Bitka kod utvrde Shawnew (Peluzij)
Drevni Egipćani utvrdu kod Peluzija nazivali su Shwnw (Athumanunh je ubacio samoglasnike samo poradi lakšeg izgovora, ali će u daljnjem pisanju rabiti naziv Peluzij) Dakle, Peluzij je drevna utvrda i luka na rukavcu u delti Nila, koja je, u vrlo davna i već prije zaboravljena vremena, štitila i čuvala ulaz iz mora u plovne dijelove delta Nila, (negdje oko 30 km istočno od današnjeg Port Saida – po Athumanunhu), kod koje se 1190. godine p. K. odigrala prva prava pomorska bitka između 'Pomorskih naroda' i 'mornarice' drevnog Egipta. U to doba, ako bi utvrda Peluzij pala put prema Men Neferu (Memfis, današnji Mit Rahina – po Athumanunhu) bio bi potpuno otvoren i ugrožen. To je vrlo dobro znao i sam Ramzes III. pa je u susret snažnom i vrlo opasnom protivniku (iza 'pomorskog naroda' stajala je već tada 3000 godišnja pomorska tradicija i umijeće – po Athumanunhu) bacio sve što je tada imao u svom 'flotnom' sastavu. Naime, kada se drevnim Egiptom pročula vijest da sa sjevera dolazi jako brodovlje 'pomorskog naroda' zavladao je strah i tjeskoba, jer nitko nije vjerovao da će se egipatska 'flota' obraniti. Ipak, Ramzes III. mogao je računati na dvije, za bitku, vrlo bitne činjenice. Njegovi ratnici i mornari u bitku će ući potpuno odmorni i tući će se u blizini svoje obale, na svom području. No, za bitku je ipak bilo presudno nešto sasvim drugo, te je to 'drugo' i odlučilo o ishodu bitke. Glavni pogon brodova jedne i druge protivničke strane bili su veslači, pa su obije flote bile izuzetno pokretne. Veslači su bili dobro zaklonjeni i zaštićeni tijelima ratnika koji su nosili štitove, pa je i na taj način 'pogon' brodova bio zaštićen, a time i sama operativnost brodova i cijele flote. U potpunoj i vrištećoj tišini protivničke strane približavale su se jedna drugoj. Brodovi su brzo sjekli površinu mora i sve je naizgled izgledalo 'normalno', te se očekivala još jedna abordažna pomorska bitka (abordaž – trenutak kada brodovi prislone svoje bokove jedan na drugi, a ratnici zapodijevaju bitku – po Athumanunhu). Tada, iznenada i neočekivano, na palubama egipatskih brodova pojave se odlično uvježbani egipatski strijelci. Na 'strijelometu' egipatski strijelci izbace opasne oblake strijela. Crna i ubitačna tuča strijela pogodi brodovlje 'pomorskog naroda'. Ratnici 'pomorskog naroda' još nisu očekivali nikakvu opasnost, pa su čak i štitove odložili. Roj za rojem fijučućih strijela pogađao je ubitačno iznenađene ratnike na palubama. Ratnici i mornari 'pomorskog naroda' uopće ovo nisu očekivali, ni u najcrnijim noćnim morama to nisu ni zamišljali. Posade i ratnici 'pomorskog naroda' bili su nespremni da uzvrate iznenadni udarac, te su i prije nego su ušli u bitku ratnici 'pomorskog naroda' pretrpjeli katastrofalne gubitke i ostali zbunjeni. Juriš prijelaza na njihove brodove, egipatskih ratnika, oni nikako nisu mogli zaustaviti i katastrofa poraza bila je neizbježna. Poraz 'pomorskih naroda' bio je strašan i vrlo poguban za njih, a pobjeda Egipćana bila je potpuna i veličanstvena. Preživjeli, desetkovani i zbunjeni preostali brodovi i ratnici 'pomorskog naroda' panično su napustili obale Peluzije i nikada se više tamo nisu vratili. Proći će tako još tisuće godina od kada će neka druga flota ugroziti obale drevnog Egipta, no, to je već druga priča koju će Athumanunh možda jednom i napisati. Dakle, nova taktika, sasvim nov i do tada nepoznat način borbe na moru bilo je ono 'drugo' što je bilo presudno u prvoj pravoj pomorskoj bitci. Stoljećima kasnije to će se u pomorskim bitkama opetovati i uzastopno potvrđivati: - iznenadne i sasvim neočekivane nove primjene taktike, dobro promišljene i pripremljene, postat će odlučujuće sredstvo za pobjedu na moru.
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!