Važno je zvati se Ante

Kupila sam si taj jedan šesni badić na točke ma krasota jedna...smeđi na točkice male, bikinić slatki..Pita mene teta jesam uzela pravi broj i zagleda se u čudu jerbo ja s 40 odlazim u kabinu...
Na njen tihi lebdeći upitnik odgovrim: "Aha...ti dijelovi su 40"
I sad imam motiv u vidu badića na točke dotjerat pozadiničicu (dobro ovdje ovaj deminutiv ne ide al ono) dakle samo moj životni križ do ljeta dotjerat na križić. Il bar manji križ. Jer nema smisla sramotit mali badić i oduzimat mu od njegove urođene savršenosti.
"Nije ti dato da završiš djelo i pored toga ne možeš odustati."
Tako nekako.
Tako ja u svemu.
Imam jednu staru bitku kontra Boga. Ili kontra sebe teško je reć. Jedan nedosanjani san, jednu djelomično uslišanu molitvu.
Taj san naokao nema nikakve realne veze samnom, al ima veze s mojim koordinatama misli i vjerom i postavkom svega.
Taj san stoji u mojim podrivenim temeljima i njegova adaptacija bila bi i moja.

Al bože moj...sve ionako prođe.
A u međuvremenu...postoji umjetnost, postoji sevdah.

Ništa me ne boli,
samo mi se srcu rana pozleđuje stara,
jer me ti ne voliš
....srce iz njedara.

I opet..srce, u sto kolosjeka, nikad točno ne znam kome ovo pjeva.