Najnovija šuma u Plaćeničkom portfelju danas je odrađena drugi put, ali mnogima je to bio prvi dolazak u nju. Parkiramo na samom početku, a zatim se zapućujemo unutra po šumskom (traktorskom) putu koji vodi između dva brijega. Dok čekamo da nam se pridruži snajperski dio ekipe, odrađujemo prvu brzu borbu za zagrijavanje. Borci sa zapada grada rade zasjedu, dok mi imamo dva borca više i napadamo. Pobjedu odnose napadači. Dok se okupljamo eto i snajpera. Pokušavamo ih rasporediti ravnomjerno na obje strane, ali nismo se razumjeli, pa na njihvoj strani ostaju i dva snajpera i više boraca. Naravno rezultat je za njih. Treću borbu snajperi žele igrati zajedno jer se spremaju za susret. Pošto su zbog toga u prednosti na njih sedam, ide nas 13. Ovu borbu igramo na dva brijega i na balone. Pošto nas je više trojicu ostavljamo čuvati našu bazu i balon, a desetina kreće u juriš na suprotnu čuku. Iako smo u nekoliko navrata sa dvije strane došli na sam vrh, balon nismo rješili. Naravno tijekom tih nekoliko napada uzbrdo smo pokrepali i vratili se na svoj brijeg napuniti baterije. Očekivali smo da će i oni malo napadati, no to se nije dogodilo. Nakon nekog vremena viču gotovo jer ih mi kao ne napadamo. Slažemo se da treba promjenit scenarij i orijentaciju strana. Opet se mješamo i sad krećemo igrati kroz ravniji dio po scenariju osvoji zastavu. Teren se osvaja drvo po drvo i na kraju naša strana osvaja zastavu. No shvativši da je u podjeli naša strana opet nekako ispala brojnija, sljedeću borbu se dvoje nas prebacuje njima. Iako smo ovu izgubili, odnosno njihova strana je opet dobila, ta zadnja borba je ujedno bila i najbolja. Kako zbog koordiniranog nasupa po terenu, tako i zbog dobre vibre. Zbog čestog mješanja ne može se reći koja je strana odnijela pobjedu, ali to je na kraju najmanje bitno. Bitno je odraditi dobra četiri sata znojenja po šumi i nakon toga se u dobrom društvu rehidratirati s hmeljskim napitcima u lokalnoj birtiji. |