Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 27.11.2006.

Pomorske bitke kroz povijest

Temistoklo – briljantni 'flotovođa' staroga doba (Artemizion II. dio)

Istodobno Kserkso šalje svoje glasnike do udaljenih luka Kartage i nudi im velike količine zlata ako napadnu Grke s leđa. Kartaga je to jedva i dočekala jer Grčka joj je bila 'kost u grlu' tijekom borbi za prevlast u zapadnim dijelovima Sredozemlja. Tako je kartažanska flota napala grčke posjede na otoku Sicilija (Sirakuza), ali je i doživjela težak poraz od grčke flote kod Himere godine 480. p. K. Kserkso opetovano traži nove saveznike protiv Grka, pa nudi srebra i zlata Etrušćanima samo neka udare Grcima s leđa. Etrušćani prihvaćaju ponudu, ali napadaju sve brodove, kako grčke, tako i kartažanske, a godine 474. p. K. u pomorskoj bitci kod Kume grčko brodovlje (opetovano ono iz Sirakuze – po Athumanunhu) nanosi težak poraz etruščanskoj floti. Tako su svi pokušaji Kserksa da se grčka flota napadne iz dva smjera definitivno propali, a Grčka je sada sigurno mogla računati na sve svoje ratno brodovlje. U međuvremenu grčke državice sklopile su obrambeni savez i pripremale se za obranu. Grci su imali veliku sreću da je Temistokle bio 'dalekovidan', pa je još 485. godine p. K. uvjerio Grke da svi prihodi rudnika srebra iz Lauriona budu uporabljeni za izgradnju ratnih brodova. Tako je za samo nekoliko godina izgrađena impozantna flota trijera. U opasnosti (Grci su konačno shvatili naučenu lekciju kod Lade – po Athumanunhu) sada svoje brodove šalju sve grčke države i pristaju na sve uvjete samo da se Grčka obrani, dakle, sada više nema one nepotrebne i pogubne zavisnosti lokalnih zapovjednika. Grčkom flotom sada će zapovijedati jedan zapovjednik, a bit će to osobno Temistoklo kojeg će vojnička povijest zapamtiti kao prvog i najvećeg 'flotovođu' staroga doba. No, Temistoklo je doista bio razuman čovjek, a kako on zna da je Spartanac Euribijad vrlo sposoban zapovjednik, Temistoklo mu prepušta zapovijedanje. Ovo se kudikamo odrazilo na moral cijele grčke flote, jer, iako je više od polovice brodova dala Atena, zapovijedat će Spartanac vičan bitkama. (Athumanunh ne može, a da ne zapiše da je ova nova grčka flota sada nešto sasvim drugo od one koja je doživjela katastrofu kod Lade.) Perzijska flota pratila je kopnenu vojsku morem, pa je tako stigla do Afetajskog zaljeva gdje se usidrila. Perzijanci su ubrzo spoznali da se grčki brodovi nalaze u tjesnacu Eubeje, pa su poslali 200-tinjak brodova da zaobiđu dugi otok Eubeju kako bi ušli u tjesnac s druge strane, dakle, napali grčko brodovlje s leđa. Međutim, dok se tih 200-tinjak perzijskih brodova još nije pojavio bitka kod rta Artemiziona je već počela. Perzijanci su imali oko 600 brodova, Grci 288. U početku bitke izgledalo je da će pobjedu odnijeti brojčano nadmoćniji Perzijanci, ali Temistoklo je smislio dobar plan. Plan je bio slijedeći: napasti razvučenu perzijansku flotu na najudaljenijem krilu neposredno prije zalaska sunca. Tako je i bilo, dok su grčki brodovi tukli perzijansko krilo ostatak perzijanske flote nikako prije večeri nije mogao stići u bitku, a padom mraka grčki brodovi izgubili su se u tjesnacu. Tijekom noći podigla se kratkotrajna i snažna oluja koja je potopila perzijanske brodove koji su obilazili Eubeju (onih 200-tinjak). Ujutro je grčkom brodovlju stiglo pojačanje u vidu još 53 trijere, pa je bitka opetovano otpočela. Teški i veliki perzijanski brodovi imali su velikih poteškoća u kretanju kroz tjesnac, dok su maleni, lagani i brzi grčki brodovi to vješto rabili i žestoko napadali. Grčke posade bile su kudikamo iskusnije i bolje uvježbane od perzijanskih. Veće uspjehe na perzijanskoj strani postiglo je brodovlje kraljice Artemizije koja ih je vodila osobno. Međutim, te njihove uspjehe zacrnile su činjenice da su likijski gusari ipak ostali samo gusari, pa su napali i opljačkali nekoliko vlastitih prijevoznih brodova. Tako dok se grčka flota na moru uspješno suprotstavljala perzijanskoj floti, na kopnu je grčka kopnena vojska suočena s izdajom, pa je tako legendarna obrana u Termopilskom klancu izdajom slomljena, no, junački ispad spartanskog kralja Leonide i njegovih najodanijih ratnika koji su se borili do posljednjeg čovjeka zasjenio je i umanjio pobjedu perzijanske kopnene vojske.

nedjelja, 26.11.2006.

Pomorske bitke kroz povijest

Bitka kod Artemizija – treći perzijanski pohod na Grčku

Pretrčavši 42, 2 km, umoran od borbe i skroz tjelesno iscrpljen, grčki glasnik uzviknuo je 'nenikekames' (Pobijedili smo!) i izdahnuo od iscrpljenosti. Svima je bilo kristalno jasno da Perzijancima ni drugi pohod na Grčku nije uspio. Iako su im oba pohoda donijela nove posjede, mnogo ratnoga plijena i mnogo roblja, Perzijanci su u oba pohoda, vojnički gledano, zapravo doživjeli neuspjeh. To je bilo jasno i samom Dariju, perzijanskom caru, pa je on odustao od daljnjih pohoda na Grčku. No, nakon njegove smrti, njegov sin Kserkso, odlučio je učiniti ono što njegovom ocu dva puta nije uspjelo. (Kserkso uopće nije podcjenjivao protivnika, naprotiv izuzetno ga je vojnički cijenio i poštivao, pa su tako pripreme za pohod na Grčku trajale gotovo četiri godine – po Athumanunhu) U dolini grada Sarda prikupila se do tada nezapamćena po brojnosti vojska. Vojska kakovu Svijet do tada još nije zapamtio. Pored perijanske vojske tu su pristigle i vojske ostalih naroda koji su živjeli u velikom carstvu, a predvodili su ih njihovi kraljevi i moćnici. Na moru se okupila veličanstvena flota. Točno deset godina nakon bitke kod Maratona ova moćna vojna sila opetovano se pokrenula i krenula prema obalama Grčke. (Bilo je to 480. godine p. K. – po Athumanunhu) Athumanunh je pronašao podatke koje je ispisao Herodot, te oni kazuju da je perzijanska flota brojila 1200 ratnih i 3000 prijevoznih brodova s ukupno 1 700 000 vojnika i mornara, a takova flota mogla je ukrcati još 500 000 ljudi. Lako je moguće da je brojčanost samo Herodotovo nagađanje, ali Perzijanci su u pohod morali uključiti od 900 do 1000 ratnih brodova, jer Gčka u to vrijeme raspolaže s oko 350 trijera. (Ako se u razmišljanje uzme ono prastaro pravilo da napadač mora imati bar tri puta više snaga, to je onda to – po Athumanunhu) Nadalje stari zapisi kazuju da je perzijanska flota bila ustrojena od 350 feničanskih ratnih trijera, pa 200-tinjak egipatskih, oko 150 ciparskih, oko 150 trijera Kiličana, 30-tak trijera iz Pamfilije, 60 trijera iz Likije, 30 trijera iz maloazijske Dorije, 70-tak trijera iz Karije, potom 120 jonskih trijera, pa 60-tak eolijskih, međanskih, skitskih i drugih trijera. Pokraj svih tih velikih trijera perzijanske flote bilo je još mnogo monera i dijera koje su opet bile puno veće od najvećih grčkih trijera. Cijela perzijanska flota bila je ustrojena prema nacionalnim flotama, te su s istima zapovijedali i nacionalni zapovjednici. Athumanunhu je najzanimljivije to što je jednim flotnim odredom zapovijedala tridesetogodišnja kraljica Artemizija od Halikarnasa. Zapravo brodovi te mlade kraljice pokazali su se tijekom bitke kao najbolji, a posade su im bile izuzetno dobro uvježbane. (dakako, ne smije se zaboraviti da su to zapravo bili unovačeni likijski gusari iz Halikarnasa – po Athumanunhu)

petak, 24.11.2006.

Pomorske bitke kroz povijest

Bitka kod Lade – početak teških pomorskih bitaka

Godine 495. p. K. ratovi između grčkih plemena i Perzijanaca već su se razbuktali, pa će te godine i doći do pomorske bitke kod malenog otoka Lade ispred grada Mileta, oko 50 km jugoistočno od otoka Samosa. U velikom zaljevu ispred grada usidrila se grčka flota ustrojena od ratnih brodova različitih grčkih plemena. Perzijanci su odlučili uništiti tu prijeteću flotu i konačno isključiti svaki utjecaj Grka na obale Male Azije. Iako Perzijanci nisu bili pomorski narod, dakako, imali su snažnu kopnenu vojsku i pokazali se kao znalci u organizaciji vlasti u doista velikoj državi koja se protezala od rijeke Ind do obala Sredozemnog mora. U toj perzijskoj vlasti živjeli su mnogi narodi, a tako i pomorski narodi. Tako je za pomorsko ratovanje bila zadužena fenička država kojoj su se priključila još neke flote pomorskih naroda u vlasti perzijskog carstva. Dakako, Athumanunh mora napisati da tako sastavljena flota baš i nema neku osobitu borbenu vrijednost, ali stanje u grčkoj floti bilo je još gore jer i ona se sastojala od raznih brodova posvađanih grčkih plemena. Da, nakon bitke kod Lade Grci će vrlo brzo uvidjeti da svađe i lokalistički interesi pojedinih plemena i odsutnost pravila da u bitki uvijek odluku može i mora donijeti samo jedan zapovjednik kudikamo utječe na sam ishod bitke. No, što se to zapravo dogodilo kod otoka Lade? Perzijska flota plovila je oprezno i polagano prema sjeveru u smjeru ulaza u zaljev kod grada Mileta. Grčki ih brodovi na vrijeme zamjećuju i oni isplovljavaju na pučinu u složaju za bitku. Tako su obije flote zauzele bojni složaj za bitku postrojivši se u crtu fronte. Broncom okovani šiljci na pramcima prijeteće su bljeskali na suncu upereni jedni prema drugima, a pučina je procvjetala mnogobrojnim šarenim jedrima. Na palubama poput mitskih kipova dostojanstveno, hrabro i odlučno čvrsto su stajali vojnici (borbena snaga brodova – po Athumanunhu) Štitovi i kacige svjetlucali su im na suncu, a snažne ruke stezale su koplja. Napetost je dosizala vrhunac i dosegla ga je! Perzijski brodovi gusto su se zbili i stisnuli jedni pored drugih gotovo da su im se vesla dodirivala. Ako ste pomislili da su se uplašili Athumanunh vas mora razuvjeriti. Ne! Baš tako i baš to nalagala je tadašnja vojna znanost (taktika zapisat će Athumanunh) Na drugoj strani, dakle kod Grka, bilo je nešto sasvim drugo. Nesloga i nepovjerenje, pa konačno i nepostojanje jednog glavnog zapovjednika dovelo je do toga da se grčka flota postroji nevjerojatno i neviđeno do tada. Naime, grčki brodovi također su zbili svoje redove, ali cijela flota zapravo se podijelila u tri bojne skupine brodova između kojih je ostao mali, ali vidljiv odmak. (Athumanunh ne može vjerovati da su grčki zapovjednici to učinili greškom, bila je to zapravo pogubna i nikako dobra želja da se pokaže da jedan zapovjednik ne zavisi od drugog. No, to je kobno za bitku toga doba! Naime, protivnički brod sigurno će uletjeti u tu pukotinu i jednostavno 'okljaštriti' vesla čak dvjema grčkim trijemama i one će biti nepokretne, a drugi protivnički brod zabit će se u bok nepokretnom brodu i to je kraj.) Upravo to se i dogodilo. Razjedinjenu grčku flotu perzijanski brodovi prvo su 'okljaštrili', potom ih obuhvatili i stisnuli krilima kao kliještima. Oni grčki brodovi koji nisu potonuli bili su zauzeti u jurišu perzijanskih vojnika. Bitka kod Lade pretvorila se u čisti pokolj, a grčka flota doživjela je potpuni poraz. Nešto kasnije perzijska kopnena flota zauzet će grad Milet, koji je 494. godine p. K. osvojen i potpuno razoren. Bio je to kraj grčkog utjecaja na obalama Male Azije. Perzijancima je put prema grčkoj obali sada potpuno otvoren, a Grcima su na vrata pokucale tisuću i jedna briga, te kako se obraniti od najezde Perzijanaca.

četvrtak, 23.11.2006.

Trijere – tisućljetne gospodarice pomorskih bitaka

Ubrzo trijere postaju najvažniji tip ratnoga broda svih mornarica staroga doba, počevši od 500. godine p. K. Trijere ustrojavaju i čine jezgro svih ondašnjih ratnih mornarica, pa se i snaga i moć ratnih floti iskazuje u brojnosti trijera. Athumanunhov naum sada je opisati jednu od prosječnih trijera. (Athumanunh opetovano skreće pozornost na ključnu riječ PROSJEČNA, jer bilo je kudikamo većih, ali i manjih tirjera) Dakle, ta Athumanunhova 'prosječna' trijera ima 74 veslača, duga je 25 metara, a široka 5 metara i ima gaz 0,75 metra. Ljudska posada sastavljena je od 74 veslača, 10 mornara i 30 vojnika. Veslači imaju naziv u zavisnosti od reda u kojem sjede, pa tako oni u gornjem redu nazivaju se talamiti, oni u sredini zigiti, a oni u donjem redu traniti. Zapovjednik veslača kod Grka je keleust, kod Rimljana hortator. Kormilo tada još ne postoji i brodom se upravlja velikim veslom smještenim na krmi. Na borbenoj palubi nalazi se mjesto (stolica) zapovjednika broda nazvanog trijerarh. Skupinom trijera (flota) zapovijeda nauarh. Tijekom normalne plovidbe veslaju samo traniti, dakle, donji red veslača koji imaju najkraća i najlakša vesla. Normalno je da se veslači rotiraju (smjenjuju). (tako talamiti postaju traniti, zigiti talamiti, a traniti zigiti – po Athumanunhu) Zahvaljujući takovoj rotaciji i odmornosti veslača trjere su mogle ploviti danima, a ako je vjetar bio povoljan moglo se razviti i jedro. Brzina takve plovidbe iznosila je 3 milje na sat. U slučaju bitke, bijega ili progona veslaju sva tri reda veslača i brzina se tada penjala sve do 6 milja na sat. Ratne boje trijera vrlo su žive, pa tako prevladava crvena boja, zatim narančasta i žuta. Podvodni trup boji se u crno, a paluba jarboli i vesla boje se u smeđim tonovima. Pojava takve flote bila je veličanstvena i vrlo slikovita, a taktika se temelji na udaru kljuna u protivnički trup. Ako bi kojim slučajem propao udar kljunom na red dolazi 'abordaž' (prislanjanje trupa broda uz protivnički trup i brzi prijelaz naoružanih vojnika na protivničku palubu – po Athumanunhu) Ustroj trijera za bojni složaj bio je frontalni (postroj u crti) i sve trijere bile su spremne za udar kljunom postrojene što bliže jedna drugoj kako bi se spriječio prolazak protivničkog broda. Kad bi se bojni složaj zauzeo (najjači brodovi bili su uvijek na krilima malo pomaknuti naprijed – po Athumanunhu) izgledao je u obliku polumjeseca s temeljnom svrhom opkoljavanja i uništenja protivnika.

utorak, 21.11.2006.

Taktika brodova staroga vijeka

Brodovi staroga vijeka, odnosno toga doba, imali su izrazito loša maritimna svojstva, pa se poradi toga i gotovo tisuću godina plovidba odvijala uz obalu, odnosno uz njezinu blizinu. Plovidba je dakle ograničena na blizinu obale i to još samo danju, pa su noću brodovi bili usidreni uz obalu, a posada je spavala na obali. Sve te narečene značajke tadašnjih mornarica uveliko su utjecale i na razvoj taktike brodova. Tako su ratne flote svoje pohode izvodile uglavnom ljeti kada su vremenske (atmosferske) prilike bile povoljne. Sve operacije i pohodi ratnih floti provode se u blizini obale, bez obzira da li je operacija napadnog ili obrambenog karaktera, a izuzetno je značajna i važna dobra koordinacija i suradnja s kopnenim vojskama koje su u to doba temelj ratovanja i provedbe operacija. Negdje oko 2000. godine p. K. (moguće je možda i prije, ali Athumanunh je zaokružio na okruglu brojku) konačno dolazi do razdvajanja ratnih od trgovačkih i prijevoznih brodova. Ratni brodovi dobivaju novi izgled i potpuno se razlikuju od prijevoznih i trgovačkih brodova. Dok trgovački i prijevozni brodovi zadržavaju zdepasti i kratki oblik, ratni brodovi sve više poprimaju duguljast i vitak oblik. Brojčano govoreći odnos širine i duljine je 1 naprema 3 za prijevozne i trgovačke brodove, a 1 naprema 7 za ratne brodove. Pogon trgovačkih i prijevoznih brodova uglavnom je samo na jedra, a ratni brodovi uz jedra imaju i pogon veslača. Tisućama godina ratni brodovi nemaju palubu i imaju samo jedan red veslača, pa se ti brodovi nazivaju monere, ali onda odjednom Grci grade još veće ratne brodove s dva reda veslača i zatvorenom palubom. Bili su to jači i brži brodovi od monera i nazivaju se dijere. Grci idu još dalje i grade još veće i još snažnije ratne brodove koji imaju tri reda veslača smještenih jedan iznad drugoga i nazivaju se trijere. (Athumanunh će skrenuti pozornost grčka monera slična je rimskoj uniremi, dijera biremi, a trijera triremi) Na palubi dijera i trijera nalazili su se mornari zaduženi za plovidbu, rukovanje jedrom i drugim potrebitim za plovidbu, a zapovijeda im kormilar koji najbolje poznaje more i atmosferske prilike. Nadalje tu su vojnici naoružani mačevima, kopljima i štitovima, njih 30 do 50 u zavisnosti od veličine broda, pa oni ujedno i predstavljaju borbenu snagu ratnoga broda. No, glavno oružje i ono najopasnije kod ratnoga broda toga doba je zapravo dugačak, debeo i snažni šiljak na pramcu broda kojim je trebalo probiti trup protivničkog broda. Dakle, uspjeh u pomorskoj bitci zavisi od brzine i spretnosti manevriranja. To se pokazalo u svim bitkama ondašnjeg doba, a posebice u bitki kod Salamine koju će Athumanunh kasnije i opširnije opisati.

ponedjeljak, 20.11.2006.

Sredozemlje – poprište žestokih sukoba na moru (Uvod drugi dio)

Dakle, nakon tisuća godina trgovine i mira, Sredozemlje iznenada postaje poprište, bojno polje na moru azurnom. Propada država na Kreti koja se nije mogla oduprijeti osvajačkim pohodima mnogobrojnih 'floti' ahajskih plemena i oko 1400. godine p. K. prestaje postojati iako je imala najrazvijenije brodarstvo toga doba. U tom vremenu 'Sjeverni pomorski narodi' skloni su pljačkama, osvajanjima i otimanju plijena. Zalijeću se na obale Sredozemlja i odvode roblje. Tako su se zaletjeli i na obalu Egipta nekoliko puta sve dok nisu doživjeli katastrofalan poraz kod utvrde Peluzij (što već prije opisa Vam Athumanunh). Kretski brodovi tako plove sve do Sicilije i Španjolske, kao i do svih istočnih pomorsko razvijenih obala Sredozemlja. Plovidba kretskih brodova redovita je i uzduž Jadrana gdje se isti uključuju u 'Jantarski put'. No, tada nakon tisuće godina mira i trgovine Sredozemlje iznenada počinje sve više bivati bojno polje. U tom razdoblju bronca se sve više rabi za izradbu oružja i raznih alata. Tako brodovi sada imaju konstrukciju učvršćenu i pojačanu (drvena brodska rebra – po Athumanunhu) brončanim dodacima, a vojske na kopnu i moru naoružane su brončanim oružjima i oklopima. Na Istočnom Sredozemlju negdje od 2000. godine p. K. postoji snažna Fenička država. Feničani su izvrsni brodograditelji, fantastični pomorci i spretni trgovci, ali svoj uspon i procvat dosižu tek nakon propasti Kretske pomorske države. Iz svojih snažnih i utvrđenih luka Biblosa, Sidona i Tira Feničani kreću i osvajaju mnogobrojne obale gdje grade svoja uporišta. Najpoznatije kolonije Feničana su Cipar, Rodos, Malta, palermo, Cadiz, Bizerta i još mnoge druge, a skupina feničkih brodova krajem sedmog stoljeća p. K. uspjet će oploviti Afriku krenuvši iz Crvenog mora da bi se nakon tri godine pojavila u Giblartaru. Najznačajnije za povijest pomorskih ratova postat će utemeljenje feničanske kolonije Kartage 814. p. K. (karhadasht – novi grad – po Athumanunhu) nedaleko današnjeg Tunisa. U početku Kartaga se razvija kao feničanska kolonija, ali nakon 650. godine p. K. zahvaljujući nagomilanom bogatstvu stečenom razvijenom pomorskom trgovinom, Kartaga gradi vlastitu mornaricu. Istodobno moć Fenicije opada jer je sve češće napadaju Asirci, pa fenička ratna flota sve teže štiti plovne putove, a istodobno s druge strane jača i grčko pomorstvo. Grčka plemena grade dobre i izdržljive brodove, pa njihova snaga narasta, a brodovi uskoro postaju najbolji brodovi toga doba. Ojačana Grčka osvaja na sve strane. Tako Grci prodiru u Crno i Jadransko more gdje grade svoja uporišta i luke, te se još snažniji okreću na zapad. Posebno se u tim osvajanjima ističu Jonska plemena. Prodrijevši na zapad Grci utemeljuju Sirakuzu na Siciliji, Iaskiju u Italiji, Masilliu i Malagu u Španjolskoj, a sve to ugrožava Kartagu, pa uskoro dolazi do sukoba na moru. Kartažanska ratna flota nakon desetljeća sukoba konačno uspijeva zaustaviti daljnje grčko nadiranje na zapad, te tako stječe prevlast na zapadnom Sredozemlju. Istočnim dijelom (Italija, Jadran i Crno more) prevlast ima grčka flota. Naizgled idila potrajat će sve do 146. godine p. K. kada nakon bitaka Punskih ratova nestaje s pozornice kartažanska flota, ali i sam grad Kartaga. Tako će se u međuvremenu na Sredozemlju odigrati najveće pomorske bitke i vodit će se najveći pomorski ratovi Staroga doba, a Svijet će polako zakoračiti u predvečerje sudbonosnih događaja koji će nekoliko stoljeća potresati ovaj dio Svijeta dok napokon potpuno ne izmjene tijek povijesti. Tako, Athumanunh se sada može vratiti opisima pomorskih bitaka koje je spomenuo tijekom ovoga uvoda.

petak, 17.11.2006.

Drevne pomorske zemlje (Uvod prvi dio)

Eh, da, Athumanunh će malo skrenuti od svog prvobitnog nauma da opisuje pomorske bitke, pa će malo napraviti uvod sa zakašnjenjem, a potom se vratiti pomorskim bitkama drevnih 'mornarica'. Dakle, dok su još uvijek razjedinjene drevne egipatske državice kao i one u području drevne Mezopotamije tisućama godina svoju plovidbu ograničavale na plovidbu po rijekama, negdje u istočnom dijelu Sredozemlja razvijaju se pomorske države i pomorski gradovi-države. Već tamo negdje oko 3000. godine p. K. razvila se jedna takva država na otoku Kreti, te ona negdje oko 1600. godine p. K. doživljava svoj vrhunac i procvat. Pomorstvo, pomorska trgovina i brodarstvo te države dominira više od tisuća godina u tom dijelu tadašnjeg svijeta. Gotovo da nema takmaca, nema suparnika i nema većih i značajnijih pomorskih bitaka. Nekako u to isto doba, po izračunu Athumanunha, na grčkom kopnu pojavljuje se Mikenska država koja svoj procvat i vrhunac doživljava opet gotovo u isto vrijeme, ali je negdje oko 1200. godine p. K. razorena do temelja. Opet, sukladno Athumanunhovim proračunima i promišljanjima, negdje oko 3400. godine p. K. dakle, gotovo dvije tisuće godina prije propasti mikenske kulture, nastaje u dolini Nila Egipat sa prvim faraonom Narmerom (Narmerz). Egipat počinje graditi drvene brodove od cedrovine (uvezene iz područja današnjeg Libanona – po Athumanunhu) Na najvećim plovnim jedinicama toga doba nalazi se 24 veslača, kormilo je još uvijek nepoznato, pa se smjer broda održava parom vesala (posebna vesla po jedno sa svake strane krme kojima rukuje od 2 do 4 čovjeka – po Athumanunhu) Takvim brodovljem Egipćani povremeno napadaju obalu današnje Sirije. Godine 2613. p. K. faraon Sneferu, (kao najpoznatiji faraon brodograditelj – po Athumanunhu), gradi veliku flotu. Postoji dobro očuvan papirus koji priča o tomu da je 40 egipatskih velikih teretnih brodova krcato cedrovinom plovilo iz drevnog feničanskog grada Biblosa u Egipat. Plovidba toga doba morem ograničena je vidokrugom obale poradi lakše orijentacije. Opet, po Athumanunhovim saznanjima u isto doba daleko na istoku, u drevnoj Kini 2600. godine p. K. pronađen je, odnosno izrađeno je nešto što je bilo preteča kompasu. Sredozemljem se ipak još uvijek plovi po sustavu 'stella polaris' odnosno promatranjem zvijezde Sjevernjače u odnosu na kopno. Egipatsko brodarstvo razvija se i doseže svoj procvat i vrhunac u doba kraljice Hatshepsut i faraona Tutmozisa III. Bila su to stoljeća mira na Sredozemnom i Crvenom moru, no, kobni vjetrovi rata uskoro će nadnijeti crne oblake rata nad taj azurni raj.

nedjelja, 12.11.2006.

Pomorske bitke kroz povijest

Bitka kod utvrde Shawnew (Peluzij)

Drevni Egipćani utvrdu kod Peluzija nazivali su Shwnw (Athumanunh je ubacio samoglasnike samo poradi lakšeg izgovora, ali će u daljnjem pisanju rabiti naziv Peluzij) Dakle, Peluzij je drevna utvrda i luka na rukavcu u delti Nila, koja je, u vrlo davna i već prije zaboravljena vremena, štitila i čuvala ulaz iz mora u plovne dijelove delta Nila, (negdje oko 30 km istočno od današnjeg Port Saida – po Athumanunhu), kod koje se 1190. godine p. K. odigrala prva prava pomorska bitka između 'Pomorskih naroda' i 'mornarice' drevnog Egipta. U to doba, ako bi utvrda Peluzij pala put prema Men Neferu (Memfis, današnji Mit Rahina – po Athumanunhu) bio bi potpuno otvoren i ugrožen. To je vrlo dobro znao i sam Ramzes III. pa je u susret snažnom i vrlo opasnom protivniku (iza 'pomorskog naroda' stajala je već tada 3000 godišnja pomorska tradicija i umijeće – po Athumanunhu) bacio sve što je tada imao u svom 'flotnom' sastavu. Naime, kada se drevnim Egiptom pročula vijest da sa sjevera dolazi jako brodovlje 'pomorskog naroda' zavladao je strah i tjeskoba, jer nitko nije vjerovao da će se egipatska 'flota' obraniti. Ipak, Ramzes III. mogao je računati na dvije, za bitku, vrlo bitne činjenice. Njegovi ratnici i mornari u bitku će ući potpuno odmorni i tući će se u blizini svoje obale, na svom području. No, za bitku je ipak bilo presudno nešto sasvim drugo, te je to 'drugo' i odlučilo o ishodu bitke. Glavni pogon brodova jedne i druge protivničke strane bili su veslači, pa su obije flote bile izuzetno pokretne. Veslači su bili dobro zaklonjeni i zaštićeni tijelima ratnika koji su nosili štitove, pa je i na taj način 'pogon' brodova bio zaštićen, a time i sama operativnost brodova i cijele flote. U potpunoj i vrištećoj tišini protivničke strane približavale su se jedna drugoj. Brodovi su brzo sjekli površinu mora i sve je naizgled izgledalo 'normalno', te se očekivala još jedna abordažna pomorska bitka (abordaž – trenutak kada brodovi prislone svoje bokove jedan na drugi, a ratnici zapodijevaju bitku – po Athumanunhu). Tada, iznenada i neočekivano, na palubama egipatskih brodova pojave se odlično uvježbani egipatski strijelci. Na 'strijelometu' egipatski strijelci izbace opasne oblake strijela. Crna i ubitačna tuča strijela pogodi brodovlje 'pomorskog naroda'. Ratnici 'pomorskog naroda' još nisu očekivali nikakvu opasnost, pa su čak i štitove odložili. Roj za rojem fijučućih strijela pogađao je ubitačno iznenađene ratnike na palubama. Ratnici i mornari 'pomorskog naroda' uopće ovo nisu očekivali, ni u najcrnijim noćnim morama to nisu ni zamišljali. Posade i ratnici 'pomorskog naroda' bili su nespremni da uzvrate iznenadni udarac, te su i prije nego su ušli u bitku ratnici 'pomorskog naroda' pretrpjeli katastrofalne gubitke i ostali zbunjeni. Juriš prijelaza na njihove brodove, egipatskih ratnika, oni nikako nisu mogli zaustaviti i katastrofa poraza bila je neizbježna. Poraz 'pomorskih naroda' bio je strašan i vrlo poguban za njih, a pobjeda Egipćana bila je potpuna i veličanstvena. Preživjeli, desetkovani i zbunjeni preostali brodovi i ratnici 'pomorskog naroda' panično su napustili obale Peluzije i nikada se više tamo nisu vratili. Proći će tako još tisuće godina od kada će neka druga flota ugroziti obale drevnog Egipta, no, to je već druga priča koju će Athumanunh možda jednom i napisati. Dakle, nova taktika, sasvim nov i do tada nepoznat način borbe na moru bilo je ono 'drugo' što je bilo presudno u prvoj pravoj pomorskoj bitci. Stoljećima kasnije to će se u pomorskim bitkama opetovati i uzastopno potvrđivati: - iznenadne i sasvim neočekivane nove primjene taktike, dobro promišljene i pripremljene, postat će odlučujuće sredstvo za pobjedu na moru.

petak, 10.11.2006.

Pomorske bitke kroz povijest

Bitke na moru

Bitke na moru, pomorske bitke napisat će Athumanunh, vrlo su stara pojava. Tako se prve pomorske bitke vode znatno prije od same pojave pisane povijesti, pa se poradi toga o prvim počecima oružanih sukoba na moru znade vrlo malo. Jedini izvori koji nam o tome svjedoče jesu reljefi uklesani na zidovima palača i hramova, kao i razne slikarije na vazama i zidovima najstarijih ljudskih tvorevina. Potom nam izvori dolaze preko raznih legendi starih nam plemena i naroda koji su predajom s koljena na koljeno sačuvali podatke za pisane zapise koji su uslijedili mnogo stoljeća kasnije. Na kraju izvori su i otkriveni stari brodovi koje je mulj i pijesak stoljećima skrivao i čuvao uz obale na kojima je cvjetala ljudska civilizacija. Prve pisane podatke razaznajemo iz doba oko 3500 p. K. ispisane drevnim egipatskim hijeroglifima koji nam tako govore da su prvi brodovi plovili već i prije od više 8000 godina, naravno, Athumanunh će zapisati da su veličine i obličja tih brodova bile u skladu s tadašnjim razvojem ljudskih tehnika gradnje. Nadalje, Athumanunh će zapisati da su prvi brodovi bili namijenjeni, odnosno, temeljna im je zadaća bila prijevoz raznih dobara i ljudi. Iz toga slijedi i to da su u početku svi brodovi građeni kao brodovi za prijevoz i ne postoji razlika između trgovačkog, prijevoznog i ratnog broda. Dakle, Athumanunh će zaključiti da su ti prvi brodovi samo prijevozno sredstvo čak i onda kada se oni rabe za napad. Jednostavno ti prvi brodovi nisu ratno oružje nego samo sredstvo koje će prevesti naoružane ratnike i vojnike koji će kasnije bitku zapodjenuti na kopnu. Kasnije brodovi prilaze jedan drugom naslanjaju svoje bokove jedan na drugog, pa posade i naoružani vojnici prelaze s broda na brod i vode bitke, bojeve i borbe. Tako se to radilo tisućama godina, a pomorske bitke nazivaju se pomorskim samo zato što se vojnici bore na brodovima koji su na moru. Prolaze tako tisuće godina, a brodovi prevoze vojske u pohode ratne, izvlače bogati ratni plijen u slučaju pobjede, ili pak služe kao sigurno sredstvo za povratak u slučaju poraza. Tako je to sve do godine 1190. p. K. . Što pak se tada dogodilo, Athumanunh će opisati u svom postu koji je nazvao 'Bitka kod utvrde Peluzij'.

nedjelja, 05.11.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Alezije

Alesia je drevni keltski utvrđeni grad u Galiji (danas je na tom mjestu moderan grad Alise Sainte Reine u departmanu Cote d'Or - po Athumanunhu) Kod Alesie se 52. godine p. K. odigrala dramatična i odlučujuća bitka između Cezara i Vercingetorixa. Naime, nakon neuspjeha na Vengani (Vienganne) Vercingetorix se povukao i utvrdio kod Alesie sa svojih 20 000 najodanijih vojnika. Cezar je sa svojih 70 000 vojnika potpuno blokirao i opsjeo grad i tabor Alesie. Na poziv Vercingetorixa Komi je prikupio oko 50 000 Gala i krenuo u deblokadu Alesie i Vercingetorixa. Razvile su se teške petodnevne bitke s promjenjivom srećom, ali kao da su Gali sve više bili nadomak pobjedi. No, petog dana bitka je ušla u najdramatičniji trenutak, a napad Gala slomio se u dvokrakom rimskom konjaničkom protunapadu. Nakon poraza deblokadnih snaga Gala, Vercingetorixove pristalice počele su se rasipati, a izgladnjela Alesia napokon se predala. Sam Vercingetorix predao se na milost Cezaru.

crtež opsade Alezije

Na Athumanunhovoj sličici prikazana je shematski opsada Alezije: 1 – utvrđeni grad Alezija, 2 – utvrđeni tabor Vercingetorixa, 3 – Vercingetorixova kontravalaciona crta, 4 Cezarova cirkumvalaciona crta, 5 – rimske opsadne kule, 6 – rimski pješački tabori, 7 – rimski konjanički tabori

rimski legionari

petak, 03.11.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Ilerde

Ilerda je grad u Španjolskoj, danas Lerida, kod kojeg je tijekom Drugog Rimskog građanskog rata 49. godine p. K. došlo do predaje Pompejevih legija bez bitke. Naime, Pompej je poradi obrane Španjolske prikupio 5 legija, 5000 konjanika i oko 80 kohorti španjolskih pomoćnih snaga. Glavnina Pompejevih snaga utaborila se u taboru nedaleko utvrđenog grada Ilerde. Pompejev tabor, kao i utvrde grada, bile su idealne za obranu i gotovo neosvojive. Cezar je kod Ilerde prikupio 6 legija, 5000 lakih pomoćnih pješaka i 6000 galskih i germanskih konjanika. Pompejevci nikako nisu htjeli prihvatiti bitku na otvorenom, a Cezarevci se nikako nisu mogli ukliniti između grada i tabora, pa je Cezar odlučio da napada i ometa opskrbu tabora i grada. Pobjedom Albina Bruta nad Pompejevom flotom, ionako demoralizirane španjolske kohorte, polako su se počele osipati i prelaziti na stranu Cezarevaca. Nakon toga Cezar je pokušao još jednom izvući Pompejevce na otvoreno i nametnuti im bitku, ali su se Pompejevci noću 24. na 25. lipnja pokušali presložiti povlačenjem na rijeku Iberus (Ebro), te zauzeti novi složaj kod Octagesa. Cezar je shvatio namjeru Pompejevaca i krenuo je da ih odbaci natrag prema Ilerdi. Iako su Cezarevi vojnici i zapovjednici tražili da se zapodjene bitka s Pompejevcima Cezar je odlučio ne prihvatiti bitku. Nadnevka 02. lipnja 49. godine p. K. Pompejevi vojskovođe predali su se s cjelokupnom vojskom. Cezareva potpuna pobjeda izvojevana bez bitke, samo manevrom, vrlo je rijetka u povijesti bitaka, ali Athumanunh će ipak napisati da je prelazak starosjedilačkih plemena na donjem Ebru oduzeo svaku nadu za normalnu opskrbu Pompejevim vojnicima čime su oni izgubili i svaki ekonomski oslonac.

četvrtak, 02.11.2006.

Cezarovi veterani

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Munde

Munda je drevni antički grad u Španjolskoj (danas Montilla) kod kojeg je 45. godine p. K. došlo do posljednje i najkritičnije bitke tijekom Drugog Rimskog građanskog rata u kojem su se tukle legije odane Cezaru i legije odane Pompeju. Naime, nakon Cezarove pobjede u sjevernoj Africi kod grada Tapsa žarište otpora Pompejevaca seli se u južnu Španjolsku kojim rukovode Pompejevi sinovi Gnej (Gnaeus) i Seksto (Sextus). Pompejevci su prikupili 13 legija (oko 35 000 teških, 12 000 lakih pješaka i 6000 konjanika). Pompejevci imaju snažnu potporu starosjedilačkog stanovništva koje je ogorčeno na nasilničku i pljačkašku rimsku upravu, pa su gotovo svi španjolski gradovi na strani Pompejevaca. Cezarova flota pod zapovjedništvom Gaja Didija (Gaius Didius) potukla je flotu Pompejevaca kod Karteje (Carteia) kod današnjeg Gibraltara. No, Cezarovi legatusi Kvint Fabije (Quintus Fabius) i Kvint Pedije (Quintus Pedius) na kopnu su postepeno gubili nadzor i teren. Poradi toga Cezar je krajem 46. godine p. K. osobno preuzeo zapovijedanje nad svojim legijama u Španjolskoj. Cezarevci su u Španjolskoj prikupili 8 legija (oko 25 000 pješaka i 8000 konjanika), a na stranu Cezarevaca stao je i Mauritanski kralj Bogud (Bogudes). Gnej je uporno izbjegavao bitku s Cezarom, pa je Cezar iskoristio priliku da deblokira grad Uliju (Ulia) koji mu je ostao vjeran iako okružen Pompejevcima, a potom je zauzeo pobunjenički grad Pompejevaca Ategevu (Ategua) što pak je iz temelja poljuljalo povjerenje starosjedilaca prema Pompejevcima. Kako je Gnej sada konačno spoznao da se mora upustiti u otvorenu bitku s Cezarom, do bitke će doći 17. ožujka 45. godine p. K. na terenu koji je bio povoljan za Pompejevce, jer su se Cezarevci trebali tuči uzbrdo. Došlo je do strašne bitke u kojoj je Cezarevcima prijetio poraz, ali u najkritičnijem trenutku Cezar je istrčao ispred svojih legija i skinuo kacigu vikom skrećući pozornost na sebe. Cezarovi legionari veterani odmah su ga zamijetili i kao da su nadahnuti novim bojnim poletom za sobom povukli i ostale Cezarevce. Istog trenutka Bogud se sa svojim Mauritancima probio do tabora Pompejevaca. Tog trenutka Gnej odvaja nekoliko kohorti i žurno ih šalje prema taboru. Ovaj manevar i Pompejevci i Cezarevci shvatili su kao povlačenje Gneja iz bitke. Pompejevci su stali napuštati bojište i povlačiti se u smjeru tabora, a Cezarevci predvođeni Cezarovim legionarima veteranima stali su ih proganjati. Pobjeda je uskoro bila Cezarova, a tom pobjedom slomljen je posljednji otpor u Španjolskoj i Cezar će postati apsolutni gospodar Rimske Imperije.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!