Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg
Odluka zapovjednika 578. pješačke pukovnije za napad
Nakon što je dobio zadaću za napad i izvršio početnu prosudbu zemljišta, protivnikove obrane i vlastite postrojbe, zapovjednik 578. pješačke pukovnije pukovnik P. J. Rogozin, na zapovjednom izviđanju, priopćio je svoju odluku zapovjednicima bojni i zapovjednicima postrojbi ojačanja. Odluka o borbenom složaju za napad bila je: napasti u dva bojna ešalona i to u prvom bojnom ešalonu 2. pješačka bojna, a u drugom bojnom ešalonu 1. pješačka bojna. Zadaće bojni bile su slijedeće: 2. bojna ojačana satnijom inženjeraca, satnijom leđnih bacača plamena, bitnicom topova 45 mm i bitnicom topova 76 mm, te s tri tenka T – 34 i četiri samovozna topa 152 mm, probit će protivničku obranu na cijelom području napada pukovnije, zauzeti prvu i drugu crtu rovova, te uz bojno sudjelovanje 1. pješačke bojne zauzeti i treću crtu protivničkih rovova s naseljem Nojhufen. Haubička pukovnija i dvije minobacačke bitnice 122 mm topnički će poduprijeti napad 2. pješačke bojne. Zadaća 1. pješačke bojne bila je kretati se u bojnom složaju iza desnog krila 2. pješačke bojne i u trenutku kada ona zauzme prvu i drugu crtu protivničkih rovova, bojno se razviti i napadati u smjeru naselja Nojhufen uz istodobno osiguranje desnog krila 2. pješačke bojne. Nadnevka 4. i 5. travnja teško divizijsko topništvo trebalo je uništiti otkrivene AB i DZ bunkere. Topnička priprava napada trebala je trajati dva sata u kojim je trebalo uništiti njemačko pješaštvo u rovovima prve crte i batirati njemačko topništvo. Ratno zrakoplovstvo dan prije trebalo je bombardirati for broj 4 i njemačke OT u naseljima Nojhufen i Bajdriten. Tijekom samog pješačkog napada sovjetsko zrakoplovstvo trebalo je ponoviti udare po OT. Inženjercima je zapovjeđeno da izrade prolaze kroz njemačka minska polja i to po jedan za svaku satniju širine 8 metara za pješake i jedan prolaz širine 30 metara za tenkove. Od 15. ožujka u području Königsberga padala je kiša i svi putovi bili su gotovo neprohodni što će posebno otežati pokrete i manevre topništva, ali i opskrbu streljivom. Inženjerci potpomognuti s pješacima uz veliki trud nasipavali su postojeće putove ispred topništva, pa je na kraju topništvo ipak zaposjelo svoje paljbene položaje u predviđenom roku. No, logističari su imali puno veće probleme, pa je streljivo do nekih položaja prenošeno na rukama.
Post je objavljen 21.03.2008. u 08:57 sati.