Trijere – tisućljetne gospodarice pomorskih bitaka
Ubrzo trijere postaju najvažniji tip ratnoga broda svih mornarica staroga doba, počevši od 500. godine p. K. Trijere ustrojavaju i čine jezgro svih ondašnjih ratnih mornarica, pa se i snaga i moć ratnih floti iskazuje u brojnosti trijera. Athumanunhov naum sada je opisati jednu od prosječnih trijera. (Athumanunh opetovano skreće pozornost na ključnu riječ PROSJEČNA, jer bilo je kudikamo većih, ali i manjih tirjera) Dakle, ta Athumanunhova 'prosječna' trijera ima 74 veslača, duga je 25 metara, a široka 5 metara i ima gaz 0,75 metra. Ljudska posada sastavljena je od 74 veslača, 10 mornara i 30 vojnika. Veslači imaju naziv u zavisnosti od reda u kojem sjede, pa tako oni u gornjem redu nazivaju se talamiti, oni u sredini zigiti, a oni u donjem redu traniti. Zapovjednik veslača kod Grka je keleust, kod Rimljana hortator. Kormilo tada još ne postoji i brodom se upravlja velikim veslom smještenim na krmi. Na borbenoj palubi nalazi se mjesto (stolica) zapovjednika broda nazvanog trijerarh. Skupinom trijera (flota) zapovijeda nauarh. Tijekom normalne plovidbe veslaju samo traniti, dakle, donji red veslača koji imaju najkraća i najlakša vesla. Normalno je da se veslači rotiraju (smjenjuju). (tako talamiti postaju traniti, zigiti talamiti, a traniti zigiti – po Athumanunhu) Zahvaljujući takovoj rotaciji i odmornosti veslača trjere su mogle ploviti danima, a ako je vjetar bio povoljan moglo se razviti i jedro. Brzina takve plovidbe iznosila je 3 milje na sat. U slučaju bitke, bijega ili progona veslaju sva tri reda veslača i brzina se tada penjala sve do 6 milja na sat. Ratne boje trijera vrlo su žive, pa tako prevladava crvena boja, zatim narančasta i žuta. Podvodni trup boji se u crno, a paluba jarboli i vesla boje se u smeđim tonovima. Pojava takve flote bila je veličanstvena i vrlo slikovita, a taktika se temelji na udaru kljuna u protivnički trup. Ako bi kojim slučajem propao udar kljunom na red dolazi 'abordaž' (prislanjanje trupa broda uz protivnički trup i brzi prijelaz naoružanih vojnika na protivničku palubu – po Athumanunhu) Ustroj trijera za bojni složaj bio je frontalni (postroj u crti) i sve trijere bile su spremne za udar kljunom postrojene što bliže jedna drugoj kako bi se spriječio prolazak protivničkog broda. Kad bi se bojni složaj zauzeo (najjači brodovi bili su uvijek na krilima malo pomaknuti naprijed – po Athumanunhu) izgledao je u obliku polumjeseca s temeljnom svrhom opkoljavanja i uništenja protivnika.
Post je objavljen 23.11.2006. u 21:11 sati.