Bitka kod Munde
Munda je drevni antički grad u Španjolskoj (danas Montilla) kod kojeg je 45. godine p. K. došlo do posljednje i najkritičnije bitke tijekom Drugog Rimskog građanskog rata u kojem su se tukle legije odane Cezaru i legije odane Pompeju. Naime, nakon Cezarove pobjede u sjevernoj Africi kod grada Tapsa žarište otpora Pompejevaca seli se u južnu Španjolsku kojim rukovode Pompejevi sinovi Gnej (Gnaeus) i Seksto (Sextus). Pompejevci su prikupili 13 legija (oko 35 000 teških, 12 000 lakih pješaka i 6000 konjanika). Pompejevci imaju snažnu potporu starosjedilačkog stanovništva koje je ogorčeno na nasilničku i pljačkašku rimsku upravu, pa su gotovo svi španjolski gradovi na strani Pompejevaca. Cezarova flota pod zapovjedništvom Gaja Didija (Gaius Didius) potukla je flotu Pompejevaca kod Karteje (Carteia) kod današnjeg Gibraltara. No, Cezarovi legatusi Kvint Fabije (Quintus Fabius) i Kvint Pedije (Quintus Pedius) na kopnu su postepeno gubili nadzor i teren. Poradi toga Cezar je krajem 46. godine p. K. osobno preuzeo zapovijedanje nad svojim legijama u Španjolskoj. Cezarevci su u Španjolskoj prikupili 8 legija (oko 25 000 pješaka i 8000 konjanika), a na stranu Cezarevaca stao je i Mauritanski kralj Bogud (Bogudes). Gnej je uporno izbjegavao bitku s Cezarom, pa je Cezar iskoristio priliku da deblokira grad Uliju (Ulia) koji mu je ostao vjeran iako okružen Pompejevcima, a potom je zauzeo pobunjenički grad Pompejevaca Ategevu (Ategua) što pak je iz temelja poljuljalo povjerenje starosjedilaca prema Pompejevcima. Kako je Gnej sada konačno spoznao da se mora upustiti u otvorenu bitku s Cezarom, do bitke će doći 17. ožujka 45. godine p. K. na terenu koji je bio povoljan za Pompejevce, jer su se Cezarevci trebali tuči uzbrdo. Došlo je do strašne bitke u kojoj je Cezarevcima prijetio poraz, ali u najkritičnijem trenutku Cezar je istrčao ispred svojih legija i skinuo kacigu vikom skrećući pozornost na sebe. Cezarovi legionari veterani odmah su ga zamijetili i kao da su nadahnuti novim bojnim poletom za sobom povukli i ostale Cezarevce. Istog trenutka Bogud se sa svojim Mauritancima probio do tabora Pompejevaca. Tog trenutka Gnej odvaja nekoliko kohorti i žurno ih šalje prema taboru. Ovaj manevar i Pompejevci i Cezarevci shvatili su kao povlačenje Gneja iz bitke. Pompejevci su stali napuštati bojište i povlačiti se u smjeru tabora, a Cezarevci predvođeni Cezarovim legionarima veteranima stali su ih proganjati. Pobjeda je uskoro bila Cezarova, a tom pobjedom slomljen je posljednji otpor u Španjolskoj i Cezar će postati apsolutni gospodar Rimske Imperije.
Post je objavljen 02.11.2006. u 22:08 sati.