Marketing
Zašto volim i pse i mačke
Paradoksalnoj osobi kakva jesam, ona koja hoće sve i neće ništa, sinulo mi je zašto ja volim i pse i mačke. Krećem od teze da si ili cat person ili dog person. Ta premisa meni naravno nema nikakvog smisla jer stvar više gledam sa stajališta - ili voliš živoinje ili ne, tako da je onda svejedno o kojoj se životinji radi. Ali for the sake ovog 'glasnog razmišljanja', krenula sam od tog klišeiziranog mišljenja (jedine životinje koje stvarno ne volim su kukci, ali to je najvjerojatnije posljedica gledanja previše SF filmova pa kad vidim kukca odmah strijepim hoće li iz njega iskočiti kakva vanzemaljska civilizacija ili će mi se zavući pod kožu i onda se zlokobno ispod nje sprešetavati).
Paradoksalna osoba kakva jesam, uopće nije čudno da jednako volim i pse i mačke.
Kod mačaka strašno volim to što su samostalne. Mogu si priuštiti to da otputujem bilo gdje na duže vrijeme, a kada se vratim, mačka će me dočekati tusta i sita, kao da nigdje nisam ni otišla. Trenutno se oko naše kuće mota 3-4 mačaka, ali samo dvije puštam u kuću - crnog Mačka kojeg je Zoranov tata jednog dana donio s groblja u Zagorju (odraslog, pa smo ga neko vrijeme zezali da je vrlo moguće da je jednostavno pokupio nečijeg mačka koji se bezbrižno šetkarao po okolici sela) i sivo-bijelu Macu koja je ustvari susjedina, ali 80% vremena provodi kod nas tako da je smatram svojom macom. Mačke će se uvijek pobrinuti za sebe i neće puno mariti za čovjeka i njegove silly 'dos and don'ts'. To se savršeno uklapa u moj životni stil u kojem mi se ne da ni o kome brinuti, razmišljati, kalkulirati... I to uopće ne paše mojoj osobnosti koja ima potrebu gledati neko blesavo štene kako ovisi o mojoj pomoći i zahvalno skakuće od sreće svaki puta kada ga pogladim.
I zato me u istom trenutku smeta što su mačke tako distancirane i što se više vežu za samu lokaciju nego za čovjeka i što ti dolaze samo kada trebaju nešto od tebe i što uglavnom frkću na tebe svojim rozim nosićima. Mačku teško što možeš naučiti, ne zato što ne bi bila dovoljno inteligentna nego zato što joj je to gnjavaža i ne da joj se i uglavnom te gleda onim pogledom ispod oka da koj je tebi k. I onda mi fali ta neka toplina i povezanost, to neko razumijevanje koje možeš stvoriti s psom.
Psi su toliko privržene životinje da mi to ponekad graniči i sa životinjskim razumom, ali to je zbog čega ih toliko volimo. Njima definitvno treba topla ruka, treba im da se netko brine o njima. S njima se puno zabavnije igrati i baš je dirljivo blesavo koliko ti vole ugoditi i biti poslušni i koliko se besmisleno svemu vesele. Ali upravo zbog toga, pas mi se ponekad čini kao teret jer je previše needy, jer ga ne možeš ostaviti samog, jer se o njemu konstanto netko treba brinuti. Ne da pas komplicira putovanja nego ne možeš ni van izaći na cijelu noć jer će pas jednostavno umrijet od tuge. Gdje se vraćam na to kako mačke volim zbog njihove samostalnosti. Gdje se vraćam na to kako pse volim zbog njihove privrženosti. Jer obje životinje savršeno pašu totalno kontradiktornim stranama moje ličnosti. Should I stay or should I go?
Post je objavljen 26.12.2008. u 19:53 sati.