Tijek borbe 24. gardijske pješačke pukovnije
Tijekom noći 3. gardijska pješačka bojna prebacila se preko rijeke Viper i uništila manje njemačke snage koje su djelovale na suprotnoj obali, a potom se bojna uputila prema Voblanzeru (južni). Oko 1100 6. ožujka 3. gardijska pješačka bojna zauzela je Voblanzer (južni) i na izlazu iz tog mjesta naletjela je na njemačku skupinu pješaka (automatičara) koji su pratili pet jurišnih topova (tip StuG). U toj iznenadnoj borbi u susretu bolje su se snašli sovjetski vojnici, pa su se njemački pješaci povukli izgubivši dva jurišna topa i desetak vojnika. Kako do 0800 zapovjednik pukovnije nije dobio izvješće zapovjednika 3. bojne da on već djeluje u protivničkoj pozadini, zapovjednik pukovnije zapovjedio je 1. i 2. gardijskoj pješačkoj bojni da u 0810 krenu u napad. Pod zaštitom topništva bojne su krenule u napad preko rijeke Viper. Nakon što je prešla rijeku 4. pješačka satnija 2. gardijske pješačke bojne izbila je na sjevernu obalu i tu je uletjela u snažnu paljbu njemačkih vojnika. Kako je 4. satnija bila prisiljena zaleći i potražiti zaklon, ostale satnije 2. gardijske pješačke bojne nisu uspjele priječi rijeku. No, to što su njemački vojnici koncentrirali svoju pozornost i paljbu po 2. gardijskoj pješačkoj bojni iskoristile su satnije 1. gardijske pješačke bojne, pa su se one prebacile preko rijeke bez problema. No, ubrzo su i satnije 1. gardijske pješačke bojne bile pod snažnom paljbom njemačkih pješaka, pa su počele skretati na istok, gubeći svoj pravi smjer napada i time izgubile vezu sa 4. satnijom 2. gardijske pješačke bojne. Zapovjednik pukovnije uočio je da je između bojni sada nastao prazan i nebranjen prostor, pa je u tu nastalu brešu uputio svoju pričuvu (satniju automatičara). Jedan vod automatičara odmah je napao njemačke pješake bočno, a druga dva voda zauzela su položaje oko šume Pepelhofa i potom počeli zaobilaziti njemačke vojnike koji su se branili ispred 4. satnije 2. bojne. Snažna bočna paljba, te paljba iz pozadine sada su zbunile njemačke zapovjednike, a to su sovjetske bojne pokušale iskoristiti obnavljajući svoje napade. Tako je sada 1. bojna potiskivala njemačke vojnike u smjeru salaša Johanishof, a 2. bojna u smjeru salaša Zejelic. Istodobno je i 3. bojna vodila borbu s njemačkim pojačanjem koje je stizalo iz smjera Bartina prema Voblanzeru (južni). Oko 2000 6. ožujka 2. bojna izbila je na južni rub Voblinzera (sjeverni) i uz sudjelovanje postrojbi lijevog susjeda zauzeo ga nakon četiri sata borbe. Postrojbe 1. bojne pak su se za to vrijeme spojile s postrojbama 3. bojne koje su se branile kod Voblincera (južni). Kako su se sovjetske postrojbe približavale Bartinu tako je i otpor njemačkih postrojbi postajao sve jači i aktivniji. Njemački pješaci uz potporu jurišnih topova poduzeli su protunapade. Time je brzina sovjetskog napada iznenada pala, a svemu tomu, po Athumanunhu, kriv je zapovjednik 2. gardijske pješačke bojne koji nije provodio izviđanje protivnika nego se pouzdavao u podatke koje nije ni dobivao od svog zapovjednika izvidničkog voda koji pak se kretao ispred 2. bojne. Naime, da je zapovjednik 2. bojne pokušao bilo kakve obilazne manevre uvidio bi da su bokovi njemačke obrane čuvani samo s manjim skupinama njemačkih automatičara, ali on to nije ni pokušavao, pa je tako njemačkom pješaštvu omogućeno da se lagano izvuče u smjeru Bartina. Ujutro 6. ožujka zapovjednik pukovnije zapovjedio je 3. bojni da se probije u pozadinu protivnika na dubinu od oko 10 km, no, pritom opet po Athumanunhu, počinio i on propust, jer nije bojni pridodao jača sredstva veze. Naime, bojna je imala RU dometa samo do 5 km, a šalje se u dubinu do 10 km. Tako je bojna uspjela izvršiti zadaću, ali o tomu nije mogla izvijestiti zapovjednika pukovnije. Unatoč tomu to opet nije bitnije utjecalo na brzinu napredovanja pukovnije. Od jednog zarobljenog njemačkog vojnika dobiveni su podaci da se u Bartinu brani njemačka 3. pješačka bojna 96. pješačke pukovnije 33. pješačke divizije i da je podržavaju njemački jurišni topovi (StuG) iz sastava njemačke 4. motorizirane SS divizije 'Polizei'. Upućena izvidnička skupina potvrdila je riječi njemačkog zarobljenika, pa je zapovjednik sovjetske 24. gardijske pješačke pukovnije, znajući da će njegovi vojnici naletjeti na snažnu i pripremljenu protivničku obranu, te da su njegovi vojnici umorni od prethodnih borbi, odlučio vojnicima dati dan odmora dok se ne privuče topništvo, pa će napad početi tek 7. ožujka ujutro. Tijekom noći postrojbe pukovnije popunjene su streljivom, a vojnici su mogli odspavati do jutra. Ujutro 7. ožujka u 0800 nakon snažnog topničkog naleta na njemačke rovove i VT sve postrojbe pukovnije krenule su u odlučan napad i do 1000 upale u grad Bartin, te ga nakon dvosatnih bliskih i uličnih borbi potpuno zauzele i očistile grad od njemačkih vojnika koji su se povlačili u smjeru Stholpa.
Post je objavljen 28.03.2008. u 20:06 sati.