Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg
Tijek borbi 578. pješačke pukovnije za obrambene crte utvrde Königsberg
Tijekom noći 5. travnja 1945. 2. pješačka bojna sovjetske 578. pješačke pukovnije zauzela je polazne položaje za napad na 200 m zapadno od kote 29. Tenkovi i samovozno topništvo prikupili su se u području Zamitena, a u borbu su se trebali uključiti nakon što pješaštvo zauzme protutenkovski rov. Do protutenkovskog rova još iste te noći izbila su tri pješačka voda iz sastava 2. pješačke bojne i tu se ukopali. Tijekom noći 6. travnja inženjerci pioniri izradili su prolaze u njemačkim žičanim zaprijekama, a uz pomoć pješaka prilagodili su eskarpu i kontraeskarpu protutenkovskog rova za prijelaz vlastitih tenkova i samovoznog topništva. Jedan pješački vod ojačan jurišnim vodom inženjeraca uspio se neprimjetno utvrditi na samom rubu PT rova u namjeri da osigura prijelaz PT rova postrojbama 2. pješačke bojne, a potom i tenkovima i samovoznim topničkim oružjima. Isto tako, bliže rovu privučeni su topovi za direktno gađanje, te kamuflirani kako ih svitanjem ne bi primijetili njemački motritelji. Tako je pred zoru 6. travnja situacija i složaj 2. pješačke bojne izgledao ovako: 4. pješačka satnija zauzela je položaje oko PT rova, iza nje, malo desno posložila se 5. pješačka satnija. No, to sve nije ipak moglo proći neprimjećeno, pa su njemački pješaci otvorili ubitačnu paljbu iz fora broj 4, te su se na kraju sovjetske pješačke satnije morale još više pomaknuti udesno, pa je tako 5. pješačka satnija na kraju bila na položajima 4. pješačke satnije. Sukladno planu divizije, ujutro u 1000 nadnevka 6. travnja, počela je sovjetska topnička priprava napada. Tijekom prvog sata sovjetsko topništvo usmjerilo je svoje djelovanje po AB i DZ bunkerima, pa su onda tijekom slijedećih dvadesetak minuta drugoga sata paljbu otvorili topovi za direktno gađanje po njemačkom pješaštvu koje je bilo u prvom rovu. Na kraju još četrdeset minuta cjelokupno topništvo tuklo je po svim ciljevima prednjeg kraja njemačke obrane. Točno u 1200 6. travnja sovjetsko pješaštvo krenulo je u napad. Postrojbe 2. pješačke bojne brzo su se prebacile preko PT rova i upale u prvu crtu njemačkog rova gdje je zapodjenuta žestoka borba za rov. Ubitačnom paljbom strojničara (automatičara) i uz uporabu ručnih bombi sovjetski pješaci zauzeli su prvi rov. Istodobno dva sovjetska tenka T – 34 primaknula su se koti 29 i otuda direktnim pogodcima podupirali sovjetske pješake. Samovozno topništvo 152 mm bilo je sada na oko 600 metara sjeverno od kote 29 i svom je silinom tuklo po foru broj 4, a prateći topovi djelovali su po novootkrivenim vatrenim točkama. Uz takvu snažnu potporu topova i tenkova pješaci 4. i 5. pješačke satnije upali su i u drugi njemački rov i do 1700 zauzeli ga. Cijelo to vrijeme inženjerci su užurbano postavljali lansirni jurišni most preko PT rova, pa su sada preko mosta prošla još dva sovjetska tenka T – 34. No, most su brzo primijetili njemački prednji topnički motritelji, te na njega naveli njemačko topništvo koje ga je nakon toga zasulo granatama i srušilo. Sovjetski inženjerci pokušali su popraviti most, ali su bili ometani bočnom strojničkom paljbom iz fora broj 4. Četiri tenka koja su se uspjela prebaciti preko PT rova sada su krenula u napad podržana sovjetskim pješacima, a samovozni topovi koji nisu uspjeli priječi preko mosta nastavili su tuči iz područja kote 29. Tada pak su pješaci lijevog susjeda 2. pješačke bojne uspjeli blokirati for broj 4, a to su odmah iskoristili inženjerci kako bi ponovno postavili srušeni lansirni most. Iz drugog njemačkog rova sada su pješačkom paljbom potporu vojnicima 2. pješačke bojne počeli pružati vojnici 1. pješačke bojne. Tijekom ovog napada njemačka 75. zaštitna pukovnija pretrpjela je teške i velike gubitke, a o tome postoji izjava njemačkog zapovjednika 3. satnije 75. zaštitne pukovnije koji se predao sovjetskim vojnicima: 'Ujutro sam imao 50 vojnika, a do 1400 ostala su mi svega 4 vojnika sposobna za borbu. Ostali su poginuli, ili su bili ranjeni.' Isto tako kada je zarobljen njemački zapovjednik 2. bojne njemačke 75. zaštitne pukovnije on je izjavio: 'U 1700 ostalo mi je svega 30 vojnika sposobnih za borbu.' Gotovo identična situacija bila je i u drugim dvjema (1. i 3. bojni) bojnama njemačke 75. zaštitne pukovnije, pa je tako pukovnija spala na satniju, a time je ona vojnički gledano i prestajala postojati kao borbeno sposobna postrojba. No, ubrzo je stiglo njemačko pojačanje iz pričuve, pa je tako pristigla jedna njemačka pješačka bojna koja je zauzela obrambene položaje na prije uređenim položajima obrambenog pojasa nazvanog 'Ljaš'. Daljnje napredovanje sovjetske 2. pješačke bojne poremetila je ubitačna strojnička paljba iz AB bunkera koji je bio na sjeveroistočnom rubu naselja Nojhufen. Za uništenje tog njemačkog AB bunkera određena su dva pješačka voda iz sastava 4. pješačke satnije koji su ga prvo trebali zaobići s juga, a potom ga napasti s leđa, te ga u tom napadu i uništiti. Sada su sovjetski tenkovi dobili zapovijed da prestignu sovjetske pješake i bliskom strojničkom paljbom, te gaženjem gusjenicama unište njemačko pješaštvo. Samovozni topovi pak su se primaknuli i čekali signal da otvore paljbu po puškarnici njemačkog AB bunkera u trenutku kada ga napadnu sovjetski pješaci.
Post je objavljen 22.03.2008. u 10:18 sati.