Jessica Bolton - odluka

OSVETA

Ubrzo su stigle Dianne i Kelly. Ispričala sam im svoju verziju priče koju su one naravno podržavale. Dobro znaju takve osobe poput Alyson.
David i Dianne su otišli u ravnateljičin ured. Nisam znala zašto. Samo su se pogledali, a onda kimnuli glavom.
Naslonila sam se na zid i čekala ih. Izašli su sa velikim smješkom. Dianne ju u ruci držala neki papir.
„ Izvoli.“ Rekla je pružeći mi ga.
Kelly i ja smo ju zbunjeno pogledale.
„ Što je to?“ Upitala sam.
„ Nisi izbačena iz škole.“ Rekao je David i nastavio, „ Ostala si bez stipendije, ali moja obitelj i ja ti plaćamo dalje ovu školu.“
Raširila sam oči.
„ Molim? Ne. To je previše. Dovoljno mi je to što ste na mojoj strani.“ Rekla sam.
„ Sve sam rekla roditeljima i oni inzistiraju na tome.“ Dodala je Dianne.
Nakon dugog vremena vratio mi se osmjeh na lice.
„ Hvala.“
„ Znamo koliko ti ovo školovanje znači i koliko ti je važno za uspjeh u životu.“
Dianne me obgrlila jednom rukom.
„ Hm... Sad moramo smisliti način kako da se osvetimo.“ Rekla je dok smo polako hodale prema sobi.
„ Oh, da!“ Dodala sam sa smješkom.

***

Tjedan dana je bilo prošlo od onog lošeg dana. Nastavila sam školovanje u toj školi zahvaljujući Davidu i Dianne. Njihovim roditeljima također. Redovito sam učila, trudila se još više da dokažem kako me jedna spačka ne može uništiti. Iako su profesori bili pošetni u ocjenjivanju, vidjelo se da me više ne vole kao prije. Gledali su me često ispod oka. Ja sam samo stisnula zube i odlučila ići dalje. Bez obzira što drugi misle o meni. Moja savjest je čista. Nisam učinila ništa.
Svojim roditeljima nisam rekla ništa. Ostavila sam ih da misle kako još uvijek imam stipendiju. Znam da to nije bilo pošteno od mene, ali nisam željela da se razočaraju u mene.
Ovih 7 dana sam svakodnevno odlazila na vježbe za ulogu u školskoj predstavi koja se trebala održati za kraj školske godine. Dolazila je i Alyson. Na štakama, a ponekad i u kolicima kako bi glumila još veću žrtvu. Na nastavi se znala izvlačiti iz ispitivanja. Počela bi plakati i tvrditi kako nije spremna za odgovaranje jer je bila na pregledu i raznim vježbama. Nije mi bilo jasno kako su profesori u to povjerovali.

Otišla sam do svog ormarića kako bih uzela tekst za današnju konačnu audiciju. Vježbala sam u sobi za nju svaki dan.
Kad sam stigla u kazalište svi su pogledali u mene. To sam mogla i očekivati.
„ Ne kasnim.“ Rekla sam i sjela na prvo slobodno mjesto koje sam ugledala.
Dianne je stajala kraj profesorice jer je ona voditeljica dramske grupe i profesoričina desna ruka. Mahnula mi je i pokazala palac okrenut prema gore. Činilo mi se da je ona bila jedina podrška koju sam imala. Prva je nastupila Alyson. Bila je na štakama. Koliko god ljuta na nju bila morala sam priznati da ima talenta. Polako sam se počela bojati kako neću dobiti tu ulogu.
Nakon nje, došao je i moj red. Bila sam zadovoljna svojom izvedbom.
„ Alyson...“ Započela je profesorica, „ Kada skidaš gips?“
„ Za 2 mjeseca.“ Odgovorila je.
„ Super. Kraj školske godine je za 9 mjeseci, znači bit ćeš zdrava.“ Dodala je profesorica.
„ U potpunosti.“
„ Onda je uloga tvoja. Čestitam.“
Svi u kazalištu su glasno zapljeskali.
Nisam željela ništa progovarati. Izašla sam iz kazališta suzdržavajući bijes u meni.
„ Oprosti.“ Pojavila se iza mene Dianne. „ Meni si bila dvostruko bolja nego ona.“ Pogledom je pokalazala na Alyson koja se zadovljno smješkala i primala čestitke od gotovo svih učenika u školi. Kad je primjetila da je gledam, bahato se nasmješila i mahnula mi. Htjela sam otići do nje i udariti je u ono njeno plastično lice, ali nisam. Napravila bih veće probleme nego što već jesu.
„ Nisi ti kriva.“ Odgovorila sam. „ Odlučuje profesorica, ne ti. A i mogla sam pretpostaviti da će uzeti nju.“
„ Ne mora to biti kraj. Ona je napravila tebi spačku, ali mi nećemo igrati prljavo. Mi ćemo jednostavno dokazati istinu.“
„ Dianne, nema dokaza da je ona kriva. Sve upućuje na mene.“
„ Možda upućuje sad, ali imam ideju.“
Dianne se popela na prste i tiho mi prišapnula na uho zamisao koja mi je definitivno mogla pomoći da dokažem kako nisam kriva.


Pokucala sam na vrata Alysine sobe. Kad mi je dopustila ulazak u sobu, lagano sam zakoračila unutra.
Šokiralo me koliko je soba bila roza. Krevet na kojem je sjedila bio je smeđi zajedno s radnim stolom. Posteljina je bila roza, laptop rozi, okviri slika iznad kreveta rozi. Na neko vrijeme sam zatvorila oči jer su me pekle od tolikog „rozila“. No ni to nije pomoglo. Čim bi zatvorila oči, vidjela bih rozu boju.
„ Trebaš nešto?“ Upitala je.
„ Došla sam ti čestitati.“ Odgovorila sam.
„ Sviđa mi se tvoja torba. Gucci?“
„ Da. Diannina je.“
„ Naravno. Mogla sam i misliti. Ti nemaš para za takvo nešto.“
„ Zašto uvijek vrijeđaš?“ ljutito sam upitala.
„ Jer te želim uništiti....“
„ A najbolji način je da me optužiš za nešto što nisam učinila.“ Prekinula sam je.
Alyson je potvrdno kimnula glavom.
„ Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila.“ Nastavila je.
„ Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?“
„ Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu?“
Ustala je s kreveta i počela hodati po sobi.
„ Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.“ Nasmijala se.
„ Ne bojiš se da ću to nekome reći?“ znatiželjno sam upitala.
„ Ne. Jer ja sam žrtva ovdje. Ako pozovu doktora, on će lagati.“ Ponovo je sjela na krevet. „ Sad idi. Ne želim te gledati. Zlo mi je.“
Nisam ju pozdravila. Nije to zaslužila. Izašla sam iz sobe i otišla do ravnateljičinog ureda. Tamo su me čekale Dianne i Kelly. Čim sam ih vidjela, nasmješila sam se. Odmah su to shvatile kao znak da je plan uspio. Pokucala sam na vrata i zakoračila u ured. Ravnateljica je sjedila za stolom potpisujući neke papire. Rukom mi je pokazala da sjednem na stolac preko puta nje. Dok je završavala potpisivanje, ja sam pogeldom pregledavala sobu. S lijeve strane radnog stola nalazili su se oramrići s dosjeima učenika, a s desne strane se nalazila polica s nekim stručnim knjigama, diplomama, a na dnu police nalazila se linija.
„ Gotova sam. Sad možemo razgovarati.“ Rekla je.
„ Imam dokaz da ja nisam kriva za Alysinu nesreću.“ Samouvjereno sam dodala.
„ Jessica, ispitivala sam skoro sve učenike ove škole o tome što se dogodilo, i svi tvrde isto. Rekla si da ćeš joj polomiti noge, a k tome si je i držala na rubu stepenica. Zašto inzistiraš na dokazima? Ostala si u školi.“
„ Jesam. Ali ne volim kad me ljudi gledaju ispod oka, kad me ogovaraju i kad mi se smiju. Pogotovo ne zbog nečega što nisam učinila.“
„ U redu. Pogledat ću dokaz. Ako postoji.“ Rekla je ravnateljica nakon produljene tišine.
Otvorila sam torbu koju sam nosila u Alysinoj sobi i izvadila iz nje diktafon.
„ Poslušajte ovo.“ Izvadila sam kazetu i dala je ravnateljici.

Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila. Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?
Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu
Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.

Ravnateljica je u šoku preslušavala razgovor. Kad je napokon shvatila da nisam kriva, ugasila je liniju i tajnici naredila da pozove Alyson. Nije joj trebalo dugo da dođe. Sjela je na stolicu do moje i veselo se smješkala ne znajući što je čeka. Ravnateljica je ponovo pustila kazetu.
Alyson me pogledala ubojitim pogledom, a ja sam se samo sarkastično nasmješila.

„ Mrzim je!“ viknula sam nakon što sam izašla iz ureda.
„ Što se dogodilo?“ Upitala je Dianne.
„ Plan nije upalio?“ Dodala je Kelly.
„ Upalio je. Ali djelomično. Meni su vratili stipendiju, ali Alyson neće izbaciti iz škole.“ Odgovorila sam.
„ ŠTO???“ Viknule su cure u isto vrijeme.
„ Tata joj je predsjednik vlade. Ako je izbace, nastat će kaos i svi će važni političari ispisati djecu iz ove škole. To ravnateljica ne želi. Ne želi da škola bude na lošem glasu.“
Neko vrijeme smo samo šutjele. Shvatile smo da nema načina na kojeg ona može biti izbačena iz škole.
Meni se popravilo raspoloženje. Dobila sam natrag stipendiju i dokazala sam da nisam kriva.
Krenula sam nazad u sobu. Ravnateljica mi je poklonila slobodan dan. To je najmanje što je mogla učiniti nakon što me nepravedno optužila.
Mislila sam samo ležati u krevetu i slušati glazbu, ali nisam uspjela. Čim sam legla na krevet umor me svladao i oči su mi se sklopile.

U NEVOLJI

Trčala sam po hodnicima škole. Bila sam previše ljuta da bih razmišljala o svom slijedećem potezu. Nisam gledala kuda trčim. Željela sam što prije stići u sobu i ispucati svu negativnu energiju tamo.

„ Hej, polakše malo.“ Zaustavio me David. „ Trčiš kao da te proganjaju vampiri?“
„ I to bi mi bilo draže nego ona fufa.“
„ Ona? Fufa?“ zbunjeno je upitao.
„ Ma ona.“ Odmahnula sam rukom. David me i dalje nastavio zbunjeno gledati. „ Alyson. Nova učenica.“ Dodala sam.
„Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić.“ Ponovila sam njenu rečenicu oponašajući njezin glas. Bio je toliko iritantan. Mješavina Barbike i razmažene bogatašice. S neameričkim naglaskom. Ipak je iz Kanade.
„ Ti ćeš osvojiti ulogu. Vjeruj mi.“
„ Zašto bih ti vjerovala? Osim ako mi ne želiš namjestiti ulogu?“ nasmijala sam se.
„ Jer sam ti dečko.“
„ Khm... Dečko? Nisi mi dečko.“ zakašljala sam se.
„ Bi li željela da budem?“
Počešala sam se rukom po vratu. Ova rečenica se nije dogodila ni u mojim snovima.
„ Hm... Upad ti nije nešto poseban, ali da.“ Poskočila sam i snažno ga zagrlila.

Još smo neko vrijeme pričali na hodniku sjedeći na klupici. Bilo mi je žao kad je morao otići, ali takva su pravila. Bilo je 9 sati navečer. Nakon 9 zabranjeni su nam posjeti. Poljubila sam ga i krenula prema sobi.
Sreća mi nije dugo trajala. Čim sam se popela na prvi kat ugledala sam Alyson.

„ Želiš nešto?“ sarkastično sam upitala.
„ Da. Tvog dečka.“ Nasmijala se.
Hodnikom se začula ovacija. Svi su govorili nešto kao uh...
Nisam joj mogla dopustiti da me pobijedi. Ne ona.
„ Stvarno si glupa ako misliš da će ikad pogledati tebe. Čak mislim da si toliko glupa da čuješ kako trava raste.“
Hodnikom se začula ovacija i pljesak ovog puta.
Alyson je prekrižila ruke na prsima i prišla mi korak bliže.
„ Slušaj, smrtnice iz niže klase, pogledat će on mene. Ja sam ljepša, pametnija i što je najvažnije ja sam iz njegove klase. Ne znam zašto je s takvom rugobom kao što si ti.“
Glasno sam se nasmijala. Nisam odmah znala kako bih joj vratila. Trebala mi je neka jaka uvreda. Uvreda koja će je spustiti na zemlju. Pogledala sam u lampu koja je visila sa stropa. Tada mi je na pamet pala sjajna uvreda.
„ Joj, Alyson, da ružnoća svijeli, mislim da bi ti bila ulična rasvjeta.“
Alysono lice postajalo je sve crvenije. Ovo joj je vjerovatno bio najneugodniji trenutak u životu. Lupila je nogom u pod i brzim koracima otišla u sobu.

U mojoj sobi je vladala vesela atmosfera. Ni sama nisam bila svjesna toga da sam je, bar za sada, spustila na zemlju. Upalila sam televozor i prebacila na Comedy Chanel. Gledala sam neki film kojem nisam znala ime. Trebala sam odmoriti mozak. Od učenja, od vrijeđanja, od svađa. Nisam znala gdje se nalaze Dianne i Kelly. Nije mi bilo važno. Jedino važno je bilo da sam napokon doživjela ono što sam oduvijek željela. Bila sam Davidova djevojka. Brinula me samo jedna stvar. Što će biti nakon što se vratim u New York? Shvatila sam da je bolje da o tome ne razmišljam. Odmahnula sam par puta glavom i vratila se gledanju filma.

Otvorila sam oči i protrljala ih prstima. Shvatila sam da sam zaspala tijekom filma. Već je svanulo jutro. Ustala sam iz kreveta i obukla sam uniformu. Nije mi se dalo u školu. Najradije bi ostala ležati u krevetu, ali ne mogu.
Dianne je ostavila poruku na papiriću kako je ona već u razredu.
Provjerila sam sam da li su televitor i laptopi ugašeni te sam krenula prema razredu.
Ispred stepenica me čekala Alyson.

„ Što sad želiš?“ bezobrazno sam upitala.
„ Želim ti se osvetiti.“
„ A da? Samo daj.“ Slegnula sam ramenima. „ Ne bojim te se.“
Alyson je zlobno nasmijala.
„ Baš si jadna. Ne znam zašto je David s tobom...“
Primila sam je za lakat.
„ Slušaj me. Petljaj se u moj život koliko god hočeš, ali dirneš li Davida, polomit ću ti noge.“ Viknula sam.
Cijela škola nas je pogledala.
„ Nisi to smjela reći.“ Dodala je Alyson.
„ Zbog čega?“ upitala sam.
„ Jer će sad svi potvrditi da si ti to napravila. Uz to, svi vide kao me držiš na rubu stepenica.“
„ Ah...“ odmahnula sam drugom rukom. „ I što bi to trebalo značiti?“
„ Ovo.“
Izmaknula je ruku iz mog stiska i bacila se niz stepenice.
„ Što si to učinila?“ upitao me jedan učenik.
„ Nisam učinila ništa.“ Viknula sam. „ Sama je pala.“
„ Ne laži. Vidio sam kako si je držala na rubu stepenica i čuo sam te kad si joj rekla da ćeš joj polomiti noge.“ Odvratio je.

Suze su mi krenule niz lice. Ja sam znala što se stvarno dogodilo, ali problem je bio što nitko drugi nije mogao potvrditi moju priču. Onaj dečko je imao pravo. Sve izgleda kao moja krivica. Držala sam je za ruku na rubu stepenica, a k tome sam joj i viknula da ću je slomiti.
Nisam znala što da radim. Učenici koji su bili u hodniku i dnevnom boravku su odmah otrčali do Alyson koja je nepomično ležala na podu. Kasnije bi samo podigli pogled prema meni i pogledali me ispod oka.
Otrčala sam u razred sva uplakana. Svi su me ispitivali što se dogodilo, ali ja nisam ništa govorila. Pokušavala sam, ali riječi jednostavno nisu izlazile. Nisam bila niti usredotočena na nastavu. Tko bi bio? Razmišljala sam o tome što će se sada dogoditi. Hoću li završiti u zatvoru? Do jučer je sve bilo savršeno. Ali danas je očito jedan od onih loših dana. Najgori do sada.
Usred matematike, u učionicu je ušla tajnica. Prozvala je moje ime. Ime osobe koja se mora pojaviti u ravnateljičinom uredu.
Dianne me zbunjeno pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Nije bio trenutak za objašnjenje.
Izašla sam iz razreda i polaganim koracima otišla do dizala. Bilo me strah ponovo proći onim stepenicama koje su mi danas donijele veliku nesreću.
Cijelim putem sam razmišljala o tome hoće li mi ravnateljica povjerovati. Iako sam znala da će to biti teško. U tom trenutku, trenutku Alysinog pada, cijela škola je bila svjedok da sam kriva. Zahvaljujući mom dugom jeziku. Ravnateljica je mogla upitati bilo kojeg učenika što se dogodilo. Svi bi odgovorili isto. Ja sam kriva.
Ispred ravnateljičinog ureda ugledala sam lice koje mi je bar na trenutka popravilo raspoloženje.
Snažno sam zagrlila Davida, a on me utješio poljubcem.
„ Znaš što se dogodilo?“ upitala sam.
Potvrdno je kimnuo glavom.
„ Uđi unutra. Ja ću te čekati. Ne brini.“
Svojom rukom obrisao mi je suze na licu i još jednom me poljubio.
Osjećaj straha i nelagode je na tih nekoliko trenutaka nestao, ali se ponovo javio čim sam kročila u ravnateljičin ured.
U uredu su me čekale ravnateljica i Alyson. Spustila sam pogled prema njenoj nozi. Nosila je gips.
Bila sam unutra 10 minuta. Objašnjavala sam svoju verziju priče. Onu istinitu. Ali to je bila samo moja riječ protiv Alysine.
Nakon što je razgovor završio izjurila sam iz ureda.
Suza je ovoga puta na mom licu bilo više nego kad sam došla.
David mi se približio i blagim me glasom upitao što se dogodilo. Par puta sam otvorila usta kako bih nešto rekla, ali sam odustala.
„ Suspendirali su te? Pa nije to toliko strašno. Za 2 tjedna se vraćaš. Ti si pametna i lako ćeš sve nadoknaditi.“ Rekao je David.
Naslonila sam glavu na njegovo rame.
„ Nisu me suspendirali.“ Zaustila sam.
Maknula sam glavu s njegova ramena i pogledala ga u one njegove predivne plave oči. „ Izbacili su me iz škole.“

NOVA UČENICA


Stigavši u sobu nisam se prestajala smijati. Ispala sam toliko jadna. Toliko ljubomorna. I to uzalud. Zašto mu nisam vjerovala? Sama sebe nisam razumjela. Nisam razumjela te moje osjećaje. Malo nekoga mrze, pa ga zavole, pa opet zamrze. Kao da se ne mogu odlučiti koju stranu da odaberu. Sjela sam za radni stop i upalila laptop. Dugo nisam lutala po internetu tražeči svakakve gluposti. Ulogirala sam se na MSN i na Facebook. Dobila sam i nekoliko novih mailova od prijatelja iz, pa sad već bivšeg, razreda. Sve je zanimalo što radim, kako izgleda internat, škola. Dok sam svima odgovorila prošlo je i više od sat vremena. Poslala sam par mailova sa slikama i novim vijestima roditeljima te braći. Koliko god sam se radovala odlasku od kuće, toliko sada tugujem za njom. Užasno mi nedostaju one bratske svađe i lagane uvrede. Brat, sestra i ja znali bismo organizirati natjecanje u uvredama. Tko smisli najoriginalniju uvredu pobijeđuje.
Nisam dugo bila sama na MSN-u. Ubrzo su se javile Jane i Cath. Kao i obično, razmijenile bi stotine novih tračeva. Jane je pronašla novog dečka. Osmog ove godine. Zove se Harry i studira na Yale-u. Godinu dana je stariji od nje, ali njoj to ne smeta. Godine nisu važne ako je ljubav u pitanju, napisala je. Vijest koja me iznenadila, a pomalo i bacila u malu ljubomoru bila je vezana uz Cath. Ona i Ben su dvaput izašli u kino i na večeru zajedno. Ali kao prijatelji. Cath navodno ne želi vezu s njim. Nisam bila ljuta na nju zbog tih večeri. Naprotiv, bilo mi je drago da se zabavlja. Ben barem nije tužan nakon prekida. Unatoč toj sreći zbog njih dvoje, nešto me smetalo. Nisam znala što. Željela sam biti u tom trenutku tamo, s Benom. Uhvatila sam se za glavu. Koja si ti glupača, Jess, pomislila sam. Odluči se više.


„ Smetam?“
„ Ne. Razgovaram s frendicama.“
„ Mislim da ćeš morati prekinuti. Čekaju nas u kazalištu.“ Dianne je slegnula ramenima.
„ Odmah dolazim.“ Odgovorila sam.
Pozdravila sam cure, poslala im puno pozdrava i odlogirala se sa MSN-a.


U kazalištu su svi već bili spremni. Polako su uvježbavali svoje tekstove. Čim sam ih vidjela sjetila sam se kako je danas audicija za školsku predstavu kojom se natječemo na državnom natjecanju u drami. Nije mi bilo jasno čemu ponovljena audicija kad su se glavni glumci već znali.
„ Jessica Bolton, kasniš!“ ukorila me profesorica drame.
Eh, sad bi mi dobro došao onaj izgovor s budilicom. Ali, bila su 4 sata popodne. Vjerovatno ne bi upalilo.
„ Ispričavam se.“
„ Hajde, svi nakratko sjednite. Imam jednu obavijest. Ne, ne... Imam dvije obavijesti.“ Nastavila je gospođica Peyton.
„ Jedna je loša, a jedna je dobra, pretpostavljam.“
Odjednom se na pozornicu polako počela penjati tajanstvena djevojka. Svi su pogledali u nju, ali zbog mraka nitko nije mogao vidjeti kako ona izgleda. Kad se napokon popela i stala na sredinu pozornice, reflektor je obasjao njezino lice. Imala je dugu kosu do ramena koja je više podsjećala na svijetlo zlatnu boju, nego na plavu. Njezine smeđe oči sjajile su poput dijamanata. Na sebi je imala kratku ružičastu majcu s natpisom Alyson L., bijelu minicu i bijele čižme do koljena na visoku petu.

„ Razrede, ovo je Alyson Lewis. Upravo se doselila iz Kanade i od sada ide s vama u razred.“
„ Super, još nam je samo trebala neka razmažena bogatašica.“
Nisam ni primjetila da je Dianne sjela kraj mene.
„ Nije ti simpatična?“ upitala sam ju.
„ Ne. Izgleda kao draga osoba, ali sumnjam. Znam ja takve. Nešto krije. Ili tek smišlja nešto. Vidjet ćeš.“
Zaustila sam kako bih još nešto upitala Dianne, ali me prekinula profesorica.

„Druga vijest je da je glavna glumica ovog mjuzikla, Hayley, slomila nogu, pa neće moći nastupiti. Jessica, Alyson... Jedna od vas dvije će je zamijeniti. Na vama je da se potrudite. Ona koja će na probama biti bolja dobit će glavnu ulogu.“

Kazalištem je odjednom odjeknuo pljesak. Bila sam toliko uzbuđena, toliko sretna. Pružila mi se prava prilika da dokažem koliko znam i koliki talent imam. Uspijemo li na natjecanju možda me primjeti neki skaut sa Julliarda.
Ustala sam sa sjedala i krenula prema Alyson. Kad sam napokon stigla, pružila sam joj ruku.
„ Ja sam Jessica. Drago mi je.“
„ Ja sam Alyson i nije mi drago.“
Shvatila je da nisam razumijela što je htjela reći pa je nastavila.
„ Neću dopustiti da mi jedna obična amaterka uzme ulogu. Zato draga, za svoje dobro, ne igraj nikakvu igru sa mnom jer ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić!“ Bahato se nasmješila, mahnula mi i izašla iz kazališta.

Nisam mogla vjerovati. Dianne je imala pravo. Ono nevino lice od malo prije bila je samo maska koja ionako nije dugo izdržala. Sada bih joj najradije predala ulogu jer ne volim igrati prljavo, ali onda sam se sjetila njezinih riječi: Ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Nitko mi do sada nije uzeo ulogu pa nećeš ni ti.

„ Vidjet ćeš ti tko je amater, fufice.“ Promrmljala sam i ljutito istrčala iz kazališta.

LUNAPARK


Dugo sam gledala u taj prsten. Oba su mi jednako draga. Oba su poklonjena od osoba koje najviše volim. Okretala sam prsten po rukama jer nisam znala što ću slijedeće učiniti. Hoću li ga staviti na ruku, hoću li ga spremiti.
„ Nešto nije u redu?“ Upitao je David. Odlučila sam biti iskrena. Zadnji put kada sam tajila nešto Benu, nije ispalo dobro.
„ Isti prsten sam dobila i od Bena.“ Odgovorila sam tihim glasom.
Kimnuo je glavom.
„ Ako želiš nositi njegov, slobodno. Ja se neću ljutiti. To je tvoj izbor.“ Nasmiješio se.
Popela sam se na prste i poljubila ga u obraz.
Čim me pogledao osjetila sam kako mi se lice crveni sve više i više.
„ Oprosti.“ Dodala sam.
„ Naprotiv, drago mi je.“
David me primio za ruku i odveo do stola. Večera za dvoje. Sjedili smo jedan nasuprot drugom i smijali se cijelo vrijeme. Pričao mi je o svom prvom nastupu, prvoj audiciji, o tremama koje ga još uvijek hvataju prije snimanja filma ili prije premijere.
Tijekom večere nosila sam Davidov prsten. On je dobro znao da ga nosim samo zato da se on ne osjeća loše. Razmišljala sam na koji način da nosim oba prstena ali nije ga bilo.
Večera je polako završavala, ali ne i atmosfera koja je cijelo vrijeme vladala. Smijeh je i dalje bio tu. Nasmijavala sam ja njega, on mene i tako stalno u krug.

„ Dakle, plaćam ulaz u lunapark...“ nasmješio se David dok smo stajali ispred moje sobe.
„ Da. Izgubio si.“
„ Kad da dođem po tebe?“
„ Ići ću s Kelly. Nađemo se pred ulazom oko 9. Može?“
„ Znači ne želiš sa mnom?“ Zagledao se prema stepenicama izbjegavajući moj pogled.
„ Nije da ne želim, već sam se dogovorila s njom. Oprosti.“
Pogledala sam ga onim slatkim pogledom kojem, kad te psić pogleda, jednostavno ne možeš reći ne.
„ Mrzim kad me tako gledaš... U redu.“
„ Hvala.“
Poljubila sam ga u obraz i otrčala u sobu. Ovo je drugi mali poljubac koji je dobio danas. Nisam znala što mi je bilo. Kao da nisam ja upravljala sama sobom. Noge kao da su same od sebe se podigle na prste.

Ušla sam u sobu i brzinom munje zgrabila telefon. Morala sam nazvati Kelly i nagovoriti je da ide sa mnom. Još uvijek se nisam osjećala spremnom da idem sama s Davidom u lunapark.
Polako sam počela utipkavati njen broj.

„ Hej, Kels.“
„ Jessica! Ajme, kako mi je drago da te čujem.“
„ I meni. Slušaj... Znam da je kasno, ali imam jedno pitanje.“ Daj Bože da pristane, daj Bože da pristane...Stalno sam ponavljala u sebi.
„ Kasno?“ Zbunjeno je upitala. „ Pa tek je 8 sati. Pucaj.“
„ Jeste li ti i John slobodni večeras?“
„ Mislili smo otići u kino, ali ako ti nešto treba...“
„ Pa treba...“ Prekinula sam je prije nego što je završila rečenicu, „ David plaća ulaz u lunapark, a ne bih htjela sama s njim.“
„ Lunapark?!“ U njenom glasu se začulo veliko oduševljenje,
„ Naravno da idemo s tobom. A ti ne želiš ići sama s njim zbog srca?“ Nastavila je.
„ Da. A i zbog onoga na bazenu i današnje večeri. Iako sam bila oduševljena.“
„ Što se dogodilo na bazenu?“ začuđeno je upitala.
„ Ispričat ću ti kad se vidimo. Sad se moram spremiti. Dođi po mene za pola sata.“
„ Nema problema. Jedva čekam...“
„ I Kels...“
Prekasno. Željela sam joj se zahvaliti za sve što je čini za mene, ali poklopila je slušalicu.
U međuvremenu su me nazvale i Jane i Cath. Ispričavale su 10 minuta jer mi nemogu dati poklon. Kada sam ih napokon uvjerila da mi poklon ne treba, situacija se smirila. Obećale su mi dati poklon kad se vratim.


„ Izlaziš?“ upitala me Dianne dok sam polako izlazila iz sobe.
„ Da. Idem s Davidom u lunapark.“
„ Lun....“
„ Ššš.“ Naslonila sam prst na svoje usne, „Bolje da ništa ne govoriš jer neću otići.“
„ Bla, bla, bla... Ali mi duguješ priču kad se vratiš.“ Odgovorila je sarkastično.
„ Koju priču?“ radoznala sam upitala
„ Onu o bazenu i ovu s lunaparkom.“
„ To nije priča. A i ne idem sama s njim. Kelly i John idu s nama.“
„ Zašto???“ Povisila je ton.
„ Zato jer ne želim sama s njim. Mislim da to nije pametno. Nakon svega...
„ Ti si najtvrdoglavija osoba na svijetu i....“
Prekinulo ju je kucanje na vratima.
„ Stigla je Kelly. Moram ići.“
„ Jess...“
Nisam se željela okrenuti. Samo sam izašla iz sobe.


„ Spremna?“ upitala me Kelly.
Provjerila sam da li su mi sve potrebne stvari u torbici.
„ Jesam...“ Zatvorila sam torbicu. „I Kels, hvala što ideš sa mnom.“
„ No problem...“



Tijekom vožnje nisam progovorila. Ovog puta sam sjela na suvozačevo mjesto. Odmah kraj Kelly. Cijelo vrijeme gledala kroz vjetrobransko staklo. Noć je bila potpuno crna. Nije bilo neke posebne ceste koja je vodila do grada. Samo jedan šljunčani puteljak kroz šumu koja je okruživala školu i internat. Hvatala me i jeza. Usred ovakve noći, mi smo sami u nekoj čudnoj šumi, sad već daleko od škole. Osim te jeze, u meni je rastao i adrenalin. Kakve sve tamo stvari postoje...

Čim smo stigli na parkiralište moglo se vidjeti tisuće i tisuće posjetitelja. Nikada nisam mislila da je lunapark neka velika atrakcija, ali prema broju posjetitelja koji su stizali, mislim da bih trebala promijeniti mišljenje

„ Što sad?“ upitala me Kelly.
„ Idemo do Davida. Čeka nas ispred ulaza.“ Odgovorila sam izlazeći iz auta.
David nas je, kako je bilo i dogovoreno, čekao ispred ulaza.
Nakon dugih 20 minuta čekanja u redu za kupnju ulaznica, napokon smo došli na red.

„ Četiri ulaznice za Rangera, molim.“
„ Davide! Ranger?“ viknula sam.
„ Tiše malo.“ Upao mi je u riječ.
„ Oprosti... Znaš da se bojim visine.“ Šapnula sam.
„ Nemaš se čega bojati. Ja sam tu.“
Začuđeno sam ga pogledala.
„ Nisam na to mislio. I Kelly i John su s nama.“
„ Oprostite, ali stvarate još veću gužvu nego što je. Uzimate li karte ili ne?“ upitala nas je prodavačica.
Duboko sam udahnula.
„ Uzet ćemo ih.“ Odgovorila sam.


Čim smo prošli glavni ulaz ugledali smo stotine štandova sa slatkišima, šećernim vatama, igračkama, suvenirima... Bilo je svega. Sve se svijetlilo tako jako da se mogao vidjeti svaki kraj lunaparka. U središtu se nalazio Ranger. Ili, kako sam ga ja nazvala, Oh, boy!

„ Hajde, uđi!“ Rekao je David.
„ Baš moram?“ Stidljivo sam upitala.
„ Da. Baš moraš. Kako inače misliš pobijediti strah od visine?“
Ima donekle pravo. Ako želim pobijediti strah od visine, ovo je jedan od načina.

Prošla sam prstima kroz kosu i sjela u Rangera. Svi koji su se nalazili u tom stroju bili su mirni. Jedino sam ja bila sva na iglama.
Ljudi koje sam gledala postajali su sve manji. Tada sam shvatila da se Ranger kreće. Svake sekunde nalazila sam se na većoj nadmorskoj visini. Kretao se sve brže i brže. Letio je lijevo, pa desno, pa opet lijevo.... Zatvorila sam oči i čekala da sve ovo prođe. Prvi put je najgore, mislila sam.
Odjednom, Ranger je naglo stao. Otvorila sam oči. Gotovo. Niej bilo toliko strašno. Maknula sam pogleda na stranu i shvatila kako sam na vrhu...

„ Što se dogodilo?“ upitala sam Davida.
„ Ništa strašno. Sigurno mali kvar.“ Odgovorio je.
„ Mali kvar???“ Histerično sam viknula.
„ Smiri se.“
„ Mali kvar???“ Ponovila sam ovog puta tišim glasom.
„ Vjeruj mi. Za 5 minuta smo dolje.“
„ Da ti vjerujem?“
„ U čemu je problem?“ Upitao je zbunjenim glasom.
„ Vjerovala sam ti da na krovu želiš samo razgovarati, pa sam skoro dobila srčani.“

„ Da. Dobila bi srčani vidjevši srce.“ Nasmijao se.
„Vjerovala sam ti na bazenu, pa sam skoro dobila ukor... Ne bih se čudila da si im platio da zaustave ovu stvar.“ Počela sam mahati rukama.
„ Zašto si takva?“
„ Oprosti. Nisam stvarno mislila ono što sam rekla.“
Primio mi je lice svojim toplim rukama i okrenuo ga prema sebi.
„Gledaj me u oči i reci iskreno. Misliš li da je ovo moje djelo? Znam da se bojiš visine. Misliš li da bih učinio nešto ovakvo?“
Lice je pokazivalo koliko je iskren. I sama sam znala da nikada ne bi učinio nešto takvo.
„ Ne. Nisi takav tip dečka.“
Prekinulo me naglo spuštanje. Ranger se ponovo pokrenuo. Primila sam se jednom rukom za glavu, dok mi je druga bila u Davidovoj. Čim je shvatio da mi drži ruku, izmaknuo ju je.
„ Nemoj. Molim te.“
„ Jess, jesi bolesna?“ upitao me sa smješkom.
„ Zašto?“
„ Ne voliš da te držim za ruku.“ Slegnuo je ramenima.
„ Inače. Ali sada želim. Molim te.“ Sklopila sam dlanove.
„ Ne moram pisati oporuku?“
„ Ne moraš. Ovog puta ti neće biti ništa.“
Oboje smo se nasmijali.


Čim smo izašli iz Rangera osjetila sam kako mi se želudac okreće. Stavila sam ruku na usta i potrčala prema wc-u. Nisam mogla izdržati. Čim sam ušla, povraćala sam.
Nikad više, Jess, nikad više na to. Pomislila sam.
Svi su me čekali ispred wc-a.
„ Dobro si?“ Upitao je David.
Nisam mogla progovoriti. Samo sam kimnula glavom. Želudac se još uvijek nije smirio.
David i John su otišli do štanda sa šećernom vatom. Ja i Kelly smo odlučile sjesti na klupicu kako bih joj ispričala sve što se dogodilo na bazenu i kako bih se malo smirila.

„ ... A na kraju bazena su me čekali roditelji... Kels, slušaš li me?“ upitala sam je. Kelly je gledala prema štandu.
„ Oh, da. Slušam te. Čekali su te roditelji i...“ Trgnula se i naglo pogledala u mene.
„ Nešto se dogodilo. Reci mi što.“
Ponovo je pogledala prema štandu i ustala se s klupice.
„ Ništa se nije dogodilo. Samo sam žedna. Ideš sa mnom po piće?“
„ A da pričekamo Davida i Johna?“
„ Lako ćemo ih naći kasnije. Hajde, požuri.“ Ponovo je pogledala prema štandu.
„ Zašto stalno gledaš prema Davidu? Sviđa ti se?“ upitala sam sa smješkom.
Kelly je lagano odmahnula glavom i prstom pokazala prema štandu.
Okrenula sam se i ubrzo mi je smješak nestao s lica. David nije bio sam. John je još uvijek stajao u redu za šećernu vatu, dok je David bio kod štanda za sladoled. S njim je bila Natalie. Nisu razgovarali, već su uživali u poljubcu.

ROĐENDAN

„ Što vi radite ovdje?“ upitala sam ih polako izlazeći iz bazena.
Tata mi je pružio ruku. S moje pidžame kapalo je tisuće malih kapljica.
„ Znate li vi uopće koliko je sati?! 2 ujutro!“ Nastavila sam.
„ Znaš li ti koliko je sati?“ začuo se tatin oštar glas.
„ A, vi gospodine Cross? Želite da ona dobije ukor zbog ovog?“ dodala je ravnateljica.
„ Oprostite, gospođo Barnes, ali ne možete okriviti Jessicu. Stvarno nije ništa skrivila. Ja sam ju zvao i priznajem grešku.“ David me pogledao u oči i namignuo.
David i ravnateljica su polako počeli hodati prema izlazu, dok me je još uvijek pokušavao izvući iz ovoga.

„ Možeš li mi molim te reći zašto nisi u sobi?“
„ Ne znam, tata. David mi je poslao poruku i došla sam.“
„ David, David, David. Znaš li ti za išta drugo osim za njega?“ viknuo je.
„ Zašto te to toliko smeta? Prijatelj mi je.“ Povisila sam glas i pogledala mamu znajući da će stati u moju obranu.
„ Ima pravo. A i nisu radili ništa loše. Samo su plivali.“
Ponovo sam je pogledala i nasmješila se u znak zahvale.
„ Zapravo je to više bila utrka nego obično plivanje. Gubitnik plaća ulaz u lunapark.“ Dodala sam.
„ Lunapark???“
Znala sam da će tata tako reagirati.
„ Idete li...?“ započeo je pitanje, ali sam ga prekinula.
„ Ne. Ne idemo sami.“ Čim je započeo takvo pitanje mogla sam naslutiti završni dio. „Kelly i John idu s nama.“ Nastavila sam.
„ Mama? Mogu li ja sada dobiti odgovor na svoje pitanje?“
„ Na koje?“ upitno je podigla obrve.
„ Što radite ovdje?“ ponovo sam upitala.
„ Nedostajala si nam, pa smo te željeli iznenaditi.“
„ Hm... U 2 ujutro?!“
„ Zakasnili smo na avion, pa smo otišli onim u ponoć.“
„ I niste mogli pričekati do jutra?“
„ Mislili smo pričekati, ali smo bili nestrpljivi. Žarko smo te željeli vidjeti.“ Odgovorila je sa smješkom.
„ Opet te pitam? U 2 ujutro?“
„ Pa nije da si spavala.“ odgovorila je sarkastično.
„ Ha,ha. Hajde, pričaj dalje....“ potaknula sam ju da mi ispriča ostatak.
„ Stigli smo pred internat u trenutku kad je vaša ravnateljica zaključavala ulazna vrata. Predstavili smo se i zamolili je da nas odvede u tvoju sobu. No tebe nije bilo, a tvoja cimerica...“
„ Dianne.“ Upala sam u riječ.
„ Ne prekidaj me ako želiš čuti ostatak.“ Ljutito me pogledala.
„ Oprosti.“
„ Dakle, pitali smo Dianne gdje si, ali ona nije znala odgovor. Zatim sam na noćnom ormariću ugledala tvoj mobitel. Bio je uključen, a na ekranu je još uvijek bila njegova poruka.“ Pogledom je pokazala na Davida koji je i dalje razgovarao s ravnateljicom kod vrata.
Znala sam nije željela izgovoriti njegovo ime zbog tate.
„ Sada, kad smo sve razjasnili, možemo na spavanje. Ja i mama idemo u hotel, a ti se vrati u sobu. Sutra moraš biti odmorna.“
„ Tata?“ zaustila sam. „ Sutra?“
Okrenuo se prema meni.
„ Pa 18-ti rođendan ti je.“
Totalno sam bila zabiravila. Ovih dana se toliko toga događalo da sam totalno zaboravila koji je danas datum.
„ Ajme, pa stvarno.“
„ Zaboravila si?“ upitao me tata sa smješkom.
Potvrdno sam kimnula glavom.
„ Vidjet ćemo se ujutro.“ Doviknula je mama na izlazu.

David i ravnateljica su također otišli. Okrenula sam se, još jednom, pogledala bazen i nasmješila sam. Mogla bih mu pružiti šansu. Obrgrila sam se rukama i zamislila sam da sam u njegovom toplom naručju. U naručju u kojem se osjećam toliko sretno, toliko sigurno.


„ Opaaa!“ viknula je Dianne čim sam ušla u sobu.
„ Molim te, preumorna sam. Nije mi do razgovora...“
„ Ako tako hoćeš...“. Dianne se okrenula na suprotnu stranu kreveta i vratila spavanju.
Legla sam u krevet i ugasila noćnu lampicu.

Jutro je bilo dosta tmurno. Kapljice kiše lagano su udarale u prozor dok je vjetar ljuljao grane drveća. Nakon što sam maknula pogled s prozora krenula sam prema ormaru. Najradije bih ležala u krevetu cijeli dan, ali ne mogu. Roditelji mi dolaze u posjet. Ponovo. Ovog puta je to zbog mog rođendana. Još uvijek nisam mogla vjerovati da netko može zaboraviti vlastiti rođendan. Kao malo dijete nikad nisam mogla zaspati večer prije. Jedva sam čekala jutro da otvorim poklone, da se družim s prijateljima, da ugasim svijećice na čokoladnoj torti. Ali ne i ove godine. Dogodilo se toliko uzbuđenja. Ben, stipendija, David. Datum sam jednostavno zaboravila. Da nije bilo mojih roditelja, današnji dan bi bio kao i svi ostali do sada.
Dianne me jutros probudila kako bi mi čestitala rođendan. Poklonila mi je novi D&G sat.
Začula sam kucanje na vratima.
Dianne me pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Ni jedna ni druga nije znala tko bi to mogao biti.
Otišla sam do vrata i otvorila ih. Nije bilo nikoga. Počela sam polako zatvarati vrata kad sam ugledala malu kutijicu ispred njih. Sagnula sam se i uzela je u ruke. Bila je to minijaturna kutijica crvene boje. Na njoj je bila prikvačena ceduljica. Otvorila sam je i počela čitati u sebi.

Sretan 18-ti rođendan!!! Ne brini, nisam zaboravio...
Ben.

Nasmijala sam se i otvorila kutijicu. U njoj se nalazi prekrsan dijamantni prsten. Na sredini se nalazio zeleni smaragd. Spremila sam ga u ladicu noćnog ormarića jer su svakog trena roditelji trebali doći po mene. Čim su stigli povela sam ih u obilazak škole i internata. Nisam bila baš neki stručnjak, ali im je bilo drago što mogu provesti bar nekoliko trenutaka sa mnom. Nakon obilaska smo otišli u restoran na ručak za moj rođendan. Darovali su mi hrpu nove odjeće. Kao da su znali da sam planirala ići u šoping. Ispričala sam im sve što se događalo ovdje u L.A.-u, uključujući i školsko srce. Mama je bila oduševljena, dok tata... Mislim da ne moram završiti rečenicu. On samo želi da budem sigurna... Uvijek je takav. Ponaša se zaštitnički kao i svaki drugi otac, što mi je jasno. Kod kuće i nema skoro ništa novog. Jedino čudo je da su se moji brat i sestra jače potrudili u školi i za sada imaju odlične ocjene. Cijelo subotnje jutro proveli smo zajedno. Nitko inače nije ljubitelj toga da se na rođendan zabavljaš s roditeljima, ali kad ih ne vidiš mjesec i pol, užasno ti nedostaju i barem malo ti je drago kad opet vidiš njihova lica.
Otpratila sam ih do aerodroma. David je vozio, što tati i nije bilo drago, ali se nije ni protivio. Znao je da trebam prijevoz nazad, a na ulicama danas i nije sigurno...

David me ostavio kod internata i krenuo kući. Zanimalo me da li zan da mi je rođendan. Otresala sam glavu i izašla iz svijeta misli.
U sobi me čekala Dianne. Nasmješila mi se i pogledom pokazala na moj krevet. Ugledala sam malenu crvenu omotnicu u obliku srca.

„ Što je to?“ upitala sam.
„ Ona tajna za koju svi znaju osim tebe.“

Uzela sam omotnicu u ruke i otvorila je. Pisalo je:
TVOJA UČIONICA!

Pogledala sam u Dianne i pokazala joj tajanstvenu poruku.

„ Kakva je to tajna?“ započela sam. „ Zbog toga sam se cijelo vrijeme grizla?“
„ Ne.“ Odmahnula je glavom. „ Tajna je u našoj učionici.“

Uzela sam mobitel s kreveta i krenula prema učionici. Na hodniku i u dnevnom boravku nije bilo nikoga. Svi su vjerovatno učili ili se odmarali u sobi.
Ubrzo sam stigla do učionice. Laganim pokretom okrenula sam kvaku i ušla unutra.

„ Kelly?“ zbunjeno sam upitala.
„ Sretan rođendan, Jess!“ odgovorila je.
„ To je tajna?“
„ Ne.“ Rekla je nakon produljene tišine. „ Ono je tajna.“
Pogledala sam na ploču. Na njoj je bila zalijpljena ista crvena omotnica u obliku srca.
Otvorila sam je i pogledala u velika bijela slova.

BLAGAVAONICA.

„ Sad mi je dosta!“ Bacila sam omotnicu na pod.
„ Jess, smiri se..“ Kelly mi je prišla.
„ Idem u sobu. I ne davite me više. Briga me za tu tajnu, želim u miru proslaviti rođendan. Ovako se samo previše živciram.“
„ Ne ideš ti nikamo.“ Kelly me uhvatila za ruku. „ Ne odeš li u blagavaonicu, ja ću te osobno tamo odvući.“ Nastavila je.
„ U redu.“ Izvukla sam ruku iz njenog stiska. „ Idem.“

Zalupila sam vratima učionice. Ovo je pravo maltretiranje. Idi tamo, pa onda odi tamo... Što će slijedeće biti. Sorry, ali moraš tamo. Kakva je to tajna?
Približavala sam se blagavaonici. Provirila sam kroz vrata. Ugledala sam samo Johna. Upitala sam se što on radi ovdje.
Širom sam otvorila vrata i brzim korakom dotrčala do njega. U ruci je držao meni poznatu omotnicu.
„ Ne opet!“ Uhvatila sam se za glavu.
„ Kako to misliš ne opet?“ upitao je John.
„ Ne pravi se glup.“
Iako to djelomično jesi, dodala sam u sebi.
„ Znam da nešto smjerate i to mi već iskreno, polako ide na živce.“ Nastavila sam.
„ Samo pročitaj.“ Pružio mi je omotnicu u obliku srca.
„ Znam što piše. Idi nekamo.“ Rekla sam.
„ Pogledaj gdje.“
Lupila sam nogom u pod.
„ Ali ovo je zadnji put. Stvarno!“ viknula sam.
Otvorila sam crvenu omotnicu i čitala slijedeće:

DVORANA.
(dalje nema. 100%).

„ Bolje vam je da je ovo istina.“ Rekla sam Johnu i vratila mu omotnicu.
„ Hoću li tada napokon saznati tu toliko važnu tajnu?“ upitala sam.
John je potvrdno kimnuo glavom.
„ No... Kreni već je jednom.“ Pogurnuo me.

Laganim koracima izašla sam iz blagavaonice i krenula prema dvorani za tjelesni odgoj. Iako sam bila već na rubu živaca, nešto u meni polako mi je popravljalo to loše raspoloženje. Pojavio se onaj moj stari predosjećaj koji me nikada nije iznevjerio. Uvijek je bio u pravu. Ovoga puta mi je govorio da se smirim i da će sve proći u najboljem redu. Vjerovala sam mu. Kao i uvijek.
Dvorana se nalazila ispred mene. Jedino što me djelilo od te predobre tajne bila su vrata.
Okrenula sam kvaku i gurnula ih.
Na podu sam ugledala puteljak napravljen od latica crvenih ruža. S lijeve strane nalazio se mali okrugli stol sa svijećama i tanjurima. Sa stopa je visilo 18 crvenih balona na kojima je pisalo Sretan rođendan Jess!
Počela sam hodati crvenom stazom. Stigavši do kraja dočekao me maleni stolić na kojem se nalazila malena plava kutijica.

„ Sretan rođendan!“ začula sam muški glas iza sebe.
„ David?“ okrenula sam se. „ Kako znaš?“ upitala sam.
„ Dianne.“
„ Sad mi je sve jasno.“ Odgovorila sam sa smješkom.
„ Nećeš otvoriti poklon?“
„ Hoću. Naravno.“
Uzela sam plavu kutijicu u ruke i otvorila je. Ugledala sam prekrasan dijamantni prsten sa smaragdom u sredini. Prsten me neko vrijeme podsjećao na nešto slično. Kao da sam ga već jedanput vidjela. Onda sam se sjetila. Takav isti prsten kupio mi je i Ben.



Nadam se da je bilo zanimljivo.... Evo mala anketa za vas.... Da ste na Jessicinom mejstu, čiji biste prsten nosili.... (nema odgovora oba dva.... samo 1)... I molim vas, iskreno vas molim da u komm ostavite za kog ste glasali... možda mi to pomogne u inspiraciji i odluci da vidim čiji prsten će nosit Jess.... stvarno vas molim....



Get your own Poll!

Kako još uvijek nema inspiracije, ništa od poglavlja.... ali evo jedna slika... tj, crtež... orginal mislim da ste svi vidjeli.... tu sliku imam na mobitelu i odlučila sam je nacrtati na papir. Bilo je to davno, ali nema veze.... meni se sviđa..... nije uspjelo presavršeno, ali je ok... potrudila sam se.... I hope U like it....


Angel


target=_blank>My Angel with the wings...