Bitka kod utvrde Shawnew (Peluzij)
Drevni Egipćani utvrdu kod Peluzija nazivali su Shwnw (Athumanunh je ubacio samoglasnike samo poradi lakšeg izgovora, ali će u daljnjem pisanju rabiti naziv Peluzij) Dakle, Peluzij je drevna utvrda i luka na rukavcu u delti Nila, koja je, u vrlo davna i već prije zaboravljena vremena, štitila i čuvala ulaz iz mora u plovne dijelove delta Nila, (negdje oko 30 km istočno od današnjeg Port Saida – po Athumanunhu), kod koje se 1190. godine p. K. odigrala prva prava pomorska bitka između 'Pomorskih naroda' i 'mornarice' drevnog Egipta. U to doba, ako bi utvrda Peluzij pala put prema Men Neferu (Memfis, današnji Mit Rahina – po Athumanunhu) bio bi potpuno otvoren i ugrožen. To je vrlo dobro znao i sam Ramzes III. pa je u susret snažnom i vrlo opasnom protivniku (iza 'pomorskog naroda' stajala je već tada 3000 godišnja pomorska tradicija i umijeće – po Athumanunhu) bacio sve što je tada imao u svom 'flotnom' sastavu. Naime, kada se drevnim Egiptom pročula vijest da sa sjevera dolazi jako brodovlje 'pomorskog naroda' zavladao je strah i tjeskoba, jer nitko nije vjerovao da će se egipatska 'flota' obraniti. Ipak, Ramzes III. mogao je računati na dvije, za bitku, vrlo bitne činjenice. Njegovi ratnici i mornari u bitku će ući potpuno odmorni i tući će se u blizini svoje obale, na svom području. No, za bitku je ipak bilo presudno nešto sasvim drugo, te je to 'drugo' i odlučilo o ishodu bitke. Glavni pogon brodova jedne i druge protivničke strane bili su veslači, pa su obije flote bile izuzetno pokretne. Veslači su bili dobro zaklonjeni i zaštićeni tijelima ratnika koji su nosili štitove, pa je i na taj način 'pogon' brodova bio zaštićen, a time i sama operativnost brodova i cijele flote. U potpunoj i vrištećoj tišini protivničke strane približavale su se jedna drugoj. Brodovi su brzo sjekli površinu mora i sve je naizgled izgledalo 'normalno', te se očekivala još jedna abordažna pomorska bitka (abordaž – trenutak kada brodovi prislone svoje bokove jedan na drugi, a ratnici zapodijevaju bitku – po Athumanunhu). Tada, iznenada i neočekivano, na palubama egipatskih brodova pojave se odlično uvježbani egipatski strijelci. Na 'strijelometu' egipatski strijelci izbace opasne oblake strijela. Crna i ubitačna tuča strijela pogodi brodovlje 'pomorskog naroda'. Ratnici 'pomorskog naroda' još nisu očekivali nikakvu opasnost, pa su čak i štitove odložili. Roj za rojem fijučućih strijela pogađao je ubitačno iznenađene ratnike na palubama. Ratnici i mornari 'pomorskog naroda' uopće ovo nisu očekivali, ni u najcrnijim noćnim morama to nisu ni zamišljali. Posade i ratnici 'pomorskog naroda' bili su nespremni da uzvrate iznenadni udarac, te su i prije nego su ušli u bitku ratnici 'pomorskog naroda' pretrpjeli katastrofalne gubitke i ostali zbunjeni. Juriš prijelaza na njihove brodove, egipatskih ratnika, oni nikako nisu mogli zaustaviti i katastrofa poraza bila je neizbježna. Poraz 'pomorskih naroda' bio je strašan i vrlo poguban za njih, a pobjeda Egipćana bila je potpuna i veličanstvena. Preživjeli, desetkovani i zbunjeni preostali brodovi i ratnici 'pomorskog naroda' panično su napustili obale Peluzije i nikada se više tamo nisu vratili. Proći će tako još tisuće godina od kada će neka druga flota ugroziti obale drevnog Egipta, no, to je već druga priča koju će Athumanunh možda jednom i napisati. Dakle, nova taktika, sasvim nov i do tada nepoznat način borbe na moru bilo je ono 'drugo' što je bilo presudno u prvoj pravoj pomorskoj bitci. Stoljećima kasnije to će se u pomorskim bitkama opetovati i uzastopno potvrđivati: - iznenadne i sasvim neočekivane nove primjene taktike, dobro promišljene i pripremljene, postat će odlučujuće sredstvo za pobjedu na moru.
Post je objavljen 12.11.2006. u 13:32 sati.