Proboj preko Sutjeske i borbe Prve skupine GOG od 5. do 9. lipnja
Nakon odluke VS donijete 3. lipnja 1943. sve divizije GOG prešle su istodobno u napad sukladno svojim zadaćama. Sve brigade izvukle su iz svojih pripadnika 'ostatke ostataka' tjelesne snage, pa su oni uložili maksimalne napore i gotovo suludu hrabrost, ali opet postignut je samo djelomičan taktički uspjeh. Ključni tereni, Košur i Popov Most, ostali su čvrsto u rukama njemačkih vojnika. Dakle, za proboj iz okruženje i dalje su ostale samo dvije uske planinske staze i to jedna koja je bila na smjeru Tjentište – Milin Klade i druga smjerom Suha – Tovarnica – Donje i Gornje Bare i dalje preko grebena Zelengore. Njemačke postrojbe također su ulagale svoj maksimum, osjećajući da je ostvarenje konačnog cilja operacije vrlo blizu, ali ni oni nikako nisu udarima u bokove brigadama GOG uspijevali zatvoriti malenu brešu kroz koju su se provlačile postrojbe GOG. Njemački zapovjednici odlučuju 5. lipnja dio postrojbi smjerom Grab – Tovarnica u namjeri da bojno djeluju preko Donjih i Gornjih Bara prema Tjentištu i tu presjeku staze koje su vodile prema Zelengori, te da konačno zatvore brešu mostobrana koji su tako žilavo branile brigade GOG. Sukladno tom plani 7. SS divizija pojačala je svoje napade preko planina Bioč i Volujak smjerom prema Magliću i Vučevu udarajući tako u bok brigadama GOG, a istodobno je 118. lovačka divizija pojačavala svoju obranu u dolini Sutjeske. Za to vrijeme postrojbe 369. legionarske divizije užurbano su se prebacivale na komunikacijski smjer Foča – Kalinovik, a ostale postrojbe djelovale su sukladno svojim zadaćama. Tako se tih dana obruč oko brigada GOG sve više stezao i sužavao, a taktička situacija svakim danom postajala je sve složenija. Nakon neuspješnog napada na Popov Most nadnevka 6. lipnja 1. divizija odustaje od tog smjera i probija se na smjeru preko Krekova i Milin Klada, pa do 8. lipnja izbija do Vrbničkih koliba. Desni bok naizmjenično osiguravaju majevička, 6. istočnobosanska, te dijelovi 2. proleterske brigade kod Košura. Te brigade uz teške napore uspjevaju do 9. lipnja držati svoje položaje kod Košura i time osiguravaju izvlačenje Prve skupine GOG s VS preko strmih strana planine Ozren. Pokušaj proboja 2. divizije lijevom stazom na smjeru Suha – Donje i Gornje Bare nije uspio. Tijekom 5. lipnja 2. dalmatinska brigada vodila je tešku borbu s postrojbama njemačke bojne skupine kodno nazvane 'Anaker' koja je tu pokušavala zatvoriti brešu za proboj. Drugog dana njemačke postrojbe dobile su pojačanje i time je ta lijeva staza za proboj preko Bara i dalje prema Zelengori pala u ruke njemačkim postrojbama. Time je i 2. dalmatinska brigada prisiljena prihvatiti tešku borbu za zadržavanje svojih položaja, jer od nje i njenog držanja obrambenih crta sada je zavisio proboj ostalih brigada Prve skupine GOG desnom stazom koja je jedino ostala. Tako je na planinskim vrletima grebena Tovarnice 2. dalmatinska u samo tri dana borbe izgubila polovicu ljudstva (preko 300 vojnika – po Athumanunhu), ali je i dalje uporno držala i branila svoje crte, pa je izvlačenje ostalih brigada bilo moguće. Nadnevka 7. lipnja preko Suhe i Tjentišta probijao se i VS GOG koji je 8. lipnja napadnut od njemačkih zrakoplova na padinama Ozren planine (oko 100 m ispod samoga vrha Ozrena – po Athumanunhu). U napadu je fragmentima avio-bombe ranjen i Vrhovni zapovjednik VS NOVJ, a poginuo je zapovjednik 4. crnogorske brigade, šef britanske vojne misije, te osobni tajnik Vrhovnog zapovjednika. (Athumanunh ovim napisom dolazi u direktnu suprotnost s izjavama iz ratnog dnevnika Vladimira Dedijera koji je tamo zapisao da je Vrhovni zapovjednik NOVJ ranjen na Milin Kladama, ali ostaje pri ovom podatku koji je vjerodostojniji, jer Milin Klade u to doba čvrsto drže njemačke postrojbe iz bojne skupine kodno nazvane 'Gertler', pa je malo vjerojatno da je Dedijer baš dobro zapisao mjesto ranjavanja Vrhovnog zapovjednika NOVJ). Dakle, posljednja se brigada (10. hercegovačka) iz sastava Prve skupine GOG probila nadnevka 9. lipnja, a istodobno brigade 1. divizije izbile su pred Balinovac, na Zelengori, te tu naletjele na novi obruč koji su u međuvremenu organizirale postrojbe njemačke 369. legionarske divizije. Tako je padom mraka 9. lipnja 1943. Prva skupina brigada GOG bila razvučena na prostoru dužine samo 15 km od Sutjeske do Vrbničke rijeke, te na širini od samo 2 km, a ponegdje i manje.
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!