Sredozemlje – poprište žestokih sukoba na moru (Uvod drugi dio)
Dakle, nakon tisuća godina trgovine i mira, Sredozemlje iznenada postaje poprište, bojno polje na moru azurnom. Propada država na Kreti koja se nije mogla oduprijeti osvajačkim pohodima mnogobrojnih 'floti' ahajskih plemena i oko 1400. godine p. K. prestaje postojati iako je imala najrazvijenije brodarstvo toga doba. U tom vremenu 'Sjeverni pomorski narodi' skloni su pljačkama, osvajanjima i otimanju plijena. Zalijeću se na obale Sredozemlja i odvode roblje. Tako su se zaletjeli i na obalu Egipta nekoliko puta sve dok nisu doživjeli katastrofalan poraz kod utvrde Peluzij (što već prije opisa Vam Athumanunh). Kretski brodovi tako plove sve do Sicilije i Španjolske, kao i do svih istočnih pomorsko razvijenih obala Sredozemlja. Plovidba kretskih brodova redovita je i uzduž Jadrana gdje se isti uključuju u 'Jantarski put'. No, tada nakon tisuće godina mira i trgovine Sredozemlje iznenada počinje sve više bivati bojno polje. U tom razdoblju bronca se sve više rabi za izradbu oružja i raznih alata. Tako brodovi sada imaju konstrukciju učvršćenu i pojačanu (drvena brodska rebra – po Athumanunhu) brončanim dodacima, a vojske na kopnu i moru naoružane su brončanim oružjima i oklopima. Na Istočnom Sredozemlju negdje od 2000. godine p. K. postoji snažna Fenička država. Feničani su izvrsni brodograditelji, fantastični pomorci i spretni trgovci, ali svoj uspon i procvat dosižu tek nakon propasti Kretske pomorske države. Iz svojih snažnih i utvrđenih luka Biblosa, Sidona i Tira Feničani kreću i osvajaju mnogobrojne obale gdje grade svoja uporišta. Najpoznatije kolonije Feničana su Cipar, Rodos, Malta, palermo, Cadiz, Bizerta i još mnoge druge, a skupina feničkih brodova krajem sedmog stoljeća p. K. uspjet će oploviti Afriku krenuvši iz Crvenog mora da bi se nakon tri godine pojavila u Giblartaru. Najznačajnije za povijest pomorskih ratova postat će utemeljenje feničanske kolonije Kartage 814. p. K. (karhadasht – novi grad – po Athumanunhu) nedaleko današnjeg Tunisa. U početku Kartaga se razvija kao feničanska kolonija, ali nakon 650. godine p. K. zahvaljujući nagomilanom bogatstvu stečenom razvijenom pomorskom trgovinom, Kartaga gradi vlastitu mornaricu. Istodobno moć Fenicije opada jer je sve češće napadaju Asirci, pa fenička ratna flota sve teže štiti plovne putove, a istodobno s druge strane jača i grčko pomorstvo. Grčka plemena grade dobre i izdržljive brodove, pa njihova snaga narasta, a brodovi uskoro postaju najbolji brodovi toga doba. Ojačana Grčka osvaja na sve strane. Tako Grci prodiru u Crno i Jadransko more gdje grade svoja uporišta i luke, te se još snažniji okreću na zapad. Posebno se u tim osvajanjima ističu Jonska plemena. Prodrijevši na zapad Grci utemeljuju Sirakuzu na Siciliji, Iaskiju u Italiji, Masilliu i Malagu u Španjolskoj, a sve to ugrožava Kartagu, pa uskoro dolazi do sukoba na moru. Kartažanska ratna flota nakon desetljeća sukoba konačno uspijeva zaustaviti daljnje grčko nadiranje na zapad, te tako stječe prevlast na zapadnom Sredozemlju. Istočnim dijelom (Italija, Jadran i Crno more) prevlast ima grčka flota. Naizgled idila potrajat će sve do 146. godine p. K. kada nakon bitaka Punskih ratova nestaje s pozornice kartažanska flota, ali i sam grad Kartaga. Tako će se u međuvremenu na Sredozemlju odigrati najveće pomorske bitke i vodit će se najveći pomorski ratovi Staroga doba, a Svijet će polako zakoračiti u predvečerje sudbonosnih događaja koji će nekoliko stoljeća potresati ovaj dio Svijeta dok napokon potpuno ne izmjene tijek povijesti. Tako, Athumanunh se sada može vratiti opisima pomorskih bitaka koje je spomenuo tijekom ovoga uvoda.
Post je objavljen 20.11.2006. u 20:25 sati.