petak, 26.12.2008.

Zašto volim i pse i mačke

Paradoksalnoj osobi kakva jesam, ona koja hoće sve i neće ništa, sinulo mi je zašto ja volim i pse i mačke. Krećem od teze da si ili cat person ili dog person. Ta premisa meni naravno nema nikakvog smisla jer stvar više gledam sa stajališta - ili voliš živoinje ili ne, tako da je onda svejedno o kojoj se životinji radi. Ali for the sake ovog 'glasnog razmišljanja', krenula sam od tog klišeiziranog mišljenja (jedine životinje koje stvarno ne volim su kukci, ali to je najvjerojatnije posljedica gledanja previše SF filmova pa kad vidim kukca odmah strijepim hoće li iz njega iskočiti kakva vanzemaljska civilizacija ili će mi se zavući pod kožu i onda se zlokobno ispod nje sprešetavati).

Paradoksalna osoba kakva jesam, uopće nije čudno da jednako volim i pse i mačke.

Kod mačaka strašno volim to što su samostalne. Mogu si priuštiti to da otputujem bilo gdje na duže vrijeme, a kada se vratim, mačka će me dočekati tusta i sita, kao da nigdje nisam ni otišla. Trenutno se oko naše kuće mota 3-4 mačaka, ali samo dvije puštam u kuću - crnog Mačka kojeg je Zoranov tata jednog dana donio s groblja u Zagorju (odraslog, pa smo ga neko vrijeme zezali da je vrlo moguće da je jednostavno pokupio nečijeg mačka koji se bezbrižno šetkarao po okolici sela) i sivo-bijelu Macu koja je ustvari susjedina, ali 80% vremena provodi kod nas tako da je smatram svojom macom. Mačke će se uvijek pobrinuti za sebe i neće puno mariti za čovjeka i njegove silly 'dos and don'ts'. To se savršeno uklapa u moj životni stil u kojem mi se ne da ni o kome brinuti, razmišljati, kalkulirati... I to uopće ne paše mojoj osobnosti koja ima potrebu gledati neko blesavo štene kako ovisi o mojoj pomoći i zahvalno skakuće od sreće svaki puta kada ga pogladim.

I zato me u istom trenutku smeta što su mačke tako distancirane i što se više vežu za samu lokaciju nego za čovjeka i što ti dolaze samo kada trebaju nešto od tebe i što uglavnom frkću na tebe svojim rozim nosićima. Mačku teško što možeš naučiti, ne zato što ne bi bila dovoljno inteligentna nego zato što joj je to gnjavaža i ne da joj se i uglavnom te gleda onim pogledom ispod oka da koj je tebi k. I onda mi fali ta neka toplina i povezanost, to neko razumijevanje koje možeš stvoriti s psom.

Psi su toliko privržene životinje da mi to ponekad graniči i sa životinjskim razumom, ali to je zbog čega ih toliko volimo. Njima definitvno treba topla ruka, treba im da se netko brine o njima. S njima se puno zabavnije igrati i baš je dirljivo blesavo koliko ti vole ugoditi i biti poslušni i koliko se besmisleno svemu vesele. Ali upravo zbog toga, pas mi se ponekad čini kao teret jer je previše needy, jer ga ne možeš ostaviti samog, jer se o njemu konstanto netko treba brinuti. Ne da pas komplicira putovanja nego ne možeš ni van izaći na cijelu noć jer će pas jednostavno umrijet od tuge. Gdje se vraćam na to kako mačke volim zbog njihove samostalnosti. Gdje se vraćam na to kako pse volim zbog njihove privrženosti. Jer obje životinje savršeno pašu totalno kontradiktornim stranama moje ličnosti. Should I stay or should I go?

- 19:53 -

ajde de (3) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

utorak, 23.12.2008.

For more information on lung cancer - keep smoking

Dok se vozim londonskom podzemnom obično se zabavljam čitanjem reklama jer je barem 50% tih reklama prilično komično složeno. Vidi se da su na reklami radili witty ljudi (uopće ne mora biti da su mladi niti duhovitost namjeravam ograničavati na određenu dobnu skupinu) koji kroz taj neki pomalo cinični način gledanja na situaciju ujedno pljuju po sebi i uzdižu se do nebesa. Poanta je uvijek vrlo dobro sročena, a često se koriste dvosmislenošću u jezičnim frazama što reklamu i čini duhovitom, a time i pamtljivijom.

Zašto je našim ljudima humor tolika nepoznanica, to nam tek trebaju otkriti npr. Stevo Cvikić, Daniel Kušan i sl.

- 22:46 -

ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

nedjelja, 21.12.2008.

>>> I feel sooo cheesy & have to share it w/ everyone<<<

Look at the stars
Look how they shine for you
And everything you do
Yeah they were all yellow

I came along
I wrote a song for you
And all the things you do
And it was called yellow

So then I took my turn
Oh all the things I've done
And it was all yellow

Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know you know I love you so
You know I love you so

I swam across
I jumped across for you
Oh all the things you do
Cause you were all yellow

I drew a line
I drew a line for you
Oh what a thing to do
And it was all yellow

Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know for you I'd bleed myself dry
For you I'd bleed myself dry

It's true, look how they shine for you...
::::Coldplay - Yellow::::

- 20:33 -

ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

petak, 19.12.2008.

Kako izliječiti mamurluk

Dok stojim na rubu prozora (jer prozor ide od poda do stropa) nastojim zapaziti bilo što kojih 70 metara niže što se ističe nekom živom bojom. Ova kiša traje već godinama i sve je tako sivo, a noć je već u 15:35. Za par dana je najkraći dan u godini i nakon toga opet sve kreće uzbrdo.
Razmišljam o bilo čemu samo da suzbijem onaj grozni osjećaj grižnje savjesti jer sam na poslu i ne mogu se prisiliti da išta radim.

Jučer je bio korporativni tulum. Moj prvi korporativni tulum u čiju čast sam obukla čak dvije kravate (jedna nacrtana na majici koju sam obukla ispod haljine, a druga oko vrata). Bilo je strašno predvidljivo i nije se dogodilo baš ništa zbog čega ćemo taj tulum pamtiti duže od današnjeg mamurluka. Ne kažem da je bilo dosadno - bilo je ugodno, družilo se, plesuckalo i ustvari je sve skupa izgledalo kao bilo koja prosječna svadba. Samo bez mlade i odojka.
Jedina fora stvar je bila što je ispalo da u bendu koji je unajmljen da nas uveseljava Zdravkom Čolićem i ekipom svira Neno, kolega s bivšeg posla. Bilo mi je fakat drago vidjet ga i vjerojatno sam samo zbog njega relativno dobro podnjela bend.
A onda se trebalo ustati i otići na posao. I raditi, evo i sada još uvijek, ali odlučila sam ovih zadnjih 15 minuta zabušavati.

Oko 12h sam obavila podmazivanje izmučenog želuca glavnim i osnovnim sastojkom za olakšavanje mamurluka - čistom mašću utjelovljenom u lazanjama sa četiri vrste sira (mmmnjam, o da!). Dobro podmazana, mogla sam nastaviti s produktima čokoladne naravi koji, suprotno narodskom vjerovanju, kod mene potiču metabolizam bolje od bilo kakvih vlakana koje preporučaju razni vrsni svjetski nutricionisti.
Naravno, nezaobilazna stavka u liječenju mamurluka je i coca cola koju treba konzumirati u litrama, hladnu i što mjehuričastiju (znači ako je netko otvorio bocu pet minuta prije vas i otpio dva gutljaja - ta cola je korisna kao i sprave za mršavljenje s TV prodaje) kako bi progrizla svo zlo nastalo miješanjem neograničene količine hrane i alkohola kojih 10ak sati ranije te nastanila svoje zlo, ali puno ugodnije. Na kraju svega treba naručiti od nečije mame da napravi hrpetinu mlinaca i francuske salate (najmasnija stvar na ovoj planeti je valjda majoneza i ide uz mamurluk kao što uz mrtvog bambija idu uplakana dječica) i udaviti se u tome ležeći pod dekicom i gledajući štogod na televiziji (ok, TV nemam, ali jako dobro znam čime ću se fixati večeras. A i Dr. House je napokon downloadan :) ).

Sada se još samo treba dovući do doma.

- 17:16 -

ajde de (2) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

srijeda, 10.12.2008.

It's all been a Blur

Blur je moj najdraži bend. Onako u globalu, kada sagledam što je sve bilo, što sam uz njih sve doživjela, odrastala i prošla. Mogu sada raditi gluposti do kraja života (kao npr. ostariti, zdebljati se, oćelaviti...hihi), ali kod mene će uvijek imati dovoljno kredita da ih i dalje volim. Muzički su me obogatili i jednostavno volim njihov quirky osjećaj za muziku iako sam svjesna činjenice da ih većina percipira kao brit pop poppy the poppiest bend. Najvolim ih iz razloga što imaju razne aspekate glazbe u omjeru i na način koji je taman po mome ukusu - melodije, text, neobična rješenja i strukture, inventivne gitarske dionice, a sve u odličnom pop celofanu.

I onda mi jučer stigne mail da Blur imaju reunion i da 3.7. sviraju u Hyde parku u Londonu. Za fanove special offer kupovine karte dva dana prije nego što je ostali mogu kupiti i tako sam bez puno razmišljanja danas postala ponosni vlasnik karte za Blur koncert. Taman mi je trebao neki razlog da opet malo skočim do Londona, još će mi i zafalit do tada :)

Blur sam gledala dva puta - oba puta u Beču. (I jednom sam gedala Grahama solo u Londonu - bilo je fora, ali pre punk, a on ima tako krasnih 'balada'). Prvi Blur sam gledala prije, isusebože, 11 godina i tada sam ih čak intervjuirala i fotkala na presici (ja i još nekolicina austrijskih novinara), friško nakon što im je bio izašao Blur album. Bilo je preodlično. Drugi put sam ih gledala bez Grahama i to je bio jedan od najgorih koncerata u mom životu. Zvuk je bio grozan i sve skupa nije imalo nekog smisla. Ako ovaj treći bude barem neka sredina (više uopće nisam supporter masovnih koncerata, a pogotovo ne onih na otovrenom), ja ću biti sasvim zadovoljna :) Jeeej!

- 21:59 -

ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

utorak, 09.12.2008.

O čemu sam sve htjela pisati...

...o tome kako sam prvi znak Božića ugledala već krajem 10. mjeseca i kako bi se trebalo uvesti neko pravilo koje zabranjuje pojavu poticanja božićnog konzumerizma (jer u tome je bit, trgovce sigurno nije briga da nam bude toplo oko srca) prije minimalno 1.12....

...o tome kako je naporno svirati na mjestima koja nemaju adekvatnu opremu, ali još bolnije od toga, nositi se s raznim toncima koji većinom nemaju pojma što rade, ali bože sačuvaj da im nešto sugeriraš, bože sačuvaj da im pokušaš približiti o čemu se radi u tvom bendu i na što bi trebali obratiti pažnju, a ona te kasnije još na tvoje pritužbe organizator uvjerava nevjerojatno debilnim argumentima da nije da zvuk nije valjao nego ga ti nisi dobro slušao...

...o tome kako kviz u Booksi može poprimiti sajmišne razmjere i kako tzv. intelektualci u afektu ipak ne izvlače argumentiranije uvrede, ali ipak znaju s riječima ("lako je biti kreten" - reče jedan od sudionika u žaru svađe koja se vrtila oko jednog slova)...

...i drugim stvarima koje mi se već motaju po glavi. Ali onda dođem do kompa i glava je prazna, iscrpljena. Pa kad me već ne ide pisanje, idem se zadubiti u knjigu koju sam si jučer kupila: Dvorac u šumi (Norman Mailer). Prvih par stranica je čista zabava: kako je incest ustvari najbolje sredstvo za stvaranje nadčovjeka (Hitler), a kao i svaki proces kojem je produkt tako nešto velebno, cijena uspjeha su naravno i pregršt loše odraženih ekseprimenata. Oh, kako se veselim :))))

- 21:18 -

ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23