Borbe 228. sovjetske pješačke pukovnije na prostoru između jezera Suojarvi i Salonjarvi – srpanj 1944.
Opća taktička situacija
Tijekom lipnja 1944. sovjetske postrojbe nadirale su smjerom prema Olonecu i pri tomu forsirale rijeku Svir. Probivši obranu finskih postrojbi sjeverno od Lodejnog polja sovjetske postrojbe okrenule su se smjerom prema sjeveru. Na petrozavodskom smjeru finske postrojbe ostavljale su zaštitnice i pod borbom se povlačile prema sjeverozapadu. Sovjetska 368. pješačka divizija 15. srpnja 1944. zauzela je željezničku postaju Suojarvi i nastavila proganjati protivnika uzduž auto-ceste u namjeri da zauzme područje Vuontele i progoni protivnika u smjeru Jagljajarvi. Susjedna desna sovjetska pješačka divizija proganjala je protivnika uzduž ceste Kangozero – Suojarvi, a susjedna lijeva divizija prema naselju Lijetea. Finske postrojbe stalno su pokušavale zaustaviti napredovanje sovjetskih postrojbi postavljanjem zaštitnica, zasjeda, zaprijeka i rušenjem mostova prijeko rijeka. Sovjetske postrojbe izbjegavajući opasna mjesta nastupale su u zahvatima cesta koje su bile razdvojene mnogobrojnim jezerima i šumama, pa je u takvim uvjetima izostajala i vatrena veza između njih, a obavještajni podaci od susjeda uveliko su kasnili. Jedina auto-cesta u području kojim je sovjetska 368. pješačka divizija proganjala protivnika vodila je smjerom od željezničke postaje Suojarvi prema Savilapiju. Sjeveroistočno od Lahtele, između jezera Suojarvi i Salonjarvi postojalo je usko područje širine od 1,5 do 2 km. Od zarobljenih finskih vojnika dobiveni su podaci da su fineske postrojbe na tom uskom području pripremile obrambeni pojas. Sovjetska 228. pješačka pukovnija ustrojena od dvije pješačke bojne, te ojačana jednom satnijom automatičara i topničkom pukovnijom nalazila se u prethodnici 368. pješačke divizije. Tako je pukovnija do 16. srpnja 1944. oko 1600 izbila na raskršće putova 3,5 km zapadno od Hutule i tu naletjela na snažnu i organiziranu paljbu s dominantnih kota udaljenih oko 1,5 km istočno i sjeveroistočno od Lahtele. Prednji odred ustrojen od 2. pješačke bojne presložio se u hodnji i iz pokreta napao protivnika na kotama, ali taj napad nije polučio uspjeh. Nakon 15 minutne topničke priprave 2. pješačka bojna opetovala je napad, ali opet bez uspjeha. Nakon dva sata teških borbi sovjetske postrojbe bile su prisiljene na povlačenje natrag na polazne položaje. No, tijekom tih borbi uočene su sve finske VT, a od zarobljenih finskih vojnika doznalo se da se tu brani finska 11. lovačka bojna ojačana jednom pješačkom satnijom iz sastava finske 303. pješačke pukovnije. Zadaća ovih finskih postrojbi bila je zaustaviti napredovanje sovjetskih postrojbi tako dugo da se mogu izvući sve finske postrojbe smjerom Turhanvar – Vuontele i dalje prema zapadu. Finska 11. lovačka bojna ustrojena je od 4 satnije i ojačana s 4 topničke bitnice od kojih su dvije imale topove 105 mm, a druge dvije 10 minobacača. Finski inženjerci uredili su tri OT na 'Bliskoj koti', 'Strmoj koti' i 'Ravnoj koti'. Ispred tih OT bile su postavljene žičane zaprijeke od dva reda. Preko padina 'Bliske kote' i 'Strme kote' iskopan je rov nepunog profila, a na međupoložajima OT bile su postavljene VT i male skupine finskih automatičara. Između sve tri kote bilo je dobro organizirano paljbeno pokrivanje. Pričuva 11. lovačke bojne bila je 4. pješačka satnija koja se nalazila u području Lahtele, a satnija ojačanja iz sastava 303. pješačke pukovnije nalazila se na sjevernim padinama 'Strme kote'. Paljbeni položaji finskog topništva nalazili su se u područjima naselja Vuontele na odstojanjima maksimalnog dometa oružja. Tijekom povlačenja od Petrozavodska na ove obrambene položaje finska 11. lovačka bojna izgubila je oko 20 posto ljudstva, a pješačka satnija iz sastava finske 303. pješačke pukovnije imala je 90 strijelaca i automatičara. U 2000 16. srpnja 1944. u sovjetsku 368. pješačku pukovniju stigao je nadređeni zapovjednik divizije. On je, nakon što se upoznao s taktičkom situacijom, izdao pukovniji zapovijed sa zadaćom da uništi finsku zaštitnicu 11. lovačku bojnu na području između jezera i na prije narečenim kotama. Potom je sovjetska 228. pješačka pukovnija trebala izbiti na cestu zapadno od Savilampija i tu trebala odsjeći finskim postrojbama odstupnicu iz smjera Tunharvara i dalje prema zapadu. Za sovjetskom 228. pješačkom pukovnijom trebala se kretati sovjetska 224. pješačka pukovnija koja je trebala, nakon što 228. pješačka pukovnija zauzme 'Ravnu kotu', zauzeti prelaze preko rijeke Ajtojoki i nastaviti progoniti protivnika smjerom Vuontele – Jagljajarvi. Nadnevka 17. srpnja 1944. 224. pješačka pukovnija prikupila se oko 0500 na 2,5 km jugoistočno do 'Bliske kote'.
Post je objavljen 30.03.2008. u 09:54 sati.