OSVETA
Ubrzo su stigle Dianne i Kelly. Ispričala sam im svoju verziju priče koju su one naravno podržavale. Dobro znaju takve osobe poput Alyson.
David i Dianne su otišli u ravnateljičin ured. Nisam znala zašto. Samo su se pogledali, a onda kimnuli glavom.
Naslonila sam se na zid i čekala ih. Izašli su sa velikim smješkom. Dianne ju u ruci držala neki papir.
„ Izvoli.“ Rekla je pružeći mi ga.
Kelly i ja smo ju zbunjeno pogledale.
„ Što je to?“ Upitala sam.
„ Nisi izbačena iz škole.“ Rekao je David i nastavio, „ Ostala si bez stipendije, ali moja obitelj i ja ti plaćamo dalje ovu školu.“
Raširila sam oči.
„ Molim? Ne. To je previše. Dovoljno mi je to što ste na mojoj strani.“ Rekla sam.
„ Sve sam rekla roditeljima i oni inzistiraju na tome.“ Dodala je Dianne.
Nakon dugog vremena vratio mi se osmjeh na lice.
„ Hvala.“
„ Znamo koliko ti ovo školovanje znači i koliko ti je važno za uspjeh u životu.“
Dianne me obgrlila jednom rukom.
„ Hm... Sad moramo smisliti način kako da se osvetimo.“ Rekla je dok smo polako hodale prema sobi.
„ Oh, da!“ Dodala sam sa smješkom.
***
Tjedan dana je bilo prošlo od onog lošeg dana. Nastavila sam školovanje u toj školi zahvaljujući Davidu i Dianne. Njihovim roditeljima također. Redovito sam učila, trudila se još više da dokažem kako me jedna spačka ne može uništiti. Iako su profesori bili pošetni u ocjenjivanju, vidjelo se da me više ne vole kao prije. Gledali su me često ispod oka. Ja sam samo stisnula zube i odlučila ići dalje. Bez obzira što drugi misle o meni. Moja savjest je čista. Nisam učinila ništa.
Svojim roditeljima nisam rekla ništa. Ostavila sam ih da misle kako još uvijek imam stipendiju. Znam da to nije bilo pošteno od mene, ali nisam željela da se razočaraju u mene.
Ovih 7 dana sam svakodnevno odlazila na vježbe za ulogu u školskoj predstavi koja se trebala održati za kraj školske godine. Dolazila je i Alyson. Na štakama, a ponekad i u kolicima kako bi glumila još veću žrtvu. Na nastavi se znala izvlačiti iz ispitivanja. Počela bi plakati i tvrditi kako nije spremna za odgovaranje jer je bila na pregledu i raznim vježbama. Nije mi bilo jasno kako su profesori u to povjerovali.
Otišla sam do svog ormarića kako bih uzela tekst za današnju konačnu audiciju. Vježbala sam u sobi za nju svaki dan.
Kad sam stigla u kazalište svi su pogledali u mene. To sam mogla i očekivati.
„ Ne kasnim.“ Rekla sam i sjela na prvo slobodno mjesto koje sam ugledala.
Dianne je stajala kraj profesorice jer je ona voditeljica dramske grupe i profesoričina desna ruka. Mahnula mi je i pokazala palac okrenut prema gore. Činilo mi se da je ona bila jedina podrška koju sam imala. Prva je nastupila Alyson. Bila je na štakama. Koliko god ljuta na nju bila morala sam priznati da ima talenta. Polako sam se počela bojati kako neću dobiti tu ulogu.
Nakon nje, došao je i moj red. Bila sam zadovoljna svojom izvedbom.
„ Alyson...“ Započela je profesorica, „ Kada skidaš gips?“
„ Za 2 mjeseca.“ Odgovorila je.
„ Super. Kraj školske godine je za 9 mjeseci, znači bit ćeš zdrava.“ Dodala je profesorica.
„ U potpunosti.“
„ Onda je uloga tvoja. Čestitam.“
Svi u kazalištu su glasno zapljeskali.
Nisam željela ništa progovarati. Izašla sam iz kazališta suzdržavajući bijes u meni.
„ Oprosti.“ Pojavila se iza mene Dianne. „ Meni si bila dvostruko bolja nego ona.“ Pogledom je pokalazala na Alyson koja se zadovljno smješkala i primala čestitke od gotovo svih učenika u školi. Kad je primjetila da je gledam, bahato se nasmješila i mahnula mi. Htjela sam otići do nje i udariti je u ono njeno plastično lice, ali nisam. Napravila bih veće probleme nego što već jesu.
„ Nisi ti kriva.“ Odgovorila sam. „ Odlučuje profesorica, ne ti. A i mogla sam pretpostaviti da će uzeti nju.“
„ Ne mora to biti kraj. Ona je napravila tebi spačku, ali mi nećemo igrati prljavo. Mi ćemo jednostavno dokazati istinu.“
„ Dianne, nema dokaza da je ona kriva. Sve upućuje na mene.“
„ Možda upućuje sad, ali imam ideju.“
Dianne se popela na prste i tiho mi prišapnula na uho zamisao koja mi je definitivno mogla pomoći da dokažem kako nisam kriva.
Pokucala sam na vrata Alysine sobe. Kad mi je dopustila ulazak u sobu, lagano sam zakoračila unutra.
Šokiralo me koliko je soba bila roza. Krevet na kojem je sjedila bio je smeđi zajedno s radnim stolom. Posteljina je bila roza, laptop rozi, okviri slika iznad kreveta rozi. Na neko vrijeme sam zatvorila oči jer su me pekle od tolikog „rozila“. No ni to nije pomoglo. Čim bi zatvorila oči, vidjela bih rozu boju.
„ Trebaš nešto?“ Upitala je.
„ Došla sam ti čestitati.“ Odgovorila sam.
„ Sviđa mi se tvoja torba. Gucci?“
„ Da. Diannina je.“
„ Naravno. Mogla sam i misliti. Ti nemaš para za takvo nešto.“
„ Zašto uvijek vrijeđaš?“ ljutito sam upitala.
„ Jer te želim uništiti....“
„ A najbolji način je da me optužiš za nešto što nisam učinila.“ Prekinula sam je.
Alyson je potvrdno kimnula glavom.
„ Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila.“ Nastavila je.
„ Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?“
„ Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu?“
Ustala je s kreveta i počela hodati po sobi.
„ Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.“ Nasmijala se.
„ Ne bojiš se da ću to nekome reći?“ znatiželjno sam upitala.
„ Ne. Jer ja sam žrtva ovdje. Ako pozovu doktora, on će lagati.“ Ponovo je sjela na krevet. „ Sad idi. Ne želim te gledati. Zlo mi je.“
Nisam ju pozdravila. Nije to zaslužila. Izašla sam iz sobe i otišla do ravnateljičinog ureda. Tamo su me čekale Dianne i Kelly. Čim sam ih vidjela, nasmješila sam se. Odmah su to shvatile kao znak da je plan uspio. Pokucala sam na vrata i zakoračila u ured. Ravnateljica je sjedila za stolom potpisujući neke papire. Rukom mi je pokazala da sjednem na stolac preko puta nje. Dok je završavala potpisivanje, ja sam pogeldom pregledavala sobu. S lijeve strane radnog stola nalazili su se oramrići s dosjeima učenika, a s desne strane se nalazila polica s nekim stručnim knjigama, diplomama, a na dnu police nalazila se linija.
„ Gotova sam. Sad možemo razgovarati.“ Rekla je.
„ Imam dokaz da ja nisam kriva za Alysinu nesreću.“ Samouvjereno sam dodala.
„ Jessica, ispitivala sam skoro sve učenike ove škole o tome što se dogodilo, i svi tvrde isto. Rekla si da ćeš joj polomiti noge, a k tome si je i držala na rubu stepenica. Zašto inzistiraš na dokazima? Ostala si u školi.“
„ Jesam. Ali ne volim kad me ljudi gledaju ispod oka, kad me ogovaraju i kad mi se smiju. Pogotovo ne zbog nečega što nisam učinila.“
„ U redu. Pogledat ću dokaz. Ako postoji.“ Rekla je ravnateljica nakon produljene tišine.
Otvorila sam torbu koju sam nosila u Alysinoj sobi i izvadila iz nje diktafon.
„ Poslušajte ovo.“ Izvadila sam kazetu i dala je ravnateljici.
Ova scena je jedna od najboljih koje sam odglumila. Svi su povjerovali da si ti kriva. A jedino ja i ti znamo da sam se sama bacila. Uživaš u tome što mi ne vjeruju, zar ne?
Naravno. Mogu li ti reći još jednu tajnu
Nemam slomljenu nogu. Lako je sve to odglumiti kad je liječnik spreman lagati za veliku svotu novca.
Ravnateljica je u šoku preslušavala razgovor. Kad je napokon shvatila da nisam kriva, ugasila je liniju i tajnici naredila da pozove Alyson. Nije joj trebalo dugo da dođe. Sjela je na stolicu do moje i veselo se smješkala ne znajući što je čeka. Ravnateljica je ponovo pustila kazetu.
Alyson me pogledala ubojitim pogledom, a ja sam se samo sarkastično nasmješila.
„ Mrzim je!“ viknula sam nakon što sam izašla iz ureda.
„ Što se dogodilo?“ Upitala je Dianne.
„ Plan nije upalio?“ Dodala je Kelly.
„ Upalio je. Ali djelomično. Meni su vratili stipendiju, ali Alyson neće izbaciti iz škole.“ Odgovorila sam.
„ ŠTO???“ Viknule su cure u isto vrijeme.
„ Tata joj je predsjednik vlade. Ako je izbace, nastat će kaos i svi će važni političari ispisati djecu iz ove škole. To ravnateljica ne želi. Ne želi da škola bude na lošem glasu.“
Neko vrijeme smo samo šutjele. Shvatile smo da nema načina na kojeg ona može biti izbačena iz škole.
Meni se popravilo raspoloženje. Dobila sam natrag stipendiju i dokazala sam da nisam kriva.
Krenula sam nazad u sobu. Ravnateljica mi je poklonila slobodan dan. To je najmanje što je mogla učiniti nakon što me nepravedno optužila.
Mislila sam samo ležati u krevetu i slušati glazbu, ali nisam uspjela. Čim sam legla na krevet umor me svladao i oči su mi se sklopile.
Post je objavljen 28.08.2009. u 14:00 sati.