Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg
Tijek borbi 578. pješačke pukovnije za obrambene crte utvrde Königsberg (nastavak)
Dakle, sada kada je zapovjednik 2. pješačke bojne izdao nove dodatne zapovjedi svojim zapovjednicima satnija, oni su se uz strogo pridržavanje plana, presložili i krenuli u novi napad. Tako je 5. pješačka satnija uz snažnu potporu tenkova upala u treći njemački rov, zauzela ga i započela borbe za zauzimanje naselja Nojhufen. Istodobno je 1. pješački vod 4. pješačke satnije zauzeo dva spojna desna rova AB bunkera i time onemogućio pokušaj njemačkih pješaka da deblokiraju bunker. To je sada omogućilo 3. pješačkom vodu 4. pješačke satnije da PT granatama uništi njemački AB bunker. Sada su obije satnije 2. pješačke bojne slobodno mogle ući u ulične bitke u naselju Nojhufen. Tijekom uličnih bitaka važnu ulogu igrali su niži zapovjednici i časnici (zapovjednici vodova i satnija – po Athumanunhu), a to se poglavito ogledalo tijekom bitaka za pojedine utvrđene kuće, ili pak skupinu kuća koju su branili njemački vojnici. Zapovjednici bojne tijekom tih uličnih bitaka dobro su učinili što su tenkove i samovozne topove podredili direktno zapovjednicima vodova i satnija, pa su ih ovi mogli uporabiti baš tamo gdje su im i trebali tijekom uništenja pojedinih njemačkih vatrenih točaka. Do 7. travnja, negdje oko 2300, Nojhufen je bio pod nadzorom sovjetskih vojnika, a u njemu više nije bilo njemačkih vojnika koji bi pružali otpor. Tijekom noći 8. travnja zapovjednik pukovnije dodijelio je 2. pješačkoj bojni novu zadaću: ujutro 8. travnja produžiti napad, te zauzeti dvorac Nojhufena i potom izbiti u područje željezničke postaje Rotenstein. Pod zaštitom mraka, satnije 2. pješačke bojne zauzele su svoje polazne položaje, a istodobno izvidnici bojne pokušavali su utvrditi vatreni sustav njemačke posade iz obrane dvorca, moguća minska polja i po mogućnosti uhvatiti 'živi jezik'. Tenkovi su bili na sjeveroistočnom rubu Nojhufena, a samovozni topovi oko 300 metara iza pješačkih satnija. Prateće topništvo i minobacači 82 mm kretali su se u bojnom složaju pješačkih satnija. Izvidnici su otkrili da su njemački vojnici, na rubu šume pripremili položaje za obranu s dosta pješačkog oružja, a minska polja i druge zaprijeke nisu uočene. Nadnevka 8. travnja u 0830, nakon topničke priprave cjelokupnog divizijskog topništva, 2. pješačka bojna krenula je u napad uz potporu tenkova i samovoznih topova koji su se sada nalazili u bojnom složaju pješačkih satnija. No, sovjetski vojnici i tenkovi naletjeli su na žestoku i ubitačnu paljbu i vatru njemačkih vojnika, pa su bili prisiljeni stati i ukopati se. Kako je stalo sovjetsko pješaštvo, stali su i sovjetski tenkovi koji su se tada našli pod kišom granata njemačkog topništva. To se dogodilo poradi toga što sovjetsko divizijsko topništvo uopće nije batiralo njemačko topništvo, a time ga nije ni uništilo. Tek nakon što je pristiglo korpusno topništvo, zajedno, divizijsko i korpusno topništvo žestoko su batirali, te uništili i onesposobili većinu njemačkog topništva. Nakon toga 2. pješačka bojna obnovila je napad na dvorac i zauzet je njemački rov na rubu šume. Oko 2400 8. travnja sovjetski vojnici slomili su njemački otpor u dvorcu i zauzeli ga, a potom su krenuli u opći progon njemačkih vojnika kojima se time i raspala obrana.
Post je objavljen 23.03.2008. u 10:45 sati.