Bitka kod Artemizija – treći perzijanski pohod na Grčku
Pretrčavši 42, 2 km, umoran od borbe i skroz tjelesno iscrpljen, grčki glasnik uzviknuo je 'nenikekames' (Pobijedili smo!) i izdahnuo od iscrpljenosti. Svima je bilo kristalno jasno da Perzijancima ni drugi pohod na Grčku nije uspio. Iako su im oba pohoda donijela nove posjede, mnogo ratnoga plijena i mnogo roblja, Perzijanci su u oba pohoda, vojnički gledano, zapravo doživjeli neuspjeh. To je bilo jasno i samom Dariju, perzijanskom caru, pa je on odustao od daljnjih pohoda na Grčku. No, nakon njegove smrti, njegov sin Kserkso, odlučio je učiniti ono što njegovom ocu dva puta nije uspjelo. (Kserkso uopće nije podcjenjivao protivnika, naprotiv izuzetno ga je vojnički cijenio i poštivao, pa su tako pripreme za pohod na Grčku trajale gotovo četiri godine – po Athumanunhu) U dolini grada Sarda prikupila se do tada nezapamćena po brojnosti vojska. Vojska kakovu Svijet do tada još nije zapamtio. Pored perijanske vojske tu su pristigle i vojske ostalih naroda koji su živjeli u velikom carstvu, a predvodili su ih njihovi kraljevi i moćnici. Na moru se okupila veličanstvena flota. Točno deset godina nakon bitke kod Maratona ova moćna vojna sila opetovano se pokrenula i krenula prema obalama Grčke. (Bilo je to 480. godine p. K. – po Athumanunhu) Athumanunh je pronašao podatke koje je ispisao Herodot, te oni kazuju da je perzijanska flota brojila 1200 ratnih i 3000 prijevoznih brodova s ukupno 1 700 000 vojnika i mornara, a takova flota mogla je ukrcati još 500 000 ljudi. Lako je moguće da je brojčanost samo Herodotovo nagađanje, ali Perzijanci su u pohod morali uključiti od 900 do 1000 ratnih brodova, jer Gčka u to vrijeme raspolaže s oko 350 trijera. (Ako se u razmišljanje uzme ono prastaro pravilo da napadač mora imati bar tri puta više snaga, to je onda to – po Athumanunhu) Nadalje stari zapisi kazuju da je perzijanska flota bila ustrojena od 350 feničanskih ratnih trijera, pa 200-tinjak egipatskih, oko 150 ciparskih, oko 150 trijera Kiličana, 30-tak trijera iz Pamfilije, 60 trijera iz Likije, 30 trijera iz maloazijske Dorije, 70-tak trijera iz Karije, potom 120 jonskih trijera, pa 60-tak eolijskih, međanskih, skitskih i drugih trijera. Pokraj svih tih velikih trijera perzijanske flote bilo je još mnogo monera i dijera koje su opet bile puno veće od najvećih grčkih trijera. Cijela perzijanska flota bila je ustrojena prema nacionalnim flotama, te su s istima zapovijedali i nacionalni zapovjednici. Athumanunhu je najzanimljivije to što je jednim flotnim odredom zapovijedala tridesetogodišnja kraljica Artemizija od Halikarnasa. Zapravo brodovi te mlade kraljice pokazali su se tijekom bitke kao najbolji, a posade su im bile izuzetno dobro uvježbane. (dakako, ne smije se zaboraviti da su to zapravo bili unovačeni likijski gusari iz Halikarnasa – po Athumanunhu)
Post je objavljen 26.11.2006. u 19:52 sati.