Borbe Druge skupine GOG od 5. do 9. lipnja 1943. godine
Dok se Prva skupina brigada GOG već probijala kroz Zelengoru, njemačke postrojbe pokušavale su još više suziti prostor oko Druge skupine brigada GOG. Drugoj skupini brigada najveći je teret predstavljala Centralna bolnica i veliki broj ranjenika koji su se kretali u ranjeničkim hodnim kolonama. U namjeri i stvarnoj želji da se spase ranjenici zapovjednici brigada više su puta odstupali od vojničkih rješenja i odluka, pa je to sve naposljetku urodilo dramatičnim obratima i stalnim mijenjanjem odluka i zapovjedi, što pak je na kraju dovelo u veliku neizvjesnost. Već 5. lipnja propao je opetovani pokušaj proboja Druge skupine brigada GOG u smjeru Sandžaka. O tomu je izvješten i Vrhovni zapovjednik VS GOG, pa je izgleda i on poradi toga stalno tražio od brigada Prve skupine GOG da pokušaju proširiti mostobran za proboj i da se što duže ta skupina brigada zadrži na Sutjesci, ne bi li je stigla i Druga skupina. No, kako se položaj brigada Prve skupine sve više pogoršavao Vrhovni zapovjednik odlučio je krenuti u konačni proboj, a Drugoj je skupini zapovjedio da se pokuša probiti u smjeru Sandžaka. No, tada je i izgleda nastao problem i kolebanje, jer 7. banijska divizija s oko 600 ranjenika već je bila na Vučevu, a na Pivskoj visoravni ostala je samo 3. udarna divizija s glavninom ranjenika i Centralnom bolnici. Kako je i 7. lipnja propao treći pokušaj proboja brigada 3. udarne divizije, definitivno je odlučeno da se krene za Prvom skupinom preko Vučeva u dolinu Sutjeske. Da bi stvar bila još gora svi radio uređaji koji su do tada rabljeni otkazali su uslijed stalne uporabe i terenskih uvjeta koji su vladali. No, VS GOG znao je da se brigade Druge skupine nalaze negdje na platou Vučeva, pa su im za vezu poslani tekliči iz 10. hercegovačke brigade s porukama da ih 10. hercegovačka brigada čeka i da se odmah počnu probijati za njom. Tekliči su pronašli 7. banijsku diviziju, ali 3. udarne divizije nigdje nije bilo. Brigade 7. banijske odmah su krenule u proboj za brigadama iz Prve skupine GOG, a 3. udarna divizija ostala je sama na platou Vučeva. Tako je 9. lipnja GOG sada razvučena na oko 35 km i međusobno podijeljena na nekoliko međusobno nepovezanih taktičkih skupina koje su bile izložene stalnim topničkim i pješačkim napadima i udarima u bokove, a sve je to podržavalo njemačko zrakoplovstvo koje je nemilice zasipalo hodne kolone bombama. Uz sve to pojavila se i glad, pa se tih dana jelo sve što je bilo jestivo i moguće pronaći u oskudnom i surovom krajobrazu negostoljubive prirode. Višednevni noćni pokreti, nespavanje, glad, juriši, odbacivanje pješačkih napada protivnika, napokon su potpuno iscrpili tjelesnu snagu svih pripadnika brigada GOG.
Post je objavljen 14.03.2008. u 19:15 sati.