Važno je zvati se Ante

23.08. je dan na koji sam tri put spašena od Boga. Spašena od smrti, od uzrokovanja tuđe i sudbine gore od smrti. Ili skoro-ajde reći ćemo da Bog ne povuče ukazane mi milosti. Na taj dan me ubodoše u dvije vene na dvije ruke, a za tu radost platih puno kuna. I pritom se ne onesvijestih. I sjedimo žena s iglom u mojoj veni i ja na ovoj sparini, meni se mrači, a ona se čudi: Ne razumijem zašto ništa ne ide, a u veni sam vam? Kaj ste se tak prepali, sam se opustite...
Druga ruka, druga vena, ista priča...ja reko aj da mi pričekamo po zakonu spojenih posuda i velikih brojeva nešto mora da iscuri. I tako. Iscurilo.
Zatim je uslijedio jedan veseli sprovod-jerbo se već uspostavilo dotad da sam izmakla sudbi od smrti (skoro) gore i ondak zamišljeni povratak kući.
Da ne tlačim s dotičnom prometnom situacijom, reći ću samo da uključuje moj mali auto, moj ludi neoprez još jedan mali auto i veeeeliki plavi ZET-ov bus.
Sve je dobro kad se dobro svrši, a neko je svršio ziher jer mi je cijeli bus jeba majku. Plus onaj u malom autu.
Kao da mi majci to nije bilo dosta,dalje u kvartu na pješačkom umalo zgazim odraslog velikog regular size čojeka. Stanem na centimetar uz abs i škripu, uz moj obavezni vrisak. Koji ga je više prepo od auta (otvorene prozore imadoh).
Matereti.
Čija majka crnu vunu prede?
Moja ne lalalalaa….

Razmišljam o tom danu i nedavnim događajnicama ovih dana..i objavljujem svima da sam neizmjerno sretna. I jesam iako se ne vidi. Nekak sam implozivno sretna.
Kako ja volim stvari znat, a ne bit nošena kao muha bez glave odmah se bacih na analizu. Zašto se nekih situacija gorih i od same smrti (skoro) bojim više od smrti same. I zašto sam oko nekih stvari besmisleno radikalno ridikulno oprezna i opet se bojim, a recimo u drugim situacijama koje zahtijevaju itekaki oprez-uvrježeno je mišljenje, ne marim, ili slabo, eventualno kroz smijeh komentiram „ujebote“.

„Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živit?“

E pa ja se svega bojim. Na moru ko klinka sam se razbolila od neke prehlade štoli, a kako sam bila s djedom i bakom na moru gorko sam plakala da što će moji mama i tata reć ak ja umrem.
Bolesno odgovorna.

Ja se ničeg ne bojim. Ne bojim se pasa, luđaka, pijanaca, zmija. Ne bojim se poslat nevjerojatnu ulet poruku nedostižnom liku i zbarit ga. Ne bojim se iz oklade i prepišavanja napravit nešto nevjerojatno. Ne bojim se usudit svašta. Ne bojim se govorit istinu kad i nije najpopularnija i ne smijat nečemu što nije smiješno iako se svi smiju.
Ne bojim se zaletit pred bus, ne bojim se ne kočit kad treba i utrkivat s nekim drkadžijom malog penisa i velikog motora.
Ne bojim se.

Al ima to jedno „govno“ kojeg se bojim i u mojim očima ono je najveći ovan od svih.
Al rješava se i to, u postupku je.

Dobra stvar je da mi je ovih dana dopala ruku knjiga Najpametnijeg Od Svih.
O kako ločem…o kako se napajam.
Lalalalallalalalalallala

Ljubavi moja kratkovidna briljantna visoka smušena skromna povučena nevidljiva
nesuđena...sretan rođo verevr ju ar...

Kupila sam si taj jedan šesni badić na točke ma krasota jedna...smeđi na točkice male, bikinić slatki..Pita mene teta jesam uzela pravi broj i zagleda se u čudu jerbo ja s 40 odlazim u kabinu...
Na njen tihi lebdeći upitnik odgovrim: "Aha...ti dijelovi su 40"
I sad imam motiv u vidu badića na točke dotjerat pozadiničicu (dobro ovdje ovaj deminutiv ne ide al ono) dakle samo moj životni križ do ljeta dotjerat na križić. Il bar manji križ. Jer nema smisla sramotit mali badić i oduzimat mu od njegove urođene savršenosti.
"Nije ti dato da završiš djelo i pored toga ne možeš odustati."
Tako nekako.
Tako ja u svemu.
Imam jednu staru bitku kontra Boga. Ili kontra sebe teško je reć. Jedan nedosanjani san, jednu djelomično uslišanu molitvu.
Taj san naokao nema nikakve realne veze samnom, al ima veze s mojim koordinatama misli i vjerom i postavkom svega.
Taj san stoji u mojim podrivenim temeljima i njegova adaptacija bila bi i moja.

Al bože moj...sve ionako prođe.
A u međuvremenu...postoji umjetnost, postoji sevdah.

Ništa me ne boli,
samo mi se srcu rana pozleđuje stara,
jer me ti ne voliš
....srce iz njedara.

I opet..srce, u sto kolosjeka, nikad točno ne znam kome ovo pjeva.