ, a poginuo je zapovjednik 4. crnogorske brigade, šef britanske vojne misije, te osobni tajnik Vrhovnog zapovjednika. (Athumanunh ovim napisom dolazi u direktnu suprotnost s izjavama iz ratnog dnevnika Vladimira Dedijera koji je tamo zapisao da je Vrhovni zapovjednik NOVJ ranjen na Milin Kladama, ali ostaje pri ovom podatku koji je vjerodostojniji, jer Milin Klade u to doba čvrsto drže njemačke postrojbe iz bojne skupine kodno nazvane 'Gertler', pa je malo vjerojatno da je Dedijer baš dobro zapisao mjesto ranjavanja Vrhovnog zapovjednika NOVJ). Dakle, posljednja se brigada (10. hercegovačka) iz sastava Prve skupine GOG probila nadnevka 9. lipnja, a istodobno brigade 1. divizije izbile su pred Balinovac, na Zelengori, te tu naletjele na novi obruč koji su u međuvremenu organizirale postrojbe njemačke 369. legionarske divizije. Tako je padom mraka 9. lipnja 1943. Prva skupina brigada GOG bila razvučena na prostoru dužine samo 15 km od Sutjeske do Vrbničke rijeke, te na širini od samo 2 km, a ponegdje i manje.
Post je objavljen 13.03.2008. u 19:06 sati.