srijeda, 11.11.2009.
Nulla dies sine linea
Danas je na poslu kolegica rekla: "Što meni sve ovo treba? Zašto ja ne bih, recimo, otvorila hotel za pse?" Zašto ne, ako voliš pse - odgovorila sam joj. Pa jelda? - kaže ona, naravno vjerojatno ne shvaćajući samu sebe ozbiljno. Pa što te sprečava? - nastavila sam. - Ne sprečava te nitko drugi osim tebe same.
Izgovori su većinom za lijene ljude jer, ako nešto zaista želite, u ostvarenju toga neće vas spriječiti ništa drugo osim vas samih. Nitko ne kaže da je lako. Mnoge stvari su i vrlo teške za postići, toliko teške da se čine nemoguće. No gotovo ništa nije nemoguće.
"Sve što mi je rekao bilo je: Pokušaj."
U skladu s gore napisanim, odlučila sam svaki dan učiniti barem nešto (a hvala bogu toliko toga si nakalemim za vrat da i imam što za raditi i puno više nego što je vremena na svijetu) i bilo bi idealno kada bih to 'nešto' uspjela i pismeno popratiti na ovom blogu. Kao neka kontrola ustrajnosti, kao neki nadstojnik (doslovno tako, meni treba netko tko će stajati nada mnom i tjerati me na rad) u vječitoj borbi protiv moje lijenosti. Jer, istina je da imam hrpu zamisli, ali s obzirom da je realizacija mnogih od njih dug i često mukotrpan proces, teško mi se prisiliti na discipliniranost. A to je upravo ono što želim postići - discipliniranost u izvršavanju svih tih zamisli jer na kraju, nema ništa divnije nego kada nešto završite, zaključite, stvorite i imate opipljivo pred sobom nešto što je u jednom trenutku bila tek ideja u vašoj glavi.
Za početak bih trebala konačno napraviti sajt za bakin stan. Evo, uredili smo taj stan, sad smo već dobili i rješenje da ga možemo iznajmljivati i sada trebam još samo napraviti web stranicu da se možemo početi oglašavati na sve strane. To se oteglo preko svake mjere jer je činjenica da sam taj sajt mogla već pet puta završiti. Dala sam si i rokove, nije baš pomoglo :( Što ti vrijedi rok kada ne odgovaraš nikome osim samom sebi. Sve što možeš je ljutiti se na samog sebe, ali i to te brzo prođe :)))
A do tada barem mogu uživati u plodovima jednog drugug rada - sutra 12.11. je u Mediki rođendan LeZbora u sklopu kojeg se prikazuje i film: Bože čucaj LeZbor koji sam s Dalijom snimila u 5. mjesecu dok smo LeZbor pratile u Londonu na nastupu na Various Voices festivalu. Što znači da ću sutra opet malo među ljude što je također nešto što prerijetko radim pa me i to jako veseli. Šteta što je on a school night pa se neću moć baš opustiti.....
- 21:31 -
ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
